Dodik kao ruglo nasred puta

Dodik strasilo

Svi mi u Bosni u Hercegovini s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom živimo jedno pretpolitičko i pradiplomatsko doba lišeno svih općeprihvaćenih pravila i normi. Nakon primitivizma i prezentiranja nedostatka kućnog odgoja, kojem smo imali priliku svjedočiti proteklih godina, Dodik nas posljednjih mjeseci obasipa ilustracijama diplomatskog neznanja i nekulture. Ili je cilj nešto što je u ovom trenutku teško prozrijeti?

Odlazeća ambasadorica Njemačke u BiH Christiane Hohmann, prema ustaljenoj diplomatskoj praksi, poslala je zahtjev za oproštajni prijem kod predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Dodik je, mimo ustaljene diplomatske prakse, taj zahtjev odbio. U pismu ambasadorici Dodik je objasnio da je nezadovoljan njenim radom. Način na koji je pokušao obrazložiti svoj stav sklop je neznanja, nepoštovanja, najprimitivnije arogancije i mentalnog seljakluka.

Prvo kaže – nisam te kao predsjedavajući i srpski član Predsjedništva BiH primio ni u nastupnu posjetu, pa nema razloga ni za oproštajnim susretom. Da je razlog nerazuman pokazuje recimo da je kao predsjednik RS primio u oproštajni posjet neke bivše ambasadore koje nije primao u nastupnim posjetama.

Optužiti jednu ambasadoricu da su njeni javni istupi i diplomatske aktivnosti bili upereni protiv jednog naroda i gotovo polovine države je neodmjereno, neoprezno i na kraju ničim argumentirano. Dodikova prijetnja u pismu kako će „o tome obavijestiti i najviše predstavnike Savezne Republike Njemačke“ djeluje infantilno.

Jezik političke sile

I sada slijedi politički „prst u oko“. Dodik u pismu podsjeća ambasadoricu Hochmann da je „predstavnik zemlje, koja na ovim prostorima nosi teško historijsko breme“,  te da je od nje očekivao da pokaže više razumijevanja i diplomatskog senzibiliteta. Još jednom potcrtavam da Dodik pismo šalje kao predsjedavajući Predsjedništva BiH.

Ako iko na ovim prostorima ima teško historijsko breme, i to iz bliže povijesti, jesu institucije Republike Srpske. Svi njeni idejni tvorci i osnivači osuđeni su pravomoćno kao ratni zločinci, institucije Vojske i policije osuđene pred Međunarodni sudom za genocid, a matica, na koju se često pozivaju, jedina u novijoj povijesti osuđena je za kršenje Konvencije o sprečavanju genocida. Najbolje poruke kojima se mogu oslikati današnja stanja koja živimo poslao nam je naš stari narod, prije nego smo se podijelili na konstitutivne i one druge, narodnim poslovicama. Za ovakvo ponašanje smislio je onu – sjelo ruglo nasred puta, pa se cijelom svijetu ruga.

Vrhunac „političkog bezobrazluka“ slijedi u Dodikovoj kontataciji da „sa žaljenjem konstatuje da ambasadorica nije bila adekvatan predstavnik Njemačke koja svojim iskustvima doprinese procesu pomiranja na cijelom prostoru Balkana“. S ovakvim diplomatskim manirima, strpljivošću, izraženim poštovanjem sugovornika, filigranski odmjerenim rječnikom i osobinama koje rijetko krase neku političku ličnost u Evropi Dodik je prava adresa za ocjenu nečijeg diplomatskog angažmana.

Dodik je ranije pokazao neprimjereno ponašanje prema američkoj ambasadorici Maureen Cormack, odbivši rukovati se s njom, a potom je optužujući za probošnjačku politiku zatražio od aktulenog ministra vanjskih poslova Igora Crnadka da je proglasi personom non grata. U oproštajnu posjetu odbio je primiti bivšeg austrijskog ambasadora Martina Pammera. Njega je optužio da je svoju zemlju lišio objektivnog utjecaja u BiH miješajući se u unutrašnja pitanja i favorizirajući opet bošnjačku politiku, ma šta ona značila.

Dodik u svim svojim obraćanjima sukobe s ambasadorima pokušava svesti na lični nivo, zanemarivši namjerno da oni predstavljaju svoje države i provode zvaničnu politiku. Zašto? Jer, želi relativizirati sankcije koje mu je nametnula američka administracija. Vrlo kratak i jezgrovit odgovor stigao mu je od novoimenovanog ambasadora SAD u BiH Erica Nelsona. Tokom prve posjete Banjaluci na pitanje da komentira Dodikova očekivanja kako će mu nakon odlaska Cormackove ukinuti sankcije Nelson je doslovno rekao: „To je nešto o čemu odlučuje Washington“. Nedugo nakon toga pod sankcijama se našao i Dodikov bliski suradnik Nikola Špirić.

Dodik razumije samo jezik sile, bukvalne ili političke. Vidljivo je to iz njegovog ponašanja pred opće izbore prošle godine, kada je optužio britansku Vladu da u Bosnu i Hercegovinu šalje obavještajce prerušene u vojnike s ciljem destabiliziranja RS-a. Iz britanske Vlade stigao je oštar odgovor. Dodik rizikuje da trajno ugrozi odnose s Londonom, saopćeno je. I Dodik je odmah prestao s provokacijama, oprostio je „referendumske grijehe“ britanskom ambasadoru Edwardu Fergusonu i primio ga u oproštajnu posjetu.

Nema institucionalne reakcije

Dodikova „vanjska politika“ lišena je svih političkih principa. Ako je protiv miješanja u unutrašnja pitanja i zauzimanja strana, čemu tako plodonosan odnos s ambasadorom Ruske Federacije u BiH Petrom Ivancovom. Ovaj ruski diplomata ne samo da je podržavao neustavna ponašanja vlasti RS u slučajevima referenduma o 9. januaru, protivio se svim odlukama Vijeća za provedbu mira, nego je svesrdno lobirao da Rusija obori britansku Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a. Nije, da zaključimo, Ivancov lično podržavao Milorada Dodika, nego provodio politiku Ruske Federacije prema Bosni i Hercegovini. Da se Ivancov, odnosno Rusija, želi miješati u unutrašnja pitanja u BiH, više je nego jasno poslije njegovih nedavnih ocjena o radu pojedinih novinara u BiH koji su izvještavali o „aferi Tegeltija“, predsjedavajućem Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH za kojeg postoji osnovana sumnja da je pod Dodikovim utjecajem.

Prilikom preuzimanja mandata člana Predsjedništva BiH Milorad Dodik i druga dva člana položili su svečanu izjavu kojom su se obavezali da će brinuti o interesima svih naroda i građana u BiH. Svojim isticanjem da je srpski član Presjedništva, a pošto insistira na ustavnim kategorijama moram podsjetiti da to nije ustavna formulacija, Dodik sve nas i međunarodnu javnost ubjeđuje da predstavlja samo Srbe. To je posljedica težnje da se Republika Srpska tretira i u praksi načini samo srpskom. U slučaju diplomatskih incidenata međunarodna javnost Dodika vidi kao predstavnika države i zato su njegovi maniri sve samo ne naivni. Vrlo je opasno takvo ponašanje na koje za sada nema ni domaćeg ni međunarodnog odgovora.

Neoprostivo je da na poteze Dodika razmetnoga nema institucionalne reakcije ili bar javnost za nju ne zna. Dva člana Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić morali su uputiti diplomatsku notu Njemačkoj u kojoj će osuditi Dodikov pristup i objasniti da se radi o ličnom stavu koji ne odražava stav institucije BiH u kojoj sjede. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, koji istovremeno obavlja i funkciju člana Kolegija Zastupničkog doma državnog Parlamenta BiH, a ima vrlo bliske kontakte s administracijom njemačke kancelarke, mogao je je pismom objasniti da je odnos predsjedavajućeg Predsjedništva BiH unilateralni akt. Na kraju, obaveza je ministra vanjskih poslova da reagira i pošalje odgovarajuću poruku njemu dostupnim diplomatskim kanalima.

Reagirala je najjača bošnjačka stranka SDA koja je Dodikov čin ocijenila skandaloznim i sramotnim, podsjetivši da on ima obavezu predstavljati sve građane Bosne i Hercegovine, i nema pravo prenositi svoje lične frustracije zloupotrebljavajući funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Štetu poziciji i ugledu zemlje koji se pominju u saopćenju SDA Dodik nanosi već godinama, ali ne samo on.

Ako u ovom i sličnim slučajevima izostanu institucionalne reakcije, u međunarodnim krugovima i ovo malo ugleda koje Bosna i Hercegovina ima bit će trajno uništeno, a diplomate sa Zapada i poneki sa Istoka, s pravom će nas tretirati kao hrpu divljaka koji podržavaju bahatost „mentalnih seljaka“ na političkoj sceni u srcu Balkana.

Ima li prostora za reakciju OHR-a? Ima, ali je neće biti dok je na toj funkciji ambasador Valentin Inzko. On jednostavno ne želi dovesti u pitanje svoju komfornu poziciju i konfrontirati se s pojedinim članicama Vijeća za provedbu mira. Osnov za njegovu reakciju moglo bi biti obrazloženje američke vlade da je „odredila status Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, kao osobe koja je aktivno opstruirala ili predstavlja opasnost u vezi s aktivnom opstrukcijom provedbe Daytonskog sporazuma.“

A šta ako Dodik sve ovo čini da bi bio smijenjen? Dio taktike nagovijestio je povodom krivične prijave Željka Komšića protiv Dodika njegov savjetnik Srđan Perišić i zbog toga je ekspresno smijenjen.

PIŠE: Benjamin Butković, AJB

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH