Dok sva relevantna istraživanja pokazuju da je BiH, po prisustvu kriminala i korupcije, na ili pri vrhu tabele evropskih zemalja, ovdašnji sudovi gotovo nikog ne osuđuju za pojedina krivična djela, kao što je, recimo, pranje novca.
Naime, broj pravosnažnih presuda za ubacivanje “prljavih para” u legalne tokove vrtoglavo pada iz godine u godinu, te ih je u 2020. godini bilo 100, u 2021. godini 35, a u 2022. samo 11, što bi u praksi značilo da sve one koje su donesene lani mogu stati u jednu veću fasciklu.
U posjedu “Nezavisnih novina” je izvještaj iz centralne baze podataka o počinjenim teškim krivičnim djelima u BiH za 2022. godinu, koji to pokazuje, a koji je usvojio Savjet ministara BiH.
Novinari, koji godinama prate oblast crne hronike, iznenađeni su ovom statistikom, a iznenađenja postoje i u redovima stručne javnosti.
Amra Brkić Čekić, novinar i urednik crne hronike u “Oslobođenju”, kaže da ono što je sigurno, jeste da broj presuda, koje se odnose na ova krivična djela, ne oslikava stvarno stanje u državi. I to, kako dodaje, nikako ne znači da se ova krivična djela čine rjeđe.
“Naprotiv, kriminalci su uvijek u prednosti, te smišljaju nove načine na koje će ilegalno stečeni novac legalizovati. Nevjerovatno je kada državni tužilac javno izloži činjenicu da je osoba, koja je uhapšena zbog teških kriminalnih radnji, u posljednjih 20 godina zaradila 1.000 KM, a vlasnik je nekoliko skupocjenih automobila i veoma vrijednih nekretnina”, ističe Brkić Čekićeva za “Nezavisne novine”.
Novinar “Glasa Srpske” Nebojša Tomašević ističe da je frapantna činjenica da je u 2022. godini u cijeloj BiH bilo svega 11 presuda za pranje novca.
Pogotovo je frapantna, kako dodaje, kada se u obzir uzme da u svakoj drugoj optužnici za organizovani kriminal i šverc droge piše da su optuženi porijeklo novca prikrivali ulaganjem u nekretnine, kupovinu vozila i slično.
“Samo kada se pogleda koliko buja gradnja po cijeloj BiH i koliko se proda stanova i skupocjenih vozila u zemlji u kojoj su potrebne dvije prosječne plate za sindikalnu potrošačku korpu, može se zaključiti da nešto ne štima”, kaže Tomašević za “Nezavisne novine”.
Kako dodaje, ne možemo, a da se ne zapitamo odakle novac za tolike stanove, zgrade i automobile.
“Možemo samo da pretpostavimo da novac možda potiče iz crnih fondova ili kriminalnih aktivnosti. Problem je što u BiH nema efikasnog zakona o porijeklu imovine, što dozvoljava da ‘ispod radara’ prođe ogromna količina para koje se ubacuju u legalne tokove upravo kroz kupovinu stanova, kuća, automobila. Kod nas niko ne prati tokove novca, iako je dokazan i oproban recept za otkrivanje kriminala ‘samo prati pare i sve će ti biti jasno'”, ističe Tomašević.
Stručnjak za bezbjednost Radislav Jovičić kaže da čisto ne vjeruje da u BiH nema pranja novca, mada, kaže, ne bi deklarativno osuđivao bilo koga u sistemu koji prati ovu problematiku. Hoće, dodaje, da vjeruje da je rad na nekim predmetima još u toku, te da će doći do određenih procesnih radnji.
“Zasigurno sam ubijeđen da nismo baš na takvom nivou da dolazi do pada ove vrste krivičnih djela u BiH. Da li istražne radnje malo zakazuju, da li je u pitanju zakonska regulativa ili nešto treće, ne bih mogao da se izjasnim. Ali mislim da toga sigurno ima mnogo više nego što to u zadnjim godinama pokazuje statistika”, rekao je Jovičić za “Nezavisne novine”.