Izdvojeno

Izdvojeno (4072)

Još jedni Opći izbori su iza nas i, po nepisanom pravilu, pobjednici su proglasili pobjede, gubitnici upiru prstom u sve i svašta, pravdajući tako svoj neuspjeh, dok jedan dio političkih subjekata, valjda svjestan stanja i situacije, mudro šuti, držeći da je tako najbolje. Jedni već najavljuju preusmjeravanje svojih aktivnosti ka životnim poljima na kojima su se značajnije ostvarili, a drugi najavljuju moguće ozbiljne krize i zastoje u funkcionisanju institucija Bosne i Hercegovine na svim razinama.

Novi zastoji i blokade

Kako god, već bi se po rezultatima Općih izbora, istina još uvijek nepotvrđenim, mogle nazirati konture političkog ambijenta, mogućih programskih platformi i pustih obećanja koja se očekuju krajem ljeta i početkom jeseni 2022. godine, dakle, na narednim Općim izborima.

Draganu Čoviću će, vjerovatno, i tada trn u oku biti nefunkcionalan izborni zakon koji omogućava jednom narodu da izabere predstavnika drugog naroda u Predsjedništvu BiH. Nejasno je hoće li i tada govoriti biranim riječima o određenim „prijateljima među Bošnjacima“ ali je vrlo izvijesno da će pasti najave o ozbiljnim zastojima i blokadama unutar sistema. Naravno, neće propustiti priliku da se podiči apsolutnom podrškom hrvatskog biračkog tijela njemu osobno i onima okupljenima oko njegovog političkog projekta.

Iz Stranke demokratske akcije bi se moglo osuti još nekoliko pojedinaca i, po automatizmu, oformiti pokoju listu, blok ili savez i proći kao onomad izvijesni Konstantin. Za to vrijeme, kandidat SDA će obilaziti teren, prisustvovati velikim skupovima i vjerovatno suvereno izdominirati. Nije isključeno ni to da se na mjestu kandidata u ovoj stranci po prvi put nađe žena, a šta bi dalje bilo – to je teško dokučiti.

Najteže je procijeniti šta očekivati od SBB-a i Radončića. Ako mu stranka ukaže povjerenje, a vrlo izvijesno je da hoće, nije isključeno da se i on po četvrti put uključi u svoju životnu utrku. Desi li se to, izgledi za uspjeh nisu na njegovoj strani. Ali, ako ništa, po Sarajevu bi se moglo pričati o potencijalnom trećem tornju.

Nova svjetska pamet

Četiri godine su relativno dug period i za očekivati je, budući da ova zemlja ima vrlo uspješnih ljudi po cijelom svijetu, da do tada nikne još koji profesor ili ugledni biznismen iz bijela svijeta, sa zapaženim rezultatima iza sebe. Možebitno će to biti neko ko je završio Harvard ili Oxford. Fin, pedantan, uglađen i uštirkan tip kome opet niko neće da iskvari iluzije i objasni da je riječ o utrci za člana Predsjedništva BiH a ne utrci za američki Senat. Tako će taj lupati kao maksim po diviziji i živjeti svoj san u kome ga podržavaju opšte narodne mase. I kad sve prođe, narodski rečeno, neće znati je li poš'o ili doš'o.

Šta bi se moglo očekivati od SDP-a? Isprobali su dosta varijanti. U konačnici, nije prošla ni ona najjača – fini i uglađeni Bećirović koji lijepo kazuje, na momente je drzak pa pomalo i prepotentan ali, generalno, fin. Možda da se ide s nekim ko ima gard i zna „krhnuti šakom od stol“. Možda Zukan Helez!? Poznato je da ima gard i da je drčan a dugo su u njegovom resoru bili borci, ta tako osjetljiva populacija s kojom se vrlo često, na ovaj ili onaj način, govori u kampanjama. Istina, tu je i gospodin Nikšić. No, njemu je, izgleda, jasno da narod i ne gotivi one lidere koji se ne okuraže sami upustiti u izbornu trku na tom nivou – a takvih je dosta.

Rješenje bi moglo biti i u tome da se Željko Komšić vrati u staro jato ili da barem koalira sa dojučerašnjim drugovima, čime bi na kraju svi mogli biti zadovoljni. Svi, osim baš Željka. Njemu, kako stvari stoje, posebna kampanja i ne treba. On je, kladioničarskim žargonom rečeno, sigurica. I on bi opet mogao istupiti pred javnost sa osmijehom koga jedva uspijeva prikriti i kazati Hrvatima da se ne sikiraju jer će on biti predsjednik svih građana.

Novi stari ljudi

Dodik i Cvijanovićka bi se, možda, ali samo možda, mogli zarotirati pa da on juriša na entitet a ona na državu. To bi, istina, moglo da se desi ako bi Bošnjaci imali ozbiljniju kandidatkinju za predsjedništvo. Rival u utrci bi mogao biti Ivanić ili, ako mu je svega preko glave, Govedarica – faktički bi moglo biti svejedno.

