Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske, tokom boravka u New Yorku na zasjedanju Generalne Skupštine Ujedinjenih Naroda još jednom je bahato, samoljubivo, nedržavnički šikanirao predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića uoči njegovog govora pred Generalnom Skupštinom UN-a.
Novinarima je Milanović kazao kako je “Komšić ovdje došao k*o jedan od članova Predsjedništva BiH”. “Ne znam uopće sa kakvim mandatom i u čije ime govori. lčak i da je predstavnik Hrvata, jer…Ja sam rekao da sam predsjednik Hrvatske, predsjednik hrvatskih građana, Hrvata, pa na neki način i onih Hrvata koji žibe u Bosni i Hercegovini. To je moja dužnost, obveza i osjećaj, na kraju krajeva”, kazao je Milanović.
Potpuno je jasno da bi Milanović bio puno sretniji da je u UN-u zatekao jednog drugog člana Predsjedništva BiH, onoga koji je na američkoj crnoj listi, negatora genocida i Vučićevog/Putinovog “razjarenog bika sa Zmijanja” Milorada Dodika. Ali eto, nije mu se posrećilo, na čelu Predsjedništva BiH je trenutačno Željko Komšič, a Dodik ionako ima ovih dana posla u Budimpešti na samitu “crne internacionale” sa Vučićem, Organom, Janšom Babišem , Mike Penceom…
MILANOVIĆ, NAŠE ROSNO CVIJEĆE
Zbrka u glavi Zorana Milanovića svakako zaslužuje poseban i ozbiljan osvrt, jer ima tu nešto duboko problematično kada se on nakon što je rekao da je “predsjednik hrvatskih građana ” promptno ispravi i kaže da je, zapravo, “predsjednik Hrvata pa…onih Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini”. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011.godine, u Hrvatskoj pored Hrvata živi i deset posto pripadnika nacionalnih manjina, nešto više od 400 hiljada. Ozbiljne analize posljednjih predsjedničkih izbora iz 2019. ukazuju da je Milanović ubjedljivo pobijedio svoje konkuretne u prvom i drugom krugu, Kolindu Grabar Kitarović i Miroslava Škoru u sredinama gdje živi znatan broj birača-pripadnika nacionalnih manjina (na primjer u Istri, ili sredinama sa dominantnom srpskom zajednicom).
Milanović sebe ne doživljavao kao predsjednika svih građana Hrvatske, onih koji su ga birali u njegovoj državi( pripadnika srpske, talijanske, bošnjačke, albanske, romske…manjine ), ali se promovira u predsjednika Hrvata u susjednoj državi, Bosni i Hercegovini, među kojima je, uzgred rečeno, na izborima dobio zanemariv broj glasova.
Šta legitimira Zorana Milanovića da sebe doživljava i što je još gore, javno promovira kao predsjednika Hrvata u BiH? Ništa, naravno. To bi bilo neprihvatljivo i predstavljalo bi skandalozno miješanje u unutarnje odnose suverene države čak i da je Milkanović među hrvatskih biračkim tijelom na izborima imao ozbiljniju podršku na predsjedničkim izborima.
SVOGA BIRAČKOG TIJELA GOSPODAR
A za Zorana Milanovića je na izborima 2019.godine na biračkim mjestima u BiH glasao je ukupno 2701 glasač, što je za 30 hiljada manje glasova nego što je dobila njegova protivkandidatkinja u drugom krugu Kolinda Grabar Kitarović.Ne treba isključiti mogućnost da su većinu od zanemarivog broja Milanovićevih glasača predstavljali isti oni ljudi (Hrvati, ne-HDZ-ovci) koji su ranije na izborima u BiH dali glas Željku Komšiću.
Sa 2701.glasom koliko je dobio među biračima u BiH, Milanović bi da se kojim slučajem kandidirao za člana Predsedništva BiH iz reda Hrvata bio uvjerljivo na posljednjem mjestu. U tom smislu, prema rezultatima na slobodnim izborima mnogo više argumenata i legitimiteta od Milanovića da se predstavljaju kao “predsjednici Hrvata” imaju, recimo, Diana Zelenika sa 36 hiljada, Boriša Falatar sa 16 hiljada glasova, ili Jerko Ivanković sa 6 hiljada.