Našem radnom kolegi, Waelu Dahdouhu koji za Al Jazeeru izvještava iz Gaze, u zločinačkom izraelskom bombardovanju, ubijeni su supruga, kćerka i sin.
Prije toga izgubio je majku i sestru.
Nad ovom informacijom čovjek samo zašuti. Nema te ljudske snage, energije niti sposobnosti verbalizacije, a koja bi mogla opisati bol jednog ljudskog bića, koje u momentu ostaje bez svih svojih najbližih. Ali doslovno svih najbližih.
“Naš kolega Dahdouh istaknuo se preciznim izvještavanjem o izraelskom bombardovanju i brojnim masakrima koje Izrael čini u svojoj kontinuiranoj agresiji na Pojas Gaze, te je sa terena prenosio razmjere razaranja i jasno ciljanje bespomoćnih civila u enklavi“, stoji u zvaničnom saopštenju Al Jazeere.
Kad se istina ubija ubijanjem porodica novinara
A znate li šta to znači?
To znači da je Wael Dahdouh svojim izvještajima definisao standarde novinarstva. To znači da je taj čovjek živeći i radeći u Gazi, najvećem konc-logoru na svijetu opisivao situaciju kristalno jasno i objektivno, niti jednog trenutka ne tražeći i ne želeći krv izraelske djece, dok su izraelske bombe ubijale njegovu djecu. To je čovjek koji je novinarstvo, ono najteže, terensko-reportersko digao na jedan viši nivo i za to je, nema sumnje, ciljano kažnjen. I to najsurovijom kaznom, a to je ubistvo cijele porodice.
Dahdouh je i sam kazao nakon fatalnog napada: “Meta izraelskog bombardovanja bila je moja porodica u području daleko od sjeverne Gaze, za koje je okupacijska vojska tražila da se evakuira. Ono što se upravo dogodilo je jasno; to je dio kontinuiranog ciljanja žena i djece u Gazi. Upravo sam izvještavao o izraelskim udarima koji su gađali područje Nuseirata… Znali smo da nas izraelska okupacija neće ostaviti, a da nas ne kazni. Oni se osvećuju na djeci. Ali naše su suze ljudske, a ne iz kukavičluka”, dodao je.
A što će opet kazati da je vojska Izraela koristeći najsofisticiraniju vojnu opremu na svijetu precizno i tačno gađala i ubijala civile i to civile koji su “krivi“ iz dva razloga: prvo jer su Palestinci i još su živi, a drugi je razlog- jer su krvno vezani za našeg kolegu Dahdouha.
Da nije riječi o nekakvim stilskim hiperbolama ili tek simboličkim sudovima nego o najstrašnijoj realnosti, svjedoči i izvještaj dopisnika Al Jazeere koji je javio da se u zgradi koja je pogođena nalazi više od stotinu ljudi, među kojima i veliki broj članova porodice Dahdouh. Dodao je da su mete izraelskog bombardovanja eksplicitno bile porodice Dahdouh i Awad, istaknuvši da se određeni broj članova te dvije porodice još uvijek vode kao nestali.
Dakle, smrtonosni režim pod komandom Benjamina Netanjahua je preskočio još jednu prepreku neljudskosti i zvjerstva pa je umjesto one stare krvave izreke – ubijte glasnika, taj režim došao na još morbidniju ideju – ubijte glasnikovu ženu, djecu, roditelje, zapravo pobijte sve one koji sa glasnikom imaju bilo kakve veze, jer mi se istina koju glasnik širi svijetom ne sviđa.
Ovo nije, dakle, kao što na prvu možete pomisliti (samo) ubistvo slobode govora u najbukvalnijem smislu, ovo je termonuklearno, radijacijsko i transgeneracijsko ubijanje svih onih koji imaju dodira sa novinarima koji šire istinu iz konc-logora Gaza. Ovo je, ponavljam, smišljena i pripremana, pa potom realizovana zločinačka ideja po kojoj mora prvo stradati istina, ali ne samo ona nego svi oni koji imaju bilo kave veze sa istinom, pa makar to bila i nevina djeca.
Nezapamćeno!
Režim kojem su i Ujedinjeni narodi nepoželjni
Ali ostavimo po strani, makar na kratko, ako možemo ovaj monstruozni zločin u moru izraelskih zločina i hajde da vidimo kako svijet reaguje na transcendentno zlo koje svakodnevno djeluje po Gazi.
Lista organizacija, država, ljudi na poziciji moći koji daju površne, uopštene i mlake izjave u strahu da se ne zamjere nekome je ogromna i njome bi trebalo da se bave svi budući etičkog sudovi u svijetu. Ali navešću vam jedan primjer koji valjda ponajbolje objašnjava da i od licemjerstva ima gore i huđe.
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres u utorak je komentirao situaciju u Gazi onda je izjavio sljedeće:
“Duboko sam zabrinut zbog jasnog kršenja međunarodnog humanitarnog prava čemu svjedočimo u Gazi. Da budem jasan: nijedna strana u oružanom sukobu nije iznad međunarodnog humanitarnog prava… Palestinski narod je 56 godina bio izložen okupaciji. Njihovo gospodarstvo je ugušeno. Njihovo stanovništvo raseljeno, a domovi porušeni. Njihove nade u političko rješenje njihove nevolje nestaju”
Prvi čovjek UN-a je između ostalog pojasnio da se Hamasov napad 7. oktobra nije dogodio u vakuumu, dajući jasan kontekst svemu onome što se dešava na Bliskom istoku.
Pazite, Guterres, formalno prvi čovjek UN-a niti jednom konkretnom rečenicom nije osudio tiraniju Izraela, koji je od Gaze napravio novu Hirošimu ili Nagasaki. Nema pomena o preko 2700 ubijene palestinske djece. Nema govora o 24 ubijena novinara u Gazi. Nema ni govora o razrušenoj infrastrukturi, sravnjenim bolnicama, nema riječi o nedostatku vode, hrane i struje. Bože dragi, nema slova o Gazi koja se iz konc-logora pretvara u masovnu grobnicu. Nema niti jednog retka u Guterresovom izvještaju u kome se navodi kako djeca u Gazi zapisuju svoja imena na dlanove ručica, da im tijela ako poginu lakše identifikuju.
Ne nema ništa od toga, osim jedna mlake izjave kojom je samo oslikano opšte stanje patnje u Palestini i povijesni kontekst svega što se dešava.
Pa ipak…
Pa ipak i ovo što je izgovorio tajnik UN-a je strašno zasmetalo oficijelnom Izraelu. Tako je izraelski veleposlanik u Ujedinjenim narodima Gilad Erdan, bijesno zatražio ostavku Guterresa.
“Nema opravdanja niti smisla razgovarati s onima koji pokazuju suosjećanje za najstrašnije zločine počinjene nad građanima Izraela i jevrejskim narodom. Jednostavno nema riječi”, kazao je Erdan.
Istina kao oružje za opstanak čovječanstva
Dakle po njemu bi jedino imalo smisla razgovarati sa onima koji nemaju suosjećanja prema ubijenoj djeci Palestine? I na koncu, ko se to normalan nije oglasio glede sramnog napada Hamasa i ubijanja izraelskih civila? Ljudski je i civilizacijski osuditi te zločine i to se podrazumijeva! Ali, zaista, zaista zar je teško shvatiti, predočiti sebi i javno osuditi strašno ubijanje palestinske djece i civila njih preko 6 hiljada iz osvete?
Naravno, ni to nije bilo dovoljno izraelskoj strani koja je zatražila, pazite sad da se zvaničnicima i uposlenicima UN-a odbiju vize za ulazak u Izrael:
“Zbog Guterresovih primjedbi, odbit ćemo izdati vize predstavnicima UN-a. Već smo odbili vizu za zamjenika generalnog sekretara za humanitarna pitanja Martina Griffithsa. Došlo je vrijeme da ih naučimo lekciju”, kazao je Gilad Erdan.
Podsjećam vas, zadnji koji je svijetu pokazivao silu zlostavljajući osoblje UN-a i držeći ih kao taoce bio je ratni zločinac Ratko Mladić.
I tu se vraćamo na problem.
Svako onaj ko se usudi da kaže istinu, da ne drži bilo čiju stranu nego da ocjenjuje po objektivnosti, po profesiji, na koncu po istini i fundamentalnim ljudskim i Božjim postulatima te istine i moralnog zakona u nama (ako ga imamo) ili će biti ušutkan ili fizički sklonjen ili će kao u slučaju sjajnog novinara Vaila Dahdouha dočekati da gleda kako mu zla sila ubija cijelu njegovu porodicu.
Ono što je sigurno je da ničije zlo nije dovijeka i da će se svijet, koliko god se to nama sad činilo daleko, probuditi i sagledati ono što se dešava u Gazi. Hoće li biti prekasno, pravo je pitanje? Jer u Gazi se dešava, tu pred našim očima – genocid, dešava se sustavno, plansko i ciljano zatiranje cijelog jednog naroda.
Pećinsko doba u kojem oružja caruju
Čovječanstvo, ako želi opstati kao nešto što definiramo kao civilizirano društvo mora naći način da zaustavi izraelsku ne agresiju, nego uništavanje palestinskog naroda. U protivnom, zaista se bliži dan kada će čitav svijet potonuti u pećinskom doba, ali ono pećinsko doba u kome oružja za masovno uništenje caruju svijetom. A to je samo korak do nestanka civilizacije. I ne, ne mislim hipotetički niti metaforički nego opet najbukvalnije.
Možemo li kao ljudi bolje? Ovo više nije retoričko pitanje, nego pitanje svih nas, 8 milijardi i pitanje našeg opstanka na ovoj planeti.
A veliki novinar i naš kolega Wael Dahdouh će nastaviti izvještavati i dalje po standardima najprofesionalnije osobe na svijetu. Jer drugačije ne može i ne zna.
Iskreno saučešće njemu i ostaje vječni neprebol za njegovom porodicom!
Piše: Dragan Bursać / AJB