U današnjoj akciji SIPA-e na Sokocu uhapšeno je ukupno devet osoba koja se dovode u vezu s ratnim zločinom u toj općini. Imena nekih od njih i ranije su u medijima dovođena u vezu sa zločinima, ubistvima i rušenjem džamija.
Osumnjičeni se terete da su u septembru 1992. godine, u okviru napada na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti, isplanirali, organizirali i učestovali u ubistvu 44 civila bošnjačke nacionalnosti iz sela Novoseoci u općini Sokolac i progon civilnog stanovništva sa navedenog područja, rečeno je iz Tužilaštva BiH.
Najpoznatije ime među uhapšenima je Milan Tupajić, ratni predsjednik opštine Sokolac i Kriznog štaba Srpske demokratske stranke. O njegovoj brutalnosti svjedoče dokumenti koje iz arhive SENSE Centra za tranzicionu pravdu u Puli o rušenju kulturno-istorijskog nasljeđa. U toj dokumentaciji, između ostalog, navodi se nevjerovatni Tupajićev iskaz dat pred Haškim tribunalom. U iskazu je on izjavio: „Kod Srba postoji vjerovanje da gdje nema džamija nema ni muslimanskog naroda i njihovim rušenjem će biti praktično uništen njihov motiv za povratak u ta sela.”
Tupajića je 2012. u Hagu osuđen na dva mjeseca zatvora zbog toga što se nije u svojstvu svjedoka pojavio na suđenju Radovanu Karadžiću.
Zakopani na deponiji
Nakon rata Tupajić bio poslanik SDS-a u narodnoj skupštini RS. Mandat je dobijao u pet saziva, od 1996. do 2004. No, našao se na listi 59 funkcionera RS osumnjičenih da pripadaju grupi koja pomaže skrivanje lica sa Haške liste za ratne zločine. Odlukom visokog predsavnika Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown) u junu 2004. je sminjenjne sa svih funkcija i udaljen iz političkog života RS.
Posljednjih godina je, kako su ranije pisali neki mediji u RS, provodio „dane u krugu svoje prodice kao penzioner na Sokocu“.
Inače, prema ranijim izvještima, 22. septembra 1992. u selo Novoseoci ušlo je 300 pripadnika Druge romanijske brigade iz sastava Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, a pod komandom Momčila Pajića koji je danas uhapšen. Prema svjedočenjima, ušli su bez otpora jer je u selu bilo svega pedesetak nenaoružanih muškaraca Bošnjaka, koji su još toga ljeta potpisali lojalnost RS-u, kako ne bi bili napadani, ubijani i masakrirani.
No, muškaraci su odvojeni od žena i djece. Nakon toga su vojnim kamionima transportirani na lokaciju smetljišta na Ivan Polju, gdje su brutalno ubijeni pucanjem iz vatrenog oružja, te zakopani na deponiji, dok su žene i djeca protjerani i transportovani na teritoriju Sarajeva.
Najmlađa žrtva bio je Damir Očuz, koji je imao 14 godina. Ubijen je zajedno sa ocem Muneverom.
– Žene i djeca na jednu stranu, a muškarci na drugu! ‘Ajmo, brže, brže to… I ne bojte se, ništa vam se neće desiti. ‘Ajmo. brže to… – rekao je komandant Momčilo Pajić u maskirnoj uniformi, prema svjedočenjima.
Muškarci su odvojeni i likvidirani, a potom je započela pljačka kuća i rušenje džamije. Tijela su odnesena na deponiju smeća Ivan Polje, a preko tijela su natrpani betonski i armirani ostaci srušene džamije. Tijela su su čekala na smiraj osam punih godina. Kasnije će se ispostaviti da su žene autobusima prebačene na slobodnu teritoriju.
Niko iz ovog komandnog lanca do sada nije odgovarao za mučko ubistvo 45 civila, a počinioci su slobodno hodali po Sokocu. U Novoseocima gotovo niko i ne živi, što govori da je plan uništenja uspio.
U septembru 2000. godine, majka Munira Selmanović pronašla je tijelo svoga sina. Ona je svjedočila je u Hagu protiv monstruma Radovana Karadžića, koji ju je upitao “Koliko je metaka ispalo iz kostiju?”
– Sedam. Toliko sam prebrojala. Sedam! – kazala je tada Munira zadnjim atomima snage.
Pronađeno čak 178 rana
Inače, iz Tužilaštva je rečeno da se osumnjičeni koji su pod istragom terete se za učestovanje u udruženom zločinačkom pothvatu i nekadašnji su visoki dužnosnici Kriznog štaba Sokolac, vojske i policije, kao i direktni izvršitelji ubistva civila bošnjačke nacionalnosti iz sela Novoseoci, općina Sokolac, 1992. godine.
Među ubijenim osobama, bilo je i malodobnih dječaka, kao i jedna žena koja je ubijena prilikom napada na selo. Najmlađa žrtva imala je 14 a najstarija 82 godine. Sve žrtve, osim posmrtnih ostataka jednog ubijenog civila, otkrivene su, ekshumirane i identificirane nakon rata, te je u posmrtnim ostacima pronađeno čak 178 rana od metaka iz vatrenog oružja. Nakon počinjenog zločina, minirana je i srušena džamija u Novoseocima a ostaci džamije odvezeni su na smetljište i bačeni preko tijela ubijenih.
Ovim predmetom kao osumnjičeni, obuhvaćen je i Radislav Krstić, osuđen u MKSJ zbog genocida u Srebrenici, koji je 1992. godine bio zapovjednik 2. romanijske motorizirane brigade VRS, koji će biti ispitan u saradnji sa organima MRMKS i Poljske, gdje izdržava kaznu zatvora. Postupajući tužitelj ispitat će osumnjičene, nakon čega će donijeti odluku o daljim aktivnostima u ovom predmetu.
Jutrošnja akcija, realizirana po nalogu Posebnog odjela za ratne zločine, odnosi se na Milana Tupajića, nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba Sokolac, Radomira Obradovića, zv.”Dragan”, nekadašnjeg komandira SJB Sokolac, Radislava Krstića, nekadašnjeg zapovjednika 2. romanijske motorizovane brigade VRS (nalazi se na izdržavanju kazne u Poljskoj), K.N., pripadnik čete Vojne policije 2.rmtbr (boravi u Kanadi, bit će zatraženo izručenje), Miladina Gaševića, zv.”Ćirko”, koji je bio zamjenik komandira Izviđačke čete 2.rmtbr., te pripadnike iste čete Momira Kezunovića, Branislava Kezunovića zv. “Miki”, Željka Gaševića i Jadranka Šuka.
U nastavku akcije Tužilaštva BiH i SIPA-e uhapšena su još dvojica osumnjičenih za ratni zločin u Novoseocima, a to su Momčilo Pajić, nekadašnji komandir Vojne policije 2. rmtbr i Aleksa Gordić, zamjenika komandira Vojne policije 2. rmtbr.