Često s TV ekrana čujemo kako naši najpametniji ljudi govore o „pretpolitičkim“ društvima, narodima, vremenima. Iskreno govoreći, malo je kome taj izraz u potpunosti jasan, pa je zato veoma dobro što se ovih dana u Sarajevu zbio jedan neobičan događaj, medijski imenovan kao „pokušaj puča“ u jednoj nevelikoj političkoj stranci.
I površno upućen čitalac mogao je razumjeti da se radilo o tome hoće li ta politička formacija (GS) ostati pod „starateljstvom“ starijeg političkog partnera (DF) – čije su akcije na političkoj berzi posljednjih godinu-dvije u rapidnom padu – ili će se iz tog „bratskog“ zagrljaja otrgnuti i svoj politički pravac određivati i odluke donositi samostalno. U minijaturi, i pomalo karikaturalno, to bi se dalo uporediti s jugoslavenskom 1948. i čuvenim Titovim NE Josifu Visarioniviču. Do ove tačke stvar je regularna i kreće se u stvarnom političkom prostoru sukoba ideja, koncepcija, stavova.
Ali se u jednom trenutku – važnom iz aspekta predizbornog dogovaranja o budućoj podjeli izbornog plijena – događa nešto što se nikako ne može smjestiti u misaoni okvir pojma politike. Minijaturna stranačka frakcija – nezadovoljna tendencijom izmicanja stranke iz „bratskog zagrljaja“, a nemoćna da stvar u svoju korist riješi u regularnoj političkoj raspravi i proceduri – odlučuje se na komičan igrokaz u kojem (sarajevska Čaršija zna i u čijem stanu!) fingira održavanje Kongresa – o čemu ni javnost ni ogromna većina članstva i legitimnog rukovodstva bukvalno nema pojma – te navodnim odlukama tog fiktivnog Kongresa pred nadležnim sudom pokušava legitimirati svoj pučistički pokušaj, smaknuti legitimno rukovodstvo, te Stranku vratiti pod skute „starijeg brata“, tamo gdje se dijele mrvice s trpeze vlasti.
Eto! Sad znamo šta je to pretpolitičko društvo, stanje, djelovanje! U takvome društvenom stanju moguće je i da nadležni organ dadne legalitet i validnost nečemu što je u svakome pogledu i politički i etički i pravno nevaljalo i na rubu krimena. U takvoj opciji moguće je da se na zidu stranačkoga ureda okači, ako im to on dozvoli, slika junaka našeg doba: g. Eseda Radeljaša. U tom će se slučaju jedna pseudopolitička afera pretvoriti u sudsku trakavicu, a naše nade da ćemo se ikada iščupati iz pretpolitičkoga stanja potonuće na dno povijesnoga okeana!
Piše: Abdulah Sidran