Suma sumarum, vrlo je izvijesno da bi i taj četverogodišnji mandat u Predsjedništvu mogli sjediti ljudi koji su netom izabrani, čime bi se njihova era protegla na osam umjesto, trenutne četiri godine.

A, opet, ko zna, ovdje je sve moguće.

Ipak, jedno je sigurno – izbori 2022. godine će, bez ikakve dileme biti historijski.

Kao i svaki do sada.

Prema najnovijim podacima iz Centralne izborne komisije BiH, nakon obrađena 653 biračka mjesta ili 99,69%, promijenio se omjer snaga za Skupštinu TK.

Prva po broju glasova je SDP BiH sa 48.666, odnosno 23,59% osvojenih glasova, dok je na drugom mjestu SDA sa osvojenih 47.874 glasa, odnosno 23.21%. Slijedi PDA sa 37 107 glasova ili 17.99%.

Do preokreta je došlo u finišu brojanja zahvaljujući glasovima iz Tuzle, gdje je SDP ponovo superiorno pobjedio sve svoje protivnike.

Značajnijih promjena nema u odnosima: DF-a, SBB-a, Naše stranke i Stranke za BiH koje su osvojile poslanička mjesta u Skupštini Tuzlanskog kantona, prenosi RTV7.

Vlast na federalnom i državnom nivou može biti formirana bez HDZ-a i SNSD-a. U tom slučaju, nužna bi bila koalicija SDA i SDP-a. Bez ove koalicije, međutim, i Milorad Dodik i Dragan Čović sigurni su u izvršnoj vlasti.

Predsjedništvo BiH imenuje mandatara za novi saziv Vijeća ministara. Prema Ustavu BiH i Poslovniku o radu Predsjedništva BiH, odluka o mandataru može biti donesena u omjeru 2:1. Dakle, glasovi Željka Komšića i Šefika Džaferovića bili bi dovoljni da se imenuje mandatar, a Milorad Dodik, pritome, ne bi imao pravo veta. Predloženi mandatar nakon toga ide na potvrdu samo u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.

O imenovanju mandatara i Vijeća ministara BiH Dom naroda se uopće ne izjašnjava. Većinu u Predstavničkom domu čine 22 zastupnika, s tim da se mora voditi računa i o entitetskoj većini. Prema dosadašnjim izbornim rezultatima, SDA će iz Federacije BIH imati 8 zastupnika. SDP bi u tom slučaju imao 5 zastupnika. Tome bi se mogla pridodati i tri zastupnika DF-a koji bi ušao u vlast ukoliko Dodik i Čović ne bi činili dio vlasti. Tako se dolazi do ukupno 16 zastupnika iz Federacije BiH. Savez za pobjedu iz RS-a ima 6 zastupnika, a postoji mogućnost da iz tog entiteta u Predstavnički dom uđe još jedan zastupnik SDA, što bi značilo da postoje najmanje 23 zastupnika koji bi mogli podržati Vijeće ministara bez Dragana Čovića i Milorada Dodika. I formalno i pravno – tako bi mogla biti završena procedura izbora novog saziva Vijeća ministara BiH.

Ipak, za funkcionisanje izvršne vlasti, nužna je većina i u Domu naroda BiH. U slučaju kolicije SDP-SDA moglo bi se računati na svih 5 delegata iz Kluba Bošnjaka, dok bi, na osnovu do sada objavljenih rezultata, u Klubu Srba bila dva delegata koja ne kontroliše Milorad Dodik. U Klubu Hrvata, prema dosadašnjim rezultatima, bio bi najmanje jedan delegat kojeg ne kontroliše HDZ BiH, čime bi bila obezbijeđena većina i u tom Domu.

Na nivou Federacije BiH također postoji način da se formira vlast bez HDZ-a BiH. U Predstavničkom domu Federacije BiH SDA će imati najmanje 26 poslanika. SDP ima 16, dok će koalicija DF-GS imati najmanje 10. Većina je 50, a ova koalicija bi imala najmanje 52 zastupnika. No, u tom slučaju bi postojao realan problem sa Domom naroda FBiH. Ali rješenje postoji.

Prema Ustavu Federacije BiH, svaki kanton daje po najmanje jednog delegata u Dom naroda FBiH, ukoliko je takav izabran u kantonalnu skupštinu. U Skupštinu Tuzlanskog kantona za sada je izabran jedan Hrvat (DF). U Skupštinu Zeničko-dobojskog kantona za sada su izabrana dva zastupnika iz reda hrvatskog naroda (SDA i DF). Prema trenutnom omjeru snaga u Livanjskom kantonu, bit će moguće izabrati najmanje jednog delegata koji nije pod kontrolom Dragana Čovića. (koalicija okupljena oko HDZ 1990).

Kada je u pitanju Skupština Unsko-sanskog kantona, jedan SDP-ov zastupnik se izjašnjava kao Hrvat. S obzirom na to da će CIK, na insistiranje HDZ-a BIH kao osnov za izračun broja delegata uzeti popis iz 2013. godine, to znači da bi i iz Posavskog kantona bio izabran jedan delegat koji nije pod kontrolom HDZ-a BiH. U Skupštini Kantona Sarajevo trenutno nema nijednog hrvatskog zastupnika iz SDP-a i DF-a. Međutim, ukoliko neko od SDP-ovih kantonalnih zastupnika ode u izvršnu vlast, ta stranka bi imala jednog poslanika iz reda hrvatskog naroda. Tako bi se broj Hrvata koje ne kontroliše Dragan Čović popeo na 6, što je dovoljno za izbor predsjednika, odnosno potporedsjednika Federacije BIH. Na taj način bile bi otklonjene prepreke za izbor Vlade Federacije BiH bez HDZ-a BiH.

Sve je ovo, naravno, pod uslovom da koaliraju SDP, SDA i DF. Međutim, predsjednik SDP-a Nermin Nikšić danas je izjavio da ne želi koalirati sa SDA, dok koaliciju sa HDZ-om nije isključio.

U tom slučaju, koaliciju bi na državnom nivou činili Nermin Nikšić, Milorad Dodik, Dragan Čović, Fahrudin Radončić, Mirsad Kukić, Fuad Kasumović, Rifat Hozanović i Predrag Kojović. Samo koaliranjem ovih stranaka bila bi obezbijeđena većina koja bi izbacila SDA iz vlasti.

To bi, prema informacijama Žurnala, izazvalo veliki raskol u SDP-u BiH, jer su najmanje tri SDP-ova načelnika iz Tuzlanskog kantona već upozorila Nikšića da ne žele u koaliciju sa Mirsadom Kukićem. Nikšić je, međutim, već počeo proces formiranja vlasti na kantonalnom nivou sa pomenutim partnerima.

Istovremeno, SDA ostala je bez koalicijskog kapaciteta, jer, poučeni ranijim iskustvima Silajdžića, Lagumdžije i Radončića, s njima niko ne želi koalirati. To znači da SDA, želi li ući u vlast, mora sama koalirati sa HDZ-om i SNSD-om. A malo je onih koji su preživjeli zajednički zagrljaj Milorada Dodika i Dragana Čovića. Istovremeno, ulazak Dodika i Čovića u Vijeće ministara BiH znači potpuni zastoj BiH na putu prema NATO-u.

PIŠE: Avdo Avdić, Žurnal.info

Pretjerano investiranje državnih resursa Republike Hrvatske i vlastitog političkog ugleda u korist jedne stranke i njezinog višestruko kompromitiranog kandidata uz zanemarivanje činjenice da na izborima u BiH sudjeluju i drugi kandidati koji su etnički Hrvati kao i druge političke stranke s hrvatskim predznakom pokazali su se kao nerazumni potezi, piše ugledni zagrebački kolumnista Božo Kovačević.


Podređivanje ugleda najvećeg hrvatskog sveučilišta interesima propalog političkog kadroviranja u susjednoj zemlji ostat će zabilježeno kao gotovo nevjerojatan primjer zloupotrebe vlasti


Zaštitari koji čuvaju Čovićevu kuću u mostarskom naselju Bare primijetili su da jedna starija žena najmanje dvaput dnevno prolazi pored kuće. Kako im je to postalo sumnjivo, zaustavili su je i pitali zašto tako često prolazi pored Čovićeve kuće. Žena je odgovorila da su razlozi za to zdravstveni. Kakvi zdravstveni razlozi, u čudu su pitali zaštitari. Pa, vidite, odgovorila je žena, imam izrazito nizak krvni tlak. Da ne bih koristila previše lijekova, naprosto izađem i kad vidim Čovićevu kuću, odmah mi skoči tlak.

Taj vic ocrtava raspoloženje javnosti prema Čoviću kao osobi i kao političaru. Činjenica da je zbog gradnje te kuće promijenjen tok rijeke Radobolje sigurno je pridonijela takvom raspoloženju. Ne samo navedena raskošna vila koju uspoređuju s kućama holivudskih zvijezda i čija vrijednost potiče pitanja o prihodima svog vlasnika, nego i mnoge afere i sudski procesi koji su pokretani protiv Čovića utjecali su na smišljanje navedenog vica. No, sve to nije nimalo utjecalo na Čovićevu karijeru. Upravo suprotno, moglo bi se reći da se njegova pozicija unutar HDZ-a BiH učvršćivala i da je njegova politička moć rasla usporedno s brojem afera koje su se za njim vukle. U tom pogledu njegova politička karijera kao da je idealni tip i uzor političkih karijera brojnih hadezeovaca u Hrvatskoj.

NEKOLIKO OPTUŽNICA PROTIV ČOVIĆA

Čović je od 1998. do 2001. bio potpredsjednik Vlade Federacije BiH i ministar financija. Dvaput je bio član Predsjedništva BiH. Prije okončanja prvog mandata, zbog optužnice za zloupotrebu položaja i pronevjeru državnoga novca iz vremena kad je bio ministar financija, smijenio ga je 2005. godine visoki predstavnik Paddy Ashdown. To nije onemogućilo Čovićevu pobjedu na Saboru HDZ-a BiH u lipnju iste godine.

Prvostupanjskom presudom izrečenom u ožujku 2006. godine Čović je osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu. Da pravomoćnost presude ne bi morao čekati u zatvoru, pobrinuli su se njegovi prijatelji uplativši višemilijunsku jamčevinu, baš kao što će se to nekoliko godina kasnije dogoditi s njegovim kolegom iz HrvatskeIvom Sanaderom. No, dok je Sanadera Ustavni sud spasio od zatvora, Čovića je krajem 2006. godine oslobodio Apelacioni sud. 2007. godine nadmoćno je pobijedio na izborima za predsjednika HDZ-a BiH.

Nova optužnica protiv Čovića podignuta je 2009., ali ga je sud oslobodio 2010. godine. Iste godine podignuta je i treća optužnica protiv njega i nekolicine drugih suoptuženika. Optuženi su da su privatnim firmama omogućili da postanu vlasnici Eronaeta, najprofitabilnijeg dijela tadašnjeg HPT-a. Vrhovni sud BiH je donio odluku o povratku Eroneta u sastav HPT-a, a optužnica protiv Čovića odbačena je 2013. godine zbog apsolutne zastare.

VIŠE GLASOVA NEGO NA PRETHODNIM IZBORIMA

Intenzivan politički rad i pravosudne afere nisu nimalo smetale ni Čovićevom akademskom napredovanju. Unatoč energiji koju je morao trošiti u političkom radu i u neprestanom natezanju po sudovima, Čović je uspio postati profesor na Filozofskom i na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Godine 2014., dakle nakon što je istekao drugi uzastopni mandat Željka Komšića na mjestu člana Predsjedništva BiH, Čović se drugi put kandidirao za tu dužnost i pobijedio.

Htio je osvojiti drugi uzastopni mandat pa se kandidirao na izborima 2018. godine. Navečer 7. listopada morao je priznati da ga je pobijedio Željko Komšić. Unatoč svim problemima s bosanskohercegovačkim pravosuđem i predodžbi o njemu koja je iskazana u vicu ispričanom na početku ovoga članka, Čović je osvojio više glasova bosanskohercegovačkih Hrvata negoli na prethodnim izborima.

Možda je na taj impresivni rezultat utjecala i činjenica da je Čoviću u jeku izborne kampanje dodijeljen počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Počasni doktorati dodjeljuju se osobama iznimnog ugleda kao i osobama koje su pridonijele napretku Sveučilišta, hrvatskoj znanosti i kulturi. Da je optužnica protiv Čovića bilo još više, većina članova Senata Sveučilišta bi, vjerojatno, smatrala da su time njegov ugled i njegove zasluge veći. Logično je da mu je počasni doktorat dodijeljen upravo zbog iznimnog ugleda stečenog u uspješnom nadmetanju s pravosuđem jer Čovićevih znanstvenih djela koja bi se mogla smatrati doprinosima znanosti i kulturi naprosto nema.

HTV JE NEPRESTANO AGITIRALA ZA ČOVIĆA

Nekolicina senatorica i senatora koji su se suprotstavili dodjeli počasnog doktorata Čoviću vjerojatno će budućim povjesničarima poslužiti kao argument da je i u najsramotnijem razdoblju najstarijeg hrvatskog sveučilišta ondje bilo ljudi kojima je bilo stalo do vlastitog moralnog integriteta i do ugleda institucije.
Profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu Đurđica Čilić je javno obrazložila razloge svog suprotstavljanja dodjeli počasnog doktorata Čoviću.

Upozorila je da se u prijedlogu za dodjelu navodi da je Čović svoje političko djelovanje započeo „u teškim trenucima ukidanja Hrvatske Republike Herceg Bosne“ čime je istaknut kao nastavljač projekta koji je u konačnici bio štetan za bosanskohercegovačke Hrvate. Profesorica Čilić je isto tako upozorila da se u Čovićevom životopisu navodi da je bio generalni direktor mostarskog poduzeća Soko, ali se ne navodi da je za vrijeme njegovog direktorovanja u tom poduzeću korišten prisilni rad ratnih zarobljenika bošnjačke narodnosti.

Činjenica da je HTV neprestano agitirala za Čovića i da se hrvatski premijer Andrej Plenković neposredno pred izbore izravno uključio u Čovićevu kampanju vjerojatno je pridonijela tako visokom postotku glasova bosanskohercegovačkih Hrvata koje je osvojio Dragan Čović. Možemo pretpostaviti da su vijesti o tome da je hrvatska ministrica vanjskih poslova u Americi razgovarala o bosanskim izborima pokušavajući američku administraciju pridobiti za Čovićeve političke projekte isto tako motivirajuće djelovala na Čovićeve glasače. Isto bi se moglo pretpostaviti i za vijesti o nastojanju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da u razgovorima na rubu zasjedanja Glavne skupštine UN-a istaknute svjetske državnike pridobije za hrvatsku stvar u BiH.

NERAZUMNI POTEZI HRVATSKE VLADE

Ali te su činjenica vjerojatno još više djelovale na razočarane birače SDA i SDP BiH da glasaju za Željka Komšića, etničkog Hrvata koji se zauzima za jedinstvenu i građansku BiH. Razumno je pretpostaviti da su njemu glasove dali svi koji su protiv neprestanog perpetuiranja nacionalističkih političkih elita koje svoj opstanak osiguravaju proizvodnjom straha i nepovjerenja prema drugim etničkim skupinama u BiH.

Premijer Plenković je tako doživio prvi veliki izborni poraz. Pretjerano investiranje državnih resursa Republike Hrvatske i vlastitog političkog ugleda u korist jedne stranke i njezinog višestruko kompromitiranog kandidata uz zanemarivanje činjenice da na izborima u BiH sudjeluju i drugi kandidati koji su etnički Hrvati kao i druge političke stranke s hrvatskim predznakom pokazali su se kao nerazumni potezi. Podređivanje ugleda najvećeg hrvatskog sveučilišta interesima propalog političkog kadroviranja u susjednoj zemlji ostat će zabilježeno kao gotovo nevjerojatan primjer zloupotrebe vlasti.

Minimalno o čemu rukovodstvo HDZ-a u Zagrebu treba razmisliti jest to hoće li podržati blokade i opstrukcije u funkcioniranju vlasti u BiH koje je najavio Dragan Čović nezadovoljan rezultatima izbora za Predsjedništvo BiH. Konstruktivna politika zasnovana na uvažavanju svih relevantnih političkih igrača u BiH i usmjerena prema jačanju dobrosusjedskih odnosa Hrvatske i BiH predstavljala bi znatno bolji pristup od dosadašnjeg igranja samo na jednu kartu.

Novi član Predsjedništva BiH Milorad Dodik kazao je sinoć u emisiji "Kopča" na TV1, da neće potpisati sporazum sa Islamskom zajednicom, iako im je ranije, na otvaranju džamije Ferhadija u Banja Luci - poklonio tepih.

Dodik je kazao i da neće potpisati Sporazum države s Islamskom zajednicom u sadašnjem obliku. Kaže da ga nije ni čitao, ali da zna da ga ni Nebojša Radmanović ni Mladen Ivanić nisu prihvatili.

- Potpisat ću sporazum u kojem će IZ biti u istoj poziciji kao i druge vjerske zajednice, a ne da ima veća prava od pravoslavne ili katoličke crkve.

U BiH investicioni procesi teku sporo. Na početak ili završetak projekata poput proširenja izgradnje Koriora Vc, izgradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, proširenja Zračne luke Mostar, izgradnje Igmanske žičare, te mnogih drugih se čeka godinama, iako smo svjedoci da su svi ovi projekti vrlo pompezno najavljivani posebno u vrijeme predizbornih kampanja. Ovo je bio slučaj i sa nedavno završenim izborima, kada je potpisan Sporazum za izgradnju tramvajske pruge Ilidža – Hrasnica ili prošlim (općinskim) kada je položen kamen temeljac za izgradnju najvećeg turističkog grada Buroj Ozone vrijednog četiri milijarde KM.

KOMPLESAN POLITIČKI SISTEM

U Agenciji za unapređenje stranih investicija u BiH za poslovni portal Akta.ba kažu kako odluku o realizaciji projekata od strateškog značaja odobravaju parlamenti i vlade i to su uglavnom projekti koji se jako sporo realiziraju.

“Ovdje dolazi na vidjelo sva kompleksnost funkcioniranja i zakonodavnog i političkog sistema u BiH. Svjedoci smo bili do sada bezbroj puta u kojoj mjeri je uglavnom teško doći do dogovora u vladama ili parlamentima po ovom pitanju iz različitih razloga, počev od nepoznavanja i nerazumijevanja značaja spomenutih projekata za razvoj zemlje, različitog tumačenja potreba za pokretanjem projekata preko neznanja i različitih političkih interesa”, kažu u FIPA-e, dodajući kako je spektakularno najavljivana i realizacija projekta HE Vranduk i VE Podveležje, međutim i ti projekti nažalost tapkaju u mjestu.

Kočnica investicijama u BiH je i izborni ciklus, koji se odvija svake dvije godine, što bi značilo da izborne kampanje skoro nikad ne prestaju. Stalno imamo smjene vlasti, jedni dolaze drugi odlaze i mnogo se vremena troši na politiku, pri tome zanemarujući interese građana.

“Fokus se stavlja na to kako pridobiti glasače, a ne na to kako realizirati projekat. Mnogo se vremena gubi na bespotrebne stvari u BiH, kao da politički predstavnici nisu svjesni činjenice da je vrijeme novac, a da BiH zaostaje ne samo za EU, nego i za najbližim susjedima”, navode iz FIPA.

Pojašnjavaju, kako svaki put u izbornoj godini zbog uzavrele političke kampanje, imaju ista pitanja stranih investitora. Oni pitaju šta će biti s njihovim investicijama, da li se može desiti da one budu ugrožene i da li je sigurno investirati u BiH?

“Mi pokušavamo uvjeriti investitore da je ulaganje u BiH sigurno i da se ne trebaju plašiti, da su kampanje prolaznog karaktera”, podcrtavaju iz FIPA-e.

KOMPLEKSNA ZAKONSKA REGULATIVA

Kao glavne razloge čekanja na realizaciju projekta navode neefikasnosti nadležnih vlasti, nemogućnosti postizanja političkog dogovora i kompleksne zakonske regulative.

“Imali smo slučajeve gdje jedna vlada donese odluku o realizaciji projekta, a druga ga poništi. Potroše se četiri godine, a da projekat nije ni krenuo s mrtve tačke.”

Govoreći o investicionom sistemu u BiH navode, kako je tu mnogo stvari koje nedostaju. Jedna od njih je kažu nepostojanje jedinstvenog pristupa u privlačenju stranih investicija u BiH, jer svi zasebno pokušavaju privući strane investicije, djelujući individualno.

“Bez zajedničkog djelovanja, neće biti većih investicija”, smatraju u Agenciji za unapređenje stranih investicija.

Budućnost investiranja u BiH se može očekivati svjetlijom kako se budemo približavali ulasku u NATO i EU.

“Ulaskom u NATO poslala bi se poruka da je BiH stabilna zemlja za investiranje, jer je stabilnost preduvjet za strane investicije, i sigurno bi zabilježili porast stranih ulaganja. Trnovit je put do Sjevernoatlantske alijanse i Europske unije, ali mi nemamo alternative. Dodatno, naša budućnost će biti svjetlija u kontekstu investicija ukoliko uspijemo stabilizirati političku situaciju u zemlji, i okrenuti se ka zajedničkom cilju i opredjeljenju, a to je više radnih mjesta za naše građane i bolji životni standard građana”, kažu u FIPA-e, naglašavajući kako su jačanje ekonomske diplomatije i medijska promocija zemlje prijeko potrebni na putu privlačenja investicija.

Zbog krivičnih djela pranja novca i nedozvoljenog bavljenja bankarskom djelatnošću, pripadnici Odjela za organizovani kriminal MUP-a Tuzlanskog kantona uhapsili su sedam osoba na području Federacije BiH i RS-a. Tokom pretresa porodičnih kuća i objekata koje su koristili osumnjičeni pronađeno je oko milion maraka u raznim valutama.

Na čelu organizovane kriminalne grupe, koja je osumnjičena za udruživanje radi činjenja krivičnih djela – nedozvoljeno bavljenje bankarskom djelatnošću i pranje novca, je Žarko Aleksić, vlasnik mjenjačnice u Ugljeviku. Osim njega uhašeni su njegov brat Gordan Aleksić te Miralem Gajdić, Samir i Mirsad Salihbašić, Šefik Ćustić i Admir Ćosić, objavila je FTV.

„Prilikom pretresa pronađena je i oduzeta veća količina novca u stranim valutama čija je protivvrijednost milion maraka, jedna automatska puška, jedan pištolj. Nakon kriminalističke obrade navedena lica su uz izvještaj o počinjenim krivičnim djelima udruživanja radi vršenja krivičnih djela, nedozvoljeno bavljenje bankarskom djelatnošću i pranje novca, predati nadležnom Kantonalnom tužilaštvu na dalje postupanje“, ističe Izudin Šarić, portparol MUP-a TK-a.

A Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, koje vodi istragu, započelo je saslušanje osumnjičenih.„Oni se sumnjiče da su u organizaciji odnosno grupi koju je organizovao jedan od osumnjičenih,vlasnik jedne mjenačnice u Ugljeviku, počinili ova krivična djela na način da su po njegovom nalogu u period od augusta do oktobra 2018. godine, a suprotno pravilima za mjenačke poslove i bez odobrenja za takve poslove, na području FBIH, u suprotnosti sa Zakonom o bankarskom djelatnosti, Zakonom o deviznom poslovanju FBIH, vršili kupovinu i prodaju različitih stranih valuta i deviza izvan legalnog bankarskog tržišta“, pojašnjava za FTV Admir Arnautović, portparol Tužilaštva TK-a.

Istragom je utvrđeno da su pojedinačne transakcije iznosile čak oko 100 hiljada maraka. Nakon saslušanja osumnjičenih, bit će donesena odluka o eventualnom prijedlogu za određivanje jednomjesečnog pritvora.

Tužilac Posebnog odjela za ratne zločine podigao je optužnicu protiv Atifa Dudakovića i još 16 pripadnika i komandanata 5. korpusa Armije RBiH koji se terete za zločine protiv čovječnosti počinjene na području općina Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa, Sanski Most i ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području općina Bihać i Cazin, saopćeno je danas iz Tužilaštva BiH.
Optuženi se terete za ubistva više od 300 osoba srpske nacionalnosti, među kojima najviše civila, uglavnom starije životne dobi, kao i vojnika koji su se predali ili bili zarobljeni i na taj način onesposobljeni za borbu.

Tijela jednog dijela žrtava pronađena su nakon rata i ekshumirana iz više pojedinačnih i masovnih grobnica, a za dijelom ubijenih se još uvijek traga.

Dio optužnice za Atifa Dudakovića se odnosi na ratne zločine počinjene nad žrtavama bošnjačke nacionalnosti, pripadnicima i pristalicama NO AP Zapadna Bosna, za vrijeme sukoba u Cazinskoj Krajini, na području općina Bihać i Cazin.

Tužilaštvo će, kako se navodi u saopćenju, navode optužbe dokazivati pozivanjem 447 svjedoka i 6 stručnih vještaka te prilaganjem više od 1100 dokaznih materijala.

Optuženi se terete za krivično djelo zločina protiv čovječnosti iz člana 172. KZ-a BiH a Atif Dudaković i za ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. KZ-a BiH.

Optužnica je proslijeđena Sudu BiH na potvrđivanje.

Optuženi su:

1. Atif Dudaković, rođen 1953. godine
2. Ekrem Dedić, rođen 1953. godine
3. Sanel Šabić, rođen 1976. godine
4. Ibrahim Šiljedić zv. „Šiljo“, rođen 1973. godine
5. Safet Salihagić, rođen 1973. godine
6. Adis Zjakić, rođen 1975. godine
7. Hasan Ružnić, rođen 1973. godine
8. Redžep Zlojić, rođen 1966. godine
9. Samir Solaković, rođen 1972. godine
10. Fatmir Muratović, rođen 1972. godine
11. Muharem Alešević, rođen 1973. godine
12. Husein Balagić, rođen 1954. godine
13. Ale Hodžić, zv. „Pumparica“, rođen 1970. godine
14. Edin Domazet, rođen 1970. godine
15. Ejub Koženjić, zv.“Ejko“ i „Šeširdžija“, rođen 1961. godine
16. Ibrahim Nadarević, rođen 1965. godine
17. Said Mujić, rođen 1960. godine

Prodaja "Volkswagena" je u septembru pala gotovo 20% zbog novih emisijskih standarda u Evropi i nesigurnosti korisnika nakon američkokineskog trgovinskog rata.

Prema podacima "Financial Timesa", evropske isporuke su pale za 42,6 odsto u odnosu na prethodnu godinu na 91.100 vozila.
Od septembra, svi automobili koji se prodaju u EU, kao i u Švajcarskoj, Turskoj, Norveškoj i Islandu, moraju ispuniti novi WLTP standard. Ova nova regulativa, zvanično nazvana "Globalna procedura za ispitivanje vozila", uvedena je širom Evrope kao posljedica dizel skandala, a cilj je obezbijediti da rezultati ispitivanja emisija budu bliži stvarnim.

Novi stroži standardi za emisije ugljendioksida stvorili su teškoće za proizvođače automobila, jer kompanije moraju testirati sve modele automobila koje prodaju. Ranije ove godine, "Volkswagen" je procijenio troškove sertifikacije u novoj proceduri od preko milijardu evra.

Manja prodaja u Evropi izazvala je pad od 18,3% u globalnim isporukama prošlog mjeseca na 485.000 automobila. Na domaćem tržištu VWa Njemačkoj pad je bio "ogroman", komentarisali su predstavnici kompanije. Isporuke su pale za 47,1 odsto na 23.300 vozila.

"Pad u septembru je bio neuspjeh, ali smo to očekivali nakon rekordnog ljeta", kazao je šef prodaje Jirgen Stakman. "Osjetili smo efekat prelaska na nove emisije u oktobru, ali očekujemo rast od novembra", dodao je on.

Isporuke u Kini takođe su pale za 10,5% na 277.800 vozila zbog "velike nesigurnosti među korisnicima u zemlji kao rezultat kontinuiranog trgovinskog spora sa Sjedinjenim Državama".

U petak će "VW Group" objaviti zvanične podatke o učinku za svih 12 brendova, uključujući "Porsche", "Seat" i "Škodu". Najprofitabilniji brend grupe "Audi", pao je 56 procenata u Evropi prošlog mjeseca.

Dragan Čović rođen je 1956. godine u Mostaru, gdje je završio Strojarski fakultet. Naravno, bio je član Saveza komunista, a naročito je zabavan detalj da se prije devedesetih godina prošlog stoljeća znao potpisivati ćirilicom. Kao i mnogi drugi HDZ-ovci u Hrvatskoj i BiH, nekad tijekom 1990. godine se probudio - poput žohara iz Kafkinog Preobražaja - kao veliki Hrvat i katolik te od žestokog komunista postao žestoki nacionalist.

U HDZ-u BiH je na početku bio pripadnik drugog ili trećeg ešalona stranke, a mnogi su bili podozrivi i prema njegovom komunističkom stažu. No Čović je uvijek bio snalažljiv čovjek te se nakon što je počeo rat u BiH, izvrsno uklopio u strukture Herceg-Bosne, u međuvremenu u Haagu presuđene kao udruženi zločinački pothvat.

Tijekom rata organizira robovski rad Bošnjaka

Čović je tijekom rata vodio važnu mostarsku tvrtku Soko, a iz te faze njegove karijere ostao je zapamćen dokument, tj. ''Zamolnica'', u kojoj Čović traži da mu se na prinudni rad pošalje ''deset zarobljenika'' iz logora HVO-a u kojima su držani Bošnjaci. Čoviću je odobren zahtjev, a on nikada nije demantirao da je potpisao tu zloglasnu zamolnicu, nego je tek rekao da ''nitko tko je tijekom rata boravio u Sokolu ne može reći da je bio zlostavljan''.

Oni koji su za Soko pod Čovićevim vodstvom radili kao robovi, ipak se ne slažu s tim te je više medija objavilo njihova svjedočenja u kojima opisuju da su im pijani vojnici HVO-a prijetili ubojstvom. Istina, ropski rad u tvrtki Soko bio je bolja opcija od svakodnevnih premlaćivanja, mučenja i ubijanja u logoru HVO-a Heliodrom, no teško da zbog toga Čovića treba slaviti.

Muljažom na unutarstranačkim izborima izazvao raskol u HDZ-u BiH 2005. godine

Nakon rata je krenuo njegov nezaustavljiv uspon u hijerarhiji HDZ-a BiH, a s vremenom je postao i predsjednik stranke. Doduše, HDZ BiH je vodio tako da ga je na stranačkim izborima 2005. frakcija predvođena Božom Ljubićem - koji je sada HDZ-ov zastupnik u hrvatskom saboru iz ''dijaspore'', odnosno BiH - optužila da je izbore pokrao. Ljubić je tada s pristalicama napustio HDZ i osnovao HDZ 1990, a baš taj je raskol godinu dana kasnije na izborima otvorio put prvoj pobjedi Željka Komšića u utrci za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Dakle, može se reći da je Čovićeva sumnjiva pobjeda na unutarstranačkim izborima u HDZ-u BiH jedan od temelja na kojima je politički izrastao Komšić.

U svakom slučaju, Čović je stavio HDZ BiH pod svoju kontrolu 2005. godine i od tada drma tom strankom. U 13 godina njegovog vođenja, HDZ BiH je kadrovski osiromašen jer se Čović okružio nizom klimoglavaca koji ga nisu sposobni ugroziti na poziciji predsjednika stranke.

Od 1998. na raznim visokim funkcijama u BiH

Nakon rata je Čović, inače još od 1998., zauzimao i niz istaknutih političkih dužnosti u institucijama Federacije BiH i na državnom nivou: ministar financija, potpredsjednik vlade, član predsjedništva. Iz toga se vuku razni repovi i afere, a bio je i optužen za niz kriminalnih djela. Svaki put se izvukao na suđenju, a jednom jer je dokazna dokumentacija misteriozno nestala u transportu između dvije zgrade suda u Sarajevu.

Čović je poznat i po tome da je zbog izgradnje velebne vile u predgrađu Mostara, koja podsjeća na hacijendu nekog šefa južnoameričkog narkokartela, navodno dao skrenuti tok rijeke Radobolje. Ipak, postoje i oni koji tvrde da je to spin.

Obitelj Čović je vlasnik nekoliko nekretnina

Obitelj Čović je nakon rata postala vlasnik raznih luksuznih nekretnina, uz službeno objašnjenje da sve to mogu zahvaliti bogatom puncu, ocu Čovićeve supruge Bernardice. Bivši ambiciozni komunist proteklih se godina rado pojavljuje i u prvim redovima ustaškog derneka na Bleiburgu, a nije propustio ni igranje hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Kampanju za ove izbore u BiH Čović je vodio uz snažnu podršku službenog Zagreba, predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Andreja Plenkovića, koji je čak u zadnjim danima kampanje došao u Mostar i tako osobno podržao Čovićev reizbor u Predsjedništvo BiH.

Slogan za ovu kampanju preuzeo od njemačke ekstