Izricanje drugostepene presude Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, te rušenje pravoslavne crkve u dvorištu Fate Orlović, posljednja su dva slučaja koja su rasplamsala govor mržnje na društvenim mrežama i internet portalima, kako među pratiocima, tako i među predstavnicima vlasti u Bosni i Hercegovini(BiH).
U izvještaju Evropske komisije iz 2020. godine se navodi kako se mrežne platforme u BiH često koriste za poticanje mržnje i širenje dezinformacija.
Koliko je portala u BiH?
U Bosni i Hercegovini djeluje 615 internet portala.
U jednom od njih, Radiju Sarajevo, nemaju osobu koja se bavi isključivo moderacijom komentara na portal i društvenim mrežama, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Lana Ramljak, urednica portala.
Ona navodi kako je većina portala prisutna i na društvenoj mreži Facebook koja ne nudi mogućnost zatvaranja komentara, te se suočavaju “sa popriličnom količinom govora mržnje”, pogotovo u slučaju tekstova koji obrađuju ratnu tematiku.
“Na društvenim mrežama nama su ruke vezane. Ne samo nama, i drugim portalima je slično. Ko će to sve kontrolirati, pratiti, to je veliko pitanje. Trenutno su nam najveća pomoć sami čitatelji koji nam često jave, ukoliko smo previdjeli. To se onda briše, autor se banuje, uz objašnjenje zašto je banovan na stranici i na portal”, kaže za RSE Lana Ramljak.
Istovremeno, Semir Hambo, urednik portala Klix.ba, za RSE kaže kako se svakodnevno radi na sprječavanju govora mržnje.
“Nažalost zbog ogromnog broja komentara ne možemo svaki komentar ispratiti u real time-u”, kaže Hambo.
U BiH 270 portala bez imena vlasnika, urednika i novinara
Navodi da ovaj portal ima nekoliko faza koje primjenjuje kada je ova oblast u pitanju.
“Riječ je o automatskom blokiranju komentara na osnovu osjetljivosti određenih riječi. Tu je i ručna kontrola, koliko naša redakcija može fizički stići, a u konačnici jedna od najefikasnijih metoda je opcija prijave određenog komentara koji je uvredljiv”, kaže Hambo i dodaje da ovakvi komentari odlaze u jednu bazu i u najvećem broju slučajeva budu uklonjeni, a korisnici koji su prekršili pravila, banovani na određeni period.
Za pokretanje portala dovoljno 25 eura
Za pokretanje portala u BiH sa državnom domenom je potrebno ime i prezime, lični dokument, te 25 eura, koliko se plaća za kreiranje i aktivaciju naziva domene, a godišnje održavanje naziva košta oko 15 eura.
Korisnik naziva je samostalno odgovoran za svaku zloupotrebu stranice s dodijeljenom domenom, kao i za otklanjanje neprimjerenih sadržaja.
Skoro polovina portala koji objavljuju informativne medijske sadržaje nema impressuma, odnosno nisu navedeni podaci o imenima urednika i novinara tog medija. To pokazuju rezultati istraživanja „Mapiranje medijskih portala u BiH“ koje je predstavljeno u utorak, 15. juna 2021. u organizaciji Centra za promociju civilnog društva (CPCD).
Rezultati istraživanja pokazuju da tek jedna trećina portala, odnosno 167 njih ima naveden impressum, a kod 178 portala impressum je djelomično naveden.
Što se tiče mogućnosti komentarisanja sadržaja, 360 portala ne daje mogućnost komentarisanja i interakcije.
Sadržaj komentara objavljuju najčešće anonimni posjetioci, navodi se u istraživanju.
Enes Osmančević, profesor Univerziteta u Tuzli, koji je bio i voditelj istraživačkog tima, kaže kako portali nedovoljno koriste ono što je cilj web-a, a to je mogućnost trenutačne interakcije.
„Portali nemaju mogućnost administriranja i imamo problem govora mržnje koji je najveći problem javne komunikacije, a time i web komunikacije. Urednici medija su odgovorni za komentare svojih korisnika, pogotovo ako ti komentari sadrže neistine i govor mržnje. Dosta portala nema ljude koji bi se time bavili“, navodi Osmančević.
Ukupno 582 portala je prisutno i na društvenim mrežama, a 33 portala nemaju tu mogućnost.
Osmančević kaže da je potrebno donijeti nekoliko zakona u BiH kako bi se poboljšao sistem regulacije online medija, uključujući Zakon o transparentnosti vlasništva u medijima i zaštiti medijskog pluralizma, Zakon o oglašavanju u BiH.
Sankcionisanje moguće jedino kroz izmjene zakona
Prijedlog izmjena Krivičnog zakona BiH je usvojen u prvom čitanju na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta BiH u utorak, 15. juna.
Izmjene zakona je uputio zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Skupštine BiH, Denis Zvizdić, kako bi se, kako je navedeno, sankcionirao svaki oblik govora mržnje koji kontaminira javni prostor u BiH, uključujući internet i društvene mreže.
“Mislim da je krajnje vrijeme da kao država preventivno djelujemo kroz izmjenu krivičnog zakonodavstva i zaustavimo govor mržnje i poticanje na nasilje, posebno na internetu i društvenim mrežama”, kazao je Zvizdić, koji je također potpredsjednik Stranke demokratske akcije (SDA).
Izmjenama se traži, između ostalog, da “ko putem štampe, radija ili na javnom mjestu javno poziva, izaziva ili podstiče ili učini dostupnim javnosti letke, slike ili neke druge materijale ili sadržaje kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema pojedincu ili grupi ljudi zbog njihove nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, jezika, boje kože, spola, seksualnog opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih osobina, će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine”.
Prema daljoj proceduri, predlažu se amandmani, a nakon toga, zakon će pred poslanicima biti i u drugom čitanju.
Ukoliko se desi da i tada izmjene zakona budu usvojene, zakon mora potvrditi i Dom naroda Parlamenta BiH (drugi dom za odlučivanje u BiH).
Dušanka Majkić, poslanica iz srpskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH ispred Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), za RSE kaže kako trenutno ne postoji spremnost za ovakve zakonske promjene.
“To se ne shvata kao pravilo koje treba da važi za sve. Činjenica je da se u toj sferi dešava svašta, da su društvene mreže postale mjesto na kojem svako može bez ikakve odgovornosti da kaže bilo šta i da za to ne snosi nikakvu sankciju”, kaže Majkić.
Naglašava da obzirom da incijativa dolazi od bošnjačkih predstavnika, “postoji i bojazan da je usmjerena na mogućnost sankcionisanja druga dva naroda, Srba i Hrvata”.
“Kad oni (Bošnjaci) govore o tome, oni vide uglavnom sankcionisanje predstavnika druga dva naroda, sebe isključujući, sebe smatraju bezgrešnim. Za sve što treba da dobijete, trebaće vam naš glas. Pa, nismo valjda tako sumanuti da glasamo sami protiv sebe. Ni Hrvati također, u istoj su situaciji”, kaže Majkić.
Vijeće za štampu u BiH reaguje po prijavama koje prime, ali kao samoregulirajuće tijelo nema mogućnost efikasnog sankcionisanja portala koji omogućavaju takav govor, kaže za RSE Dženana Burek, izvršna direktorica Vijeća za štampu.
Kako kaže, ovo tijelo bilježi kontinuirani porast govora mržnje u online prostoru, naročito u komentarima posjetilaca i na društvenim mrežama.
“Žalbena procedura Vijeća omogućava borbu protiv govora mržnje u novinarskim tekstovima i komentarima posjetilaca, dok na društvenim mrežama koje imaju vlastite uslove korištenja, govor mržnje ‘divlja’ i u malom broju slučajeva biva sankcioniran”, ističe Burek.
Navodi da Vijeće za štampu nailazi na teškoće poput neadekvatne reakcije tužilaštava i nepokretanje postupaka protiv korisnika internet portala koji zloupotrebljavaju pravo na diskusiju i razmjenu mišljenja u sekcijama za komentarisanje.
“Iako je sankcioniranje govora mržnje imperativ, izuzetno je važno voditi računa da prilikom izrade i primjene propisa, sloboda izražavanja u svakom trenutku bude zaštićena i da zakoni ne budu zloupotrijebljeni na štetu bilo koga”, navodi Burek.
Gdje su granice
Aleksandar Trifunović, glavni urednik portal Buka, za RSE kaže da na svom portalu svakodnevno svjedoči govoru mržnje.
“Pogotovo kad objavljujete tekstove na one teme s kojima se većina ne slaže, ne zato što su neistinite, već upravo zato što su istinite. Imate onda erupciju komentara, govora mržnje, u kojima se te činjenice koje iznosite ne pominju, nego vas lično vrijeđaju, na nekoj bazi koja je takva da se vi zaista morate uplašiti šta bi vam ti ljudi uradili da imaju mogućnost da vam mogu i na drugi način nauditi”, kaže Trifunović.
Navodi da na govor mržnje ne gleda kao na nešto bezazleno i na šta bi se trebalo navići.
“Mi se borimo protiv govora mržnje konstantno, kad god radimo. Mislim da je najveći problem što naš sistem ne pokazuje dovoljnu sposobnost da ga zakonski sankcioniše”, priča Trifunović.
Međutim upozorava na to kako je potrebna posebna senzibilnost da bi se pitanje govora mržnje zakonski uokvirilo.
“Zato sam vrlo obazriv, po cijenu da se govor mržnje ne sankcioniše, što nikako ne želim. Bio bih obazriv ko će primjenjivati zakon, na koji način, bojim se selekcije,” navodi Trifunović i potcrtava da bosanskohercegovački političari, zapravo “najviše šire govor mržnje”.
Igor Ličina, savjetnik za pitanja osnovnih sloboda u misiji Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) za RSE kaže da ne postoji precizna statistika u vezi govora mržnje na internetu obzirom da ova oblast nije zakonski uređena.
“Generalno zapažanje je da mediji, iako bi to morala biti njihova obaveza, nedovoljno kontrolišu govor mržnje i u sadržaju i u komentarima”, kaže Ličina.
Navodi da je važno da se donesu zakonske izmjene kojima bi se regulisala ova oblast.
“One su na kraju krajeva i zakonska obaveza. Proističu iz nekih vrlo važnih dokumenata, uključujući i izvještaj Evropske komisije protiv rasne netolerancije gdje je zemlja pozvana da kriminalizuje govor mržnje u svakom obliku,” kaže Ličina.
Evropska komisija protiv rasne netolerancije (ECRI) u svom izvještaju iz 2016. godine istakla je da zbog „institucionalnog uređenja zemlje, koja je snažno podijeljena duž etničkih linija, politička klima naročito pogodna upotrebi govora mržnje“.
U istom izvještaju se ukazuje na incidente rasističkog političkog diskursa, rasističkog govora mržnje u medijima, rasističkog govora mržnje u oblasti sporta, zatim prema LGBTI osobama koje su, nakon što su bile izložene govoru mržnje, postale i žrtve fizičkog nasilja.
Maja Žuvela, Gojko Veselinović/RFE