Prošle godine su još solidno prolazili, ali ove godine statistike kažu da je osam država centralne Evrope i Balkana na prvih devet mjesta liste svjetskih zemalja kada je riječ o broju smrti koje se povezuju sa koronom gledano na milion stanovnika.
Prema oksfordskoj datoteci Our World in Data, tu crnu listu predvodi Mađarska (2.812 smrti na milion ljudi), slijede Češka (2.721), BiH (2.579), Crna Gora (2.364), Bugarska (2.342), Sjeverna Makedonija (2.290), Slovačka (2.126), Belgija (2.082) i Slovenija (2.037).
STVARNE BROJKE
Prema istim podacima, u Srbiji se sa koronom povezuje 927 smrti na milion stanovnika. Ranije su istraživački novinari i stručnjaci iskazali sumnju u zvanične srpske statistike.
Upravo to je najveća slabost ovakvih lista – brojke iz različitih zemalja teško su uporedive. Ima zemalja gdje se epidemija ignoriše ili se premalo testira, a različite su i metodologije kako se korona upisuje u uzrok smrti. Tako ispada da u zemljama poput Nigera, Venecuele ili Afganistana gotovo niko ne umire od virusa.
Ako se ipak držimo dostupnih lista, stvar nije u tome da je bolest posebno smrtonosna u centralnoj Evropi i na Balkanu, već da tamo ima previše zaraženih. Do sada je preminulo oko 1,8 posto registrovanih zaraženih u Češkoj, dok je taj udio u zapadnijim zemljama osjetno viši, recimo u Velikoj Britaniji (2,9 posto) ili Njemačkoj (2,5 posto).
Ali, zvanično je čak 15 posto Čeha imalo ili ima koronu. Stvarne brojke su, kao i u svakoj zemlji, vjerovatno višestruko veće.
Sa druge strane, mnogoljudne zemlje poput Indije i Brazila, gdje prijeti humanitarna katastrofa, prema zvaničnim podacima do sada nisu u toj mjeri pogođene virusom. U Indiji je tek 1,2 posto ljudi zvanično registrovano kako pozitivno od početka pandemije, u Brazilu 6,7 posto.
Ipak, u centralnoj Evropi i na Balkanu se, za razliku od Brazila i Indije, ovaj talas korone konačno polako primiruje. Ali, zašto se desilo da se zarazi i umre toliko više ljudi nego u zapadnoj Evropi?
IZVOZ PROIZVODNIH TRAKA
Dio odgovora možda leži u razlikama u privredi zapada i istoka Evrope. Tokom decenija su proizvodne trake sa Zapada izvezene na istok. Recimo, 37,3 posto zaposlenih u Češkoj radi u industriji. Taj procenat u Mađarskoj i Poljskoj iznosi 32, dok je, prema Svjetskoj banci, taj udio znatno niži na zapadu Evrope (20 posto u Francuskoj i 18 posto u Velikoj Britaniji).
Češka i Slovačka su, uprkos malobrojnom stanovništvu, treća i četvrta zemlja EU po broju napravljenih automobila. Tamo su, između ostalih, fabrike njemačkih automobilskih giganata.
To naprosto znači da u takvim zemljama više ljudi mora da ide na posao jer se fabrički rad ne može prebaciti u home office, kaže Marijan Hajduk, direktor Instituta za molekularnu medicinu na češkom Palackijevom univerzitetu.
Slično kaže i Rihard Kolar, matematičar koji pravi epidemiološke modele i savjetuje slovačku Vladu. Kaže, lijepo se vidi i razlika po regionima. Tako je Bratislava manje pogođena od manjih slovačkih mesta jer 60 posto stanovnika glavnog grada može da radi od kuće.
U prvom talasu korone na proljeće prošle godine su isprva i fabrike smanjile ili zaustavile proizvodnju. Danas to nije slučaj. Slovačka, kao najveći svjetski proizvođač automobila po glavi stanovnika, privlači i mnogo gastarbajtera od kojih poneki svakodnevno putuju u fabrike. To povećava rizik od širenja virusa.
Hajduk kaže da su u ovom pogledu Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka veoma slične. Uz to, u Češkoj su ljudi koji ne mogu na posao jer su u karantinu dobijali samo 60 posto svoje zarade.
– To je demotivisalo ljude da odu u karantin ako treba ili da prijave sa kim su bili u kontaktu. Političari su to tek nedavno promijenili tako da se i u karantinu dobija gotovo puna plata, i to je odmah naišlo na prihvatanje u stanovništvu, kaže Hajduk.
Slično, Slovačka je kasno počela sa isplatama radnicima koji gube zarade tokom pandemije.
– U siromašnijim regionima na istoku i sjeveru, kad bi neko dobio pozitivan nalaz na korona-testu, teško je sebi mogao da priušti ostanak kod kuće. A ljudi koji rade na crno ionako ništa ne bi dobili. Mislimo da su baš zato najsiromašniji regioni najviše pogođeni koronom, kaže Kolar.
NEPOVJERENJE U VLAST
Možda postoji još jedan razlog što su bivše komunističke zemlje više pogođene. Neki istraživači naime vide direktnu vezu između povjerenja u vlasti i štete koju nanosi pandemija.
Prema jednoj studiji Eurofonda, građani Slovačke, Poljske, Mađarske, Bugarske i Češke imaju daleko manje povjerenja u vlasti od prosjeka u EU. Prema Transparency Internationalu, u svima korupcija predstavlja veliki problem.
Tome političari pokušavaju da doskoče na pogrešan način, kažu sagovornici DW. Recimo, tako što donose popularne i jednostavne mjere, umjesto efikasnih. Hajduk ističe da je Češka u godinu dana promijenila četiri ministra zdravlja. Nisu pomogli ni izbori za gornji dom parlamenta pred koje su vlasti oklijevale da uvedu mjere i time ugroze svoju popularnost, piše DW.