glavni urednik

glavni urednik

Vijeće Kantonalnog suda Tuzla objavilo je presudu za Jerka Ivankovića Lijanovića i Stipu Šakića. Lijanović je proglašen krivim i osuđen je na devet godina dok je Sakić osuđen na godinu dana zatvora i 18.000 KM.

Podsjećamo, optužnicom ovog Tužilaštva se Lijanović tereti da je organizirao udruženje u kojem je bilo još nekoliko članova, uključujući i Stipu Šakića, te da su počinili krivično djelo udruživanje radi činjenja krivičnih djela u sticaju sa produženim krivičnim djelom zloupotreba položaja i ovlašćenja a vezano za nezakonitosti prilikom dodjele podsticaja poljoprivrednicima na području TK i FBiH u periodu od 2011. do kraja 2014. godine.

U ovom predmetu su bili optuženi i Mersed Šerifović, nekadašnji zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona i Suad Čamdžić, bivši savjetnik, ali su oni nakon potpisivanja sporazuma o priznanju krivice osuđeni na po dvije i po godine zatvora. Na godinu dana zatvora je osuđen i Edin Ajanović, bivši ministar u Vladi tuzlanskog Kantona.

Pogranične snage bezbjednosti“ koje formiraju SAD na sjeveru Sirije prijete nacionalnoj bezbjednosti Turske i biće uništene u začetku, izjavio je predsednik Turske Redžep Tajip Erdoan.

„Sada Amerika pored naših granica stvara terorističku vojsku koja prijeti bezbjednosti Turske. Naš zadatak je da se uguši ova vojska, prije nego što se uopšte rodi. Ako SAD žele da sarađuju sa tim divljim stvorenjima — to je njihova stvar. Međutim, mi to nećemo dozvoliti“, rekao je Erdoan u Ankari.

On je naveo da će turska vojska nastaviti sa granatiranjem pozicija snaga kurdske policije u Afrinu.

„Naše Oružane snage će u bliskoj budućnosti, nadam se, riješiti problem u Afrinu. Operacija tamo može da počne u svakom trenutku“, dodao je turski lider.

Kako je ranije saopštio listu „Difens post“ zvanični predstavnik koalicije na čelu sa SAD o borbi protiv Islamske države, koalicija se založila za stvaranje takozvanih „pograničnih snaga bezbjednosti“ na teritoriji pod njenom kontrolom. Prema njegovim riječima, koalicija radi zajedno sa Sirijskim demokratskim snagama na formiranju i obuci novih „pograničnih snaga bezbjednosti“. U ovom trenutku obuku prolazi oko 230 osobe, konačni cilj je stvaranje snaga od 30.000 ljudi.

Evropska komisija smatra da je izvodljivo da do 2025. godine Srbija i Crna Gora postanu punopravne članice Evropske unije (EU), a u to vrijeme bi četiri preostale zemlje regiona bile duboko u pristupnom procesu.

Ovo se navodi u strategiji za zemlje regiona koji priprema Evropska komisija pod naslovom “Kredibilna evropska perspektiva za Zapadni Balkan” u čiji je nacrt Radio Slobodna Evropa imao uvid.

Prema najavi, ovaj dokument će Evropska komisija predstaviti najvjerovatnije 6. februara u Strazburu.

Kako Srbija tako i Crna Gora bi mogle postati punopravne članice EU do kraja 2025. godine, ako do 2019. godine ispune kriterijume iz vladavine prava, što podrazumeva da se tamošnji lideri moraju “ozbiljno i sa jasnom posvećenošću” suočiti sa reformskim izazovima.

U slučaju Srbije, da bi se realizovao ovaj vremenski okvir (2025.), zemlja mora da ispuni i kriterijume koji proizilaze iz poglavlja 35 koji se odnosi na normalizaciju odnosa sa Kosovom.

U nacrtu dokumenta Evropska komisija predstavlja najoptimističniji scenario u vremenskom smislu za svaku zemlju regiona.

Prema indikativnom vremenskom okviru Evropske komisije proizilazi da će 2019. godina biti ključna za države Zapadnog Balkana.

U dokumentu se navodi da bi u toku te godine Kosovo i Srbija trebale da postignu “sveobuhvatnu normalizaciju odnosa”, što bi “otvorilo put za dalji suštinski napredak Kosova na putu ka evropskim integracijama”.

Takođe, ista godina će biti važna i za Albaniju i Makedoniju koje bi trebale otvoriti pristupne pregovore sa Briselom, a Bosna i Hercegovina bi tek tada trebala dobiti status kandidata.

Otvaranje mogućih pristupnih pregovora sa Sarajevom se predviđa tek 2023. godine. Ta godina će, prema prognozi Evropske komisije, biti u znaku završetka pristupnih pregovora sa Crnom Gorom i Srbijom, a 2024. se planira potpisivanje pristupnog sporazuma koji bi stupio na snagu godinu dana kasnije, odnosno krajem 2025, kada i ove dvije zemlje postanu nove članice EU.

Briselske institucije upozoravaju zapadnobalkanske države da se hitno i ozbiljno pozabave rješavanjem svih bilateralnih sporova koji moraju biti okončani prije pristupanja bilo koje zemlje u EU.

Kako se ističe u nacrtu strategije, ovo podrazumijeva i granične sporove. Brisel poručuje da Evropska unija ne želi da uvozi bilateralne sporove.

“Oko graničnih sporova koji i dalje nisu riješeni, strane se moraju bezuslovno obratiti pravno-obavezujućoj arbitraži, prije okončanja pristupnih pregovora i u potpunosti moraju ispoštovati konačnu odluku”, navodi se u nacrtu strategije Evropske komisije.

“Principijelno, zemlje lideri na evropskom putu imaju strateški interes da se zalažu, a ne da odmažu težnje njihovih susjeda. Zato, sve zemlje moraju da se uzdrže od zloupotrebljavanja otvorenih pitanja u evropskom pristupnom procesu”, poručuje se u nacrtu strategije Evropske komisije za zemlje Zapadnog Balkana.

Vremenski okvir, Zapadni Balkan i Evropska unija

2019. Srbija i Kosovo postižu sporazum o normalizaciji odnosa

2019. Albanija i Makedonija otvaraju pristupne pregovore

2019. Bosna i Hercegovina dobija status kandidata

2023. Srbija i Crna Gora završavaju pristupne pregovore

2023. Bosna i Hercegovina otvara pristupne pregovore

2024. Potpisivanje pristupnog sporazuma sa Crnom Gorom i Srbijom

2025. Srbija i Crna Gora postaju članice Evropske unije

Njemačkoj je potrebna radna snaga, naročito inženjeri, ljekari i informatičari. Nekoliko miliona radnih mjesta je bilo – ili je još uvijek – nepopunjeno. Koliko tu pomaže tzv “plava karta” ? I koliko je onih koji su je dobili, te kako do nje ?

Već pet godina “plava karta” (Bluecard), ljudima koji žive van Evropske unije omogućava život i rad u nekoj od zemalja članica.

Način dodjeljivanja “plave karte”, u Njemačkoj uvedene u avgustu 2012. godine, objašnjen je u okviru Zakona o sproveđenju smjernice EU za visokokvalifikovanu radnu snagu.

Njime se utvrđuje koje uslove mora da ispuni neka osoba koja se prijavljuje za “plavu kartu”: ona mora da ima potvrdu o visokoj stručnoj spremi koja je priznata u Njemačkoj i ponudu za posao.

Pritom godišnja zarada ne smije da bude manja od 50.800 eura godišnje (za tzv. deficitarna zanimanja dovoljna je i godišnja zarada od 39.624 evra).

Riječ je prije svega o matematičarima, informatičarima, inženjerima, onima koji su završili prirodne nauke, ali i ljekarima, sa izuzetkom zubara.

U prvoj polovini 2017. u Njemačkoj je uz pomoć ” plave karte” posao pronašlo 11.034 ljudi, objavio je Savezni ured za izbjeglice i migracije (BAMF).

“Plava karta” je, sudeći po tim podacima, sve omiljenija. Tokom čitave 2016. godine 17.362 ljudi dobilo je “plavu kartu”, a tokom 2013, kada je tek uvedena, bilo je 11.290 ljudi s prebivalištem van EU koji su dobili mogućnost rada u Njemačkoj.

Atraktivne mogućnosti

BAMF je 2016. uradio studiju koja je pokazala pozitivan trend kada je u pitanju uvođenje “plave karte”.

Bivši šef Saveznog ureda za migracije Frank-Jirgen Vajze rekao je tada da “studija pokazuje da Njemačka nudi atraktivne mogućnosti za visokokvalifikovan kadar i da to tražena radna snaga zna da iskoristi”.

Za potrebe studije Savezni ured za migracije ispitao je situaciju kod 4.340 vlasnika “plave karte”: 89 odsto njih ima u Njemačkoj deficitarna zanimanja, što znači da su to inženjeri, informatičari, lekari, matematičari, fizičari, hemičari…

Svaki treći je naveo da bi želio da ostane da za stalno živi u Njemačkoj, 39 procenata je reklo da namjerava da ostane deset godina, a 22 odsto između pet i deset godina. Inače, većina onih koji imaju “plavu kartu” u Njemačkoj, njih 22,8 odsto, dolazi iz Indije.

Nakon toga slijede Kina, Rusija, Ukrajina i Sirija.

Američki predsjednik Donald Trump porekao je da je rasist nakon što je afričke države nazvao "usranim vukojebinama", piše BBC.

Prema Washington Postu, Trump je u četvrtak na sastanku Ovalnog ureda izjavio da su afričke države "usrane vukojebine", što je ponovio nekoliko puta tijekom rasprave o reformama američke imigrantske politike.

"Zbog čega svi ovi ljudi iz usranih zemalja dolaze ovamo?"

Ove navode potvrdili su sudionici sastanka, koji su rekli da je Trump za vrijeme razgovora o mjerama za imigrante iz Salvadora, Haitija i afričkih zemalja upitao: "Zbog čega svi ovi ljudi iz usranih zemalja dolaze ovamo?" te "Haićani? Zar zaista trebamo još Haićana?"

Trump je u nedjelju navečer novinarima rekao: "Ja nisam rasist. Ja sam najmanje rasistička osoba koju ste ikada intervjuirali." Ovo je prvi put da je Trump izravno odgovorio na optužbe da je rasist.

"Trump pada sve dublje u rupu rasizma i ksenofobije"
Trump je u petak na Twitteru objavio da je tijekom sastanka koristio "oštar jezik", ali porekao je svoju navodnu rasističku izjavu. Također je objavio da nije uvrijedio ni Haićane te da su to sve "izmišljotine demokrata". Međutim, njegove izjave potvrdio je i republikanski senator Lindsey Graham, a republikanac Paul Ryan osudio ih je kao "vrlo nesretne i otežavajuće".
Afrička unija u petak je izrazila "šokiranost, strah i ogorčenje" zbog Trumpovih komentara i zatražila njegovu ispriku. Glasnogovornik UN-ovog vijeća za ljudska prava Rupert Colville izjavio je: "Nema druge riječi za njega nego rasist. Ne možete odbaciti čitave države i kontinente kao usrane vukojebine." Organizacija NAACP optužila je Trumpa da "pada sve dublje u rupu rasizma i ksenofobije".

Višegodišnje povlačenje pitanja kriminalnih radnji u Javnom preduzeću Šume Tuzlanskog kantona, o čemu se često diskutovalo i u klupama Skupštine TK-a, nedavno je rezultiralo i dvjema optužnicama.

Optuženi su komandir Policijske stanice Kladanj Džavid Avdibašić, zbog krivotvorenja službenih dokumenata i odavanja službene tajne, odnosno razotkrivanja istrage u jednom šumskog gazdinstvu, te kantonalni ministar poljoprivrede i šumarstva Abdulah Zukić, koji je navodno jednom preduzeću iz Gradačca “sredio” kupovinu 5.000 kubika drveta, iako firma nije ispunjavala uslove za više od 1.000 kubika.

Premijer nemoćan

Ovim resorom već godinama upravlja SDA, pa je i optuženog ministra upravo postavila ova stranka. S obzirom na to da se radi o jako odgovornoj i istaknutoj poziciji, ali uvažavajući činjenicu da optužnica ni u kojem slučaju ne znači i krivicu, pokušali smo u SDA saznati hoće li doći do smjene ministra Zukića.

Premijer Tuzlanskog kantona Bego Gutić, šef optuženog ministra, kazao nam je da o smjeni ne može odlučiti on, bez obzira na to što je prvi čovjek Vlade TK-a.

- Ja podržavam rad svih pravosudnih organa, ali kada je riječ o smjeni ministra, ja tu odluku ne mogu donijeti, jer je to prvenstveno politička odluka koju moraju donijeti organi SDA. Ja je mogu provesti ukoliko bude donesena, ali ne i donijeti, kazao nam je Gutić.

Da li će u Vladi TK-a biti pokrenut disciplinski postupak protiv optuženog ministra, u ovom trenutku nije poznato, mada je očekivano, s obzirom na to da je već nakon podizanja optužnice razriješen dužnosti Bahir Imamović, pomoćnik u Ministarstvu industrije koji je osuđen za iznudu.

Tužilaštvo je u protiv ministra Zukića zatražilo i izricanje mjere sigurnosti zabrane obavljanja poziva i dužnosti u izvršnim organima vlasti na svim nivoima, te javnim ustanovama ili preduzećima u BiH u trajanju od tri godine, ali ovo nema nikakvu snagu sve do trenutka dok sud eventualno ne donese osuđujuću presudu.

Ono što je zanimljivo jeste da SDA ima pisano, ali ne i obavezujuće pravilo u kojem stoji da oni zvaničnici protiv kojih je podignuta optužnica ne mogu obnašati pozicije na koje su imenovani ili izabrani.

- Postoji preporuka Predsje­dništva SDA još iz vremena gospodina Tihića u kojoj se kaže da zvaničnici koji imaju aktivnu optužnicu ne smiju obnašati funkcije na koje su izabrani ili imenovani. Ali, najbolji odgovor na to pitanje vam svakako može dati Kantonalni odbor, koji bi trebao razmatrati i pitanje optužnice protiv ministra Zukića, kazao nam je Safet Softić, jedan od potpredsjednika SDA.

U Kantonalnom odboru SDA ne znaju hoće li primijeniti “Tihićevo pravilo”, s obzirom na to da organi stranke nisu uspjeli razgovarati o ovom problemu.

Neupućeni

- Kantonalni odbor još nije imao priliku razgovarati o tome, ali svakako hoćemo, tako da još nemamo nikakav stav o ministru Zukiću. O svemu smo doznali iz medija, kazao nam je drugi čovjek KO SDA Husein Topčagić.

Kako nezvanično saznajemo iz vrha kantonalnog Izvršnog odbora ove stranke, organi SDA neće ni razgovarati o optužnici protiv ministra Zukića, pozivajući se na pretpostavku nevinosti dok se ne dokaže suprotno.

Kada će SDA dosljedno provesti svoje odluke i razračunati se sa, kako se već dugo najavljuje, koruptivnim i kriminalnim elementima unutar SDA, pa čak primijeniti i “Tihićevo pravilo” u slučaju još jednog optuženika, ali i osuđenika, predsjednika KO SDA Mirsada Kukića, još nije poznato. Softić je kazao da se neke promjene očekuju već na početku 2018.

- Svakako očekujem da stranka otvori pitanje unutrašnje organizacije i da u okviru toga bude pospremanja, na osnovu onoga što je predsjednik Izetbegović izjavio na sjednici Glavnog odbora, pri čemu nije govorio o konkretnim imenima, kazao nam je Softić.

Treba reći i da su predmetom koji je pokrenulo sarajevsko Tužilaštvo obuhvaćeni generalni sekretar i federalni poslanik SDA Amir Zukić, te potpredsjednik Asim Sarajlić, dok je u odnosu na Mirsada Kukića, još jednog potpredsjednika, ovaj postupak razdvojen.

Piše: Miren Aljić, Oslobođenje

Goranu Salihoviću, smijenjenom glavnom državnom tužiocu, upućen je poziv za ispitivanje u svojstvu osumnjičenoga u Tužilaštvu BiH, potvrđeno nam je jučer zvanično iz ove institucije.

Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH, nakon što je mjesecima na naše upite o Salihoviću, a koji se tiču ispitivanja i istrage o zloupotrebi položaja i nesavjesnom radu u službi, odgovarao s „bez komentara“, ipak je potvrdio da je „Goranu Salihoviću upućen poziv za ispitivanje u Tužiteljstvu BiH u svojstvu osumnjičenoga u narednom periodu“.

Time je potvrđeno naše pisanje da Salihović ovog puta mora biti ispitan u Tužilaštvu BiH, a da je poziv upućen za narednu sedmicu. Rifat Konjić potvrdio nam je da su dobili poziv za ispitivanje u Tužilaštvu BiH, a termin je u četvrtak.

- Također, Salihović je, sukladno odluci VSTV-a od 28. novembra 2017. godine, suspendiran s dužnosti tužitelja u Tužiteljstvu BiH do okončanja istrage koja se vodi - rekao nam je Grubešić.

Ovim je demaskirana Salihovićeva tvrdnja da je još na bolovanju, s obzirom na to da on više nije ni tužilac dok se istraga ne okonča. Od navodne povrede prošlo je pet mjeseci.

Posljednji put Salihović je iskaz u svojstvu osumnjičenoga dao u svom stanu u Tuzli 8. decembra prošle godine dok se još liječio od navodnih povreda zadobivenih početkom avgusta 2017. U Državnom tužilaštvu posljednji je put bio 10. jula prošle godine.

Za poziciju glavnog državnog tužitelja prijavili su se kandidati: Kasim Halilčević, Miroslav D. Marković, Dijana Kajmaković, Tomislav Ljubić, Munib Halilović, Mustafa Hujdurović, Miroslav Janjić, Seid Marušić, Ivan Matešić, Saša Sarajlić, Ismet Šuškić, Gordana Tadić i Siniša Vranješ.

Detaljnije u nastavku.

KIFLE I GUME

Kandidat Kasim Halilčević tužilac je u Odjelu tri Tužilaštva BiH. Za njegov uspon zaslužan je smijenjeni glavni državni tužilac Goran Salihović. Najveći uspjeh tužitelja Halilčevića je procesuiranje Mirele Smajlović iz Vogošće. Halilčević je optužio Smajlovićevu da je krivotvorenom novčanicom od 20 maraka kupila kiflu. Štaviše, zbog tog kriminala, tražio je da se optužena pritvori. Drugi predmet po kojem je, također, poznat je slučaj krađe guma sa službenog auta Granične policije. Kako bi dokazao kiminal osumnjičenog graničnog policajca, Halilčević je čak u sudnicu dokotrljao četiri ukradene gume.

REFERENDUM, MEZAR, PAKNE

I kandidat Miroslav D. Marković specijalizirao se za točkove. Istina, on je ispitivao kočioni mehanizam na privatnom automobilu Slavka Tadića, inače supruga vd glavne državne tužiteljice Gordane Tadić. Tokom opsežne istrage uspio je utvrditi da nije bilo pokušaja atentata, te da suprug njegove vd šefice samo nije zamijenio pakne. Osim ovog, posljednjeg predmeta, D. Marković istragom je utvrdio da Milorad Dodik nije počinio krivično djelo održavanje neustavnog referenduma o Danu RS. Nikad nije utvrdio ni ko je minirao mezar Alije Izetbegovića na Kovačima.

LAUREATKINJA DNEVNOG AVAZA

Vječna kandidatkinja Dijana Kajmaković poznata je kao „laureat Dnevnog avaza“. Njen suprug je postao direktor Aerodroma Sarajevo kao kadar Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića. Bila je tužilac u predmetu Zijad Turković i drugi u okviru kojeg je uhapsila tadašnjeg direktora Kargo centra sarajevskog aerodroma Nijaza Zubana. Odmah nakon hapšenja, Zubanovu poziCiju je zauzeo njen suprug, koji je postao šef Kargo centra. Nakon suđenja Zuban je oslobođen, a suprug Dijane Kajmaković je napredovao u službi. Iako je Bošnjakinja, SDA je protiv njenog imenovanja.

LIJANOVIĆI, PRAVNI FAKULTET

Glavni tužilac Kantonalnog tužilaštva Tuzla, također, ima ambicije da postane glavni državni tužilac. Prije nego se otisnuo u tužilačke vode, Ljubić je bio advokat. U procesu protiv profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu, koji su optuženi za korupciju i bludne radnje, Ljubić je branio svog prijatelja Zdravka Lučića. Profesor Zdravko Lučić je, inače, bio optužen da je zajedno sa Draganom Čovićem i Matom Tadićem učestvovao u organizovanom kriminalu u vezi sa mesnom industrijom Lijanovići. Upravo ta HDZ-ovska veza mogla bi biti odskočna daska tužitelju Ljubiću. Inače, Ljubić je, prema Kodeksu nosilaca pravosudnih institucija u sukobu interesa. Svoj poslovni prostor iznajmljuje advokatu Ivi Antiću s čijim klijentima je tužilaštvo, sa Ljubićem na čelu, sklopilo najmanje pet sporazuma o priznanju krivnje. Ljubića i Antića još vezuje i slučaj Pravni fakultet, jer je Antić nekoliko puta saslušavan u policiji na okolnosti prodaje ispita i ostalog kriminala.

PRVI IZBOR SDA

Kandidat Munib Halilović bio je tužilac u odjelu za ratne zločine Tužilaštva BiH, odakle je, zbog slučaja Dobrovoljačka, prešao u Federalno tužilaštvo. Kolege ga vezuju sa SDA, što znači, da bi, nakon naprasnog odustajanja Dalide Burzić, on mogao biti prvi izbor „najveće bošnjačke stranke“. Bitnijih predmeta u karijeri nema.

ADVOKAT I SUDIJA

Kandidat Seid Marušić dolazi iz Kaknja. Trenutno je tužilac Tužilaštva BiH. Dovoljno je reći da 2003. godine nije mogao proći reformu pravosuđa, pa je morao raditi kao advokat u Zenici. Pod čudnim okolnostima se 2007. godine vraća u pravosuđe. Bio je sudija u Travniku do 2013. godine kada postaje državni tužilac.

GIBRALTAR, ORIĆ

Miroslav Janjić tužilac je u Odjelu za ratne zločine. Disciplinski je prijavljivan najmanje dva puta. Prijavljen je da je iz jedne optužnice za ratne zločine „izbacio“ pet žrtava. Nije kažnjen. U predmetu Gibraltar zakasnio je sa podnošenjem žalbe na oslobađajuću presudu protiv Stipe Prlića i ostalih optuženih za izvlačenje novca iz HT Eroneta. Predmet je propao. Janjić je bio tužilac i u predmetu Naser Orić. Prvostepena presuda je oslobađajuća.

PRVI IZBOR HDZ-A

Ivan Matešić je, također, tužilac Tužilaštva BiH. Blizak je strukturama HDZ-a BiH. Nema bitnih predmeta u svojoj karijeri, ali unatoč tome slovi za ozbiljnog kandidata za poziciju glavnog državnog tužioca. Zahvaljujući prijateljskim vezama sa kadrovima HDZ-a BiH.

KURTEŠ, BRAĆA ŠIMIĆ

„Iscurila mi baterija, pa nisam bio dostupan da ispoštujem odluku Suda BiH“, rekao je državni tužilac Saša Sarajlić nakon što je upozoren da nije postupio po odluci Suda BiH da iz pritvora pusti Predraga Kurteša i ostale osumnjičene za izvačenje novca iz Ministarstva unutrašnjih poslova FBiH. Sarajlić je poznat i kao postupajući tužilac u slučaju „braća Šimić“ kada je nakon ispitivanja odlučio da na slobodu pusti kriminalce iz Hercegovine koji su pripremali ubistvo tadašnjeg komesara a današnjeg direktora Granične policije Zorana Galića. Nakon što je predmet oduzet Sarajliću, Šimići su osuđeni na ukupno 21 godinu zatvora.

ČOVIĆ - BIČAKČIĆ

Kandidat Ismet Šuškić na seminarima se pojavljuje kao ekspert iz oblasti finansija. Pojavljivao se kao tužilac u predmetu Čović-Bičakčić. Predmet okončan oslobađajućom presudom. Na dan početka predizborne kampanje 2014. godine uhapsio Jerka Lijanovića i ostale. Istragu protiv Lijanovića je vodo od 2011. godine, ali se za akciju odlučio u predizbornoj kampanji. Time je otvoren put za apsolutnu dominaciju Čovićevog HDZ-a BiH u Hercegovini. Posjeduje stan u Makarskoj.

GORDANA TADIĆ

Gordana Tadić. Tokom njenog vd mandata na poziciji glavne državne tužiteljice sve istrage protiv Milorada Dodika su obustavljene. Zabranila je raspisivanje međunarodne potjernice za SNSD-ovim kadrom Sinišom Dodikom, osumnjičenim za korupciju. Nijedan predmet protiv kadrova HDZ-a BiH nije otvorila. U njenoj porodičnoj kući se nalazi kladionica Bet Live koja je u momentu skapanja ugovora o rentanju poslovnog prostora bila porezni dužnik. Prijetila je otvaranjem istraga protiv svojih kritičara. U stalnom je sukobu sa čelnicima svih sigurnosnih službi. Njen najveći promotor je Josip Šimić, optuženik za krivotvorenje dokumenata SIPA-e. U javnosti je izmislila aferu da je prisluškivana, te da je na nju i njenog supruga pokušan atentat. Ništa od navedenog nije bilo tačno.

PORESKE UTAJE

Siniša Vranješ okružni je tužilac iz Banja Luke. Specijalizovan je za porezne utaje i za njega se ne vežu nikakve afere. Međutim, njegov problem je Milan Tegeltija. Ukoliko Siniša Vranješ bude imenovan za glavnog državnog tužioca, male su šanse da se Milan Tegeltija zadrži na poziciji predsjednika VSTV-a. Osim toga, Milorad Dodik i Dragan Čović su nedavno na Jahorini usaglasili da bi glavni državni tužilac trebao biti Hrvat.

Piše. Avdo Avdić, Žurnal

Prije nekih godinu dana peteročlana obitelji iz Petrinje u Hrvatskoj sreću je potražila u Njemačkoj. Tadašnji prvi dojmovi su bili odlični. No kakvi su sada, godinu dana poslije?„Meni je super. Žao mi je što to nismo napravili i ranije”, odmah na početku našeg razgovora kaže Marina Graho Popović za Deutsche Welle. Ova 33-godišnjakinja je prije nekih godinu dana zajedno s troje djece došla u Njemačku za suprugom. I očito nije požalila.

Marinin suprug Ljubo je otišao prvi. U Münchenu je našao posao u struci, kao automehaničar. U međuvremenu je promijenio poslodavca, a i plaća je nešto porasla. Njemački jezik je već poprilično svladao, pri čemu mu je pomoglo i to što su mu sve kolege na poslu Nijemci.

Marina je po zanimanju frizerka. Još uvijek nije našla posao u struci, ali je preko jedne internetske platforme upravo našla posao čišćenja kod jedne obitelji. Bit će uredno prijavljena, što čak ni u Njemačkoj nije uvijek samo po sebi razumljivo, jer mnogi čistačicu radije žele zaposliti na crno.

„Uskoro ću prijepodne početi ići čistiti, a navečer na tečaj jezika. To će biti naporno: ujutro posao, popodne djeca, navečer tečaj, ali to će tako ići samo nekih godinu, godinu i pol. A onda se nadam poslu u struci”, optimistična je Marina. I dodaje: „Posla u Njemačkoj ima, ali za onoga tko zna jezik.”

Marini i Ljubi je bilo najvažnije da se djeca dobro snađu. Najviše su se brinuli zbog najstarije kćeri, 12-godišnje Sare. Njoj je selidba najteže pala. No pokazalo se da razloga za brigu nije bilo: „Djevojčice u razredu su se jako potrudile oko nje, često se druže. To je sigurno puno pomoglo. Ona nije željela ići u Njemačku, no sad kad smo za Božić išli u Petrinju, pitala je moramo li baš cijele praznike provesti u Hrvatskoj”, priča Marina.

Djevojčice su se odlično snašle u školi. Kod 9-godišnje Lare prilagodba je išla nešto sporije, jer je u razredu imala jednu djevojčicu iz Hrvatske, pa je s njom cijelo vrijeme govorila samo hrvatski.Svi članovi obitelji su se očito dobro snašli. No kako izlaze na kraj s novcem? Naime, često se čuju priče razočaranih Hrvata koji se vraćaju iz Njemačke kući budući da ne uspijevaju preživjeti od plaće. Jer njemačke plaće jesu znatno veće nego hrvatske, ali su veći i pojedini troškovi života, pogotovo stanarina.

„Mi možemo pristojno živjeti”, odgovara Marina i priča da su čak kupili automobil na kredit, te da su si prošlog ljeta mogli priuštiti i odlazak na more.A na pitanje ima li ipak nešto što im u Njemačkoj nedostaje, ona odgovara: „Nedostaje nam obitelji. Brat mi je u Petrinji živio u susjedstvu, mama nekoliko kilometara od nas. A i djeca su često bila kod bake na selu. To im nedostaje, pogotovo dvjema mlađim kćerkama.”

„Možda sve ovisi i o sreći, ali i o prioritetima. Meni su najvažnija bila djeca, da se dobro snađu. One su se stvarno dobro uklopile”, kaže Marina za Deutsche Welle. Bez obzira na sve početne poteškoće, ističe, svoju odluku o odlasku u Njemačku nije požalila.

I dok više od milijun hektara poljoprivrednoga zemljišta na području Bosne i Hercegovine leži neobrađeno, stanovništvo ove zemlje jede salatu iz Makedonije, kelj i korabu iz Francuske i Italije, a kupus iz Albanije. Prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje, Bosna i Hercegovina uvozi ogromne količine hrane iz velikog broja zemalja, piše Večernji list BiH.

Uvoz mahunarki

Zabrinjavajuća je činjenica da je riječ o hrani koja se bez problema može proizvoditi u ovoj zemlji, odnosno poljoprivrednim kulturama koje stoljećima uspijevaju na tlu Bosne i Hercegovine. Tako se, uz navedene proizvode, u BiH uvoze i razne mahunarke. Stanovništvo ove zemlje nerijetko jede grah iz Kine.

Prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje, gotovo 50.000 kilograma graha godišnje se uveze iz Kine. Tek nešto manje količine tog proizvoda u BiH se uvezu iz Makedonije, Srbije, Turske. Orasi, odnosno orašasti plodovi u BiH uglavnom stižu iz Sjedinjenih Američkih Država. Primjerice, godišnje se samo te namirnice u BiH uveze u količini od 1,650.421 kilogram. Uz SAD, glavni uvoznici orašastih plodova u BiH su Ukrajina, Turska i Rumunjska.

Kada je riječ o kupusu, kelju, cvjetači i sličnom povrću, njega se godišnje u BiH uveze 3,336.451 kilogram u vrijednosti od 1,906.263 konvertibilne marke. Najveće količine te vrste povrća na tanjure stanovništva Bosne i Hercegovine stiže iz Makedonije, Italije, Albanije te Srbije.

Zanimljivo je spomenuti kako se iz Hrvatske uveze tek 76.398 kilograma spomenute vrste povrća. Jedan od apsurdnih primjera uvoza je i češnjak. Naime, kako se navodi u podacima Uprave za neizravno oporezivanje, u godini dana u Bosnu i Hercegovinu se samo iz Kine uveze 347.155 kilograma češnjaka. Njegova vrijednost iznosi 831.060 konvertibilnih maraka.

Uvozi se i med

Ukupno se u BiH uveze 444.518 kilograma češnjaka, a uz Kinu, koja je najveći distributer, stanovništvo BiH se tom namirnicom opskrbljuje i iz Srbije, Turske, Egipta, Francuske… Za razliku od češnjaka koji dolazi iz stotinama kilometara udaljene Kine, med na policama trgovina u BiH uglavnom je iz zemalja regije.

Tako se najveće količine meda u BiH uvezu iz Srbije, Hrvatske i Makedonije. Manje količine meda u BiH stižu s Novog Zelanda. Meso i mesne prerađevine u BiH uglavnom stižu iz Nizozemske, Poljske, Italije, Njemačke, Austrije, Hrvatske, Srbije, Belgije, Slovenije, ali i iz Makedonije, Brazila, Češke… U godini dana ukupno se u Bosnu i Hercegovinu uvezu 54,334.302 kilograma mesa i mesnih prerađevina, i to u vrijednosti od 248,230.243 konvertibilne marke.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH