Da bi BiH bila skinuta za tzv. „crvene liste“ i da bi njenim građanima bio omogućen ulazak u zemlje Evropske unije, potrebno je da broj aktivnih slučajeva na 100.000 hiljada stanovnika bude manji od 25. Kada se sagledaju ove brojke, sasvim je sigurno da građani BiH neće još mjesecima moći da putuju u zemlje EU, što će se dramatično negativno odraziti na sve segmente života u BiH. Mnogo je onih koji su iz BiH odlazili na po tri mjeseca na privremeni rad u inostranstvo, obezbjeđujući tako svojim porodicama kakve takve prihode. Sada im je i to onemogućeno.
BiH je sada, de facto, zarobljena, u ogromnoj mjeri izolovana i sve ukazuje da će ta izolacija itekako potrajati. Sa druge strane, vlasti na svim nivoima, malo šta čine da se ovo dramatično stanje popravi, a medicinski radnici prepušteni su sami sebi. Riječju, snalaze se kako znaju i umiju, mada oni samo ne mogu riješiti niti umanjiti ogroman broj zaraženih korona virusom.
Umjesto snažnog zajedničkog angažmana vlasti sa svih nivoa, jer je problem isti na svim nivoima (kantonalni, entitetski državni), na formiranju snažnog stručnog tima, ojačanog ekspertima iz inostranstva, javnosti se svakodnevno serviraju samo statistički podaci o broju zaraženih, oporavljenih i, nažalost, preminulih u toku proteklog dana.
Uz to, sav teret odgovornosti za divljanje virusa svaljuje se na građane, iako je to notorna laž, jer nadležne institucije nisu bile kompetentne da sačine adekvatne planove za borbu protiv virusa, a, što je još pogubnije, međusobno su se čak takmičili u tome ko ima manje oboljelih ili umrlih.
Kada je vrag odnio šalu, složno okrivljuju građane za sve. Nesporno je da je u cijeloj BiH borba protiv pandemije vođena političkim odlukama, čiji su cilj bili uskogrudi politički interesi, a tek, negdje na kraju te povelike liste, briga za zdravlje ljudi i borba protiv pošasti korona virusa.
Danas, pola godine od početka epidemije korona virusa BiH, moguće je konstatovati da su zdravstveni sistemi u cijeloj zemlji potpuno slomljeni i da ne postoji čak ni teoretska mogućnost da sa ovakvim pristupom vlasti, oni budu skoro oporavljeni. Zdravstveni radnici jesu uradili ogroman posao, izlažući opasnosti svoje živote i zdravlje, ali sav taj trud, rad i žrtva nije mogao dati adekvatne rezultate, jer prosto ne postoji sistem odbrane od pandemije.
Samo jedan detalj dovoljno govori u kakvom haosu u BiH po pitanju korona virusa. U čekaonicama domova zdravlja, u svim dijelovima zemlje, zajedno su osobe koje su pozitivne na Covid-19 i oni koji su ljekaru došli zbog drugih tegoba. To je jedan nivo problema.
Drugi nivo je što se iz najvažnijih zdravstvenih institucija stalno emituje narativ prema kojem danas jedino kao bolest postoji korona virus i ništa drugo. Ove dvije činjenice samo su graničnici opšteg haosa po pitanju pandemije, koja doslovno hara. „Šminkerski“ potezi Savjeta ministara BiH, koji uvode mjere za građane drugih zemalja, mada malo ko da dolazi u BiH, kao i jalova saopštenja kriznih štabova, ni na koji način neće doprinijeti promjeni duboko traumatične situacije u vezi sa pandemijom.
Važno je istaći da političari epidemiju korona virusa posljednja dva mjeseca tretiraju kao marginalno pitanje, što dovoljno govori o tome da su oni ključno krivci za stanje u BiH, ali i o bježanju od odgovornosti zbog toga. Za njih je, čini se, korona nestala kada su ukinuta vanredna stanja i policijski časovi krajem maja, mada je tek nakon toga zaraza eksplodirala. Vanredna stanja su neki od njih, sa svojom klijentelom, iskoristili kao izvanrednu priliku za nezakonito lično bogaćenje. Primjera je i previše, mnogo je poznatih – nabavke respiratora, pokretne bolnice, medicinske opreme preko turističkih agencija…, a brojne će tek isplivati. Nažalost, takve neljudske krađe se i dalje dešavaju, sa akcentom na nabavku dezinfekcionih sredstava.
Spinovi koje puštaju svi političari o tome kako su bolnice opremljene za borbu protiv korone ne pomažu niti će pomoći, kao što neće pomoći ni njihova prepucavanja o davno izanđalim, nacionalnim temama, a najmanje će pomoći predizborne aktivnosti, koje su već počele i uobičajeno su radikalne – zasnovane na sijanju nepovjerenja i mržnje među ovdašnjim narodima.
Građanima u BiH maske nisu dovoljne da bi se zaštitili. Možda mogu djelimično od virusa, ali od ovakvih politika nikako.
Piše: Ljiljana Kovačević, Žurnal.info