Izvještaj EBRD-a koji predviđa da će zapadnom Balkanu možda biti potrebno čak sedam decenija da životni standard dostigne evropski nivo, prema mišljenjima bh. ekonomista, moguće je skratiti uz smanjenje javnog sektora i dugoročne programe povećavanja produktivnosti privrede, ali da ključnu ulogu igraju bh. institucije.
Naime, kako je istaknuto u izvještaju Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), na zapadnom Balkanu trajni izazov predstavljaju niske produktivnosti koje proizlaze iz nedovoljnog ulaganja, slabih institucija, nepovoljne demografije i izazovnog poslovnog okruženja.
Kako je u razgovoru za “Nezavisne novine” rekao Admir Čavalić, ekonomski analitičar, tempo konvergencije na zapadnom Balkanu s ekonomijama Evropske unije ide dosta sporije od onoga kako se predviđalo.
“To je tako jer je na Balkanu manji broj dosta siromašnih zemalja, te kompleksni mehanizmi odlučivanja i nespremnost da se radi na stvarnim reformama koje se prije svega tiču rasterećenja ekonomija i unapređenja, te djelovanja institucija”, rekao je Čavalić, dodajući da je uvjeren da je promjenom politika na zapadnom Balkanu moguće ubrzati ovaj proces te da se umjesto za 70 godina, životni standard može poboljšati i za oko 30 godina.
Naveo je da su iskustva zemalja zapadnog Balkana pokazala da je prisutno jačanje populizama političkih partija u poređenju sa državnim institucijama koje su relativno slabe.
“Pa tako, laički kazano, za neki posao, neku investiciju, odgovornost se prebacuje na pojedinca, političkog subjekta, a manje na samu instituciju”, kazao je Čavalić.
Da je produktivnost u državnim preduzećima znatno manja od one u privatnom sektoru, kako se navodi u izvještaju EBRD-a, saglasan je i Čavalić, koji ističe da to znači da će privatni sektor biti sve atraktivniji za radnika u komparaciji sa javnim sektorom.
“To je donekle dobro jer prebacivanje radnika ide ili vani ili u privatni sektor. Privatni sektor će radniku ponuditi veće plate, a to će povećati produktivnost rada”, rekao je Čavalić, dodajući da kada je riječ o javnom sektoru, tu je, prema njegovim riječima, problematično to što je dostupno sve manje javnih resursa, čime se ne može podržati glomazan javni sektor.
“Očekujem još značajniji pad produktivnosti u javnom sektoru”, kazao je Čavalić, naglašavajući da su za podizanje životnog standarda ključne bh. institucije.
Marko Đogo, dekan Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, kazao je za “Nezavisne novine” da BiH ima veliki javni sektor u kom je produktivnost niska.
“Postoji problem i masovnog odlaska radne snage sa zapadnog Balkana. Ja sam pisao o tome da u uslovima otvorenosti granica za odlazak radne snage, ekspanzivna fiskalna politika koja uključuje prilično neefikasnu javnu potrošnju je nešto što zadržava ljude na ovim prostorima. Međutim, posljedica tog kratkoročnog zadržavanja radnika, pogotovo u odsustvu drugih mjera koje bi podigle produktivnost, je niži životni standard. To je zamka u kojoj smo se mi našli u komunizmu, koji je težio da se zaposle svi, ali je cijena toga bio niži životni standard”, rekao je Đogo, dodajući da se zemlje zapadnog Balkana i danas nalaze u toj zamci.
Naveo je kada bi se ušlo u reviziju sistema, koja bi uključivala značajno smanjenje javnog sektora, definitivno bi se povećala produktivnost i skratio rok od 70 godina, kako predviđa EBRD.
Istakao je da ne postoji jedna mjera koja će riješiti sve probleme te da bi bilo dobro da se jednim dugoročnim programom zaustavi zapošljavanje u javnom sektoru i zaustavi javna potrošnja na dostignutom nivou.
“Nama treba dugoročan program na deset godina, koji ne bi bio vezan za jednu vladu, već program podizanja konkurentnosti privrede i ostanka na ovim prostorima. Najrealnija situacija je da poreski rasteretimo faktore proizvodnje”, naveo je Đogo, pojašnjavajući da nedavno podizanje minimalne plate dovodi do većeg životnog standarda, ali smanjuje produktivnost.
Istakao je da javni sektor ni u jednoj zemlji, čak i u dosta razvijenijim državama, nije zamajac privrede.
“Potrebni su programi povećavanja produktivnosti privrede, potrebno je privredi davati novac, ne da postoji, već davati novac za nabavku novih tehnologija. Jedino to može povećati produktivnost”, zaključio je Đogo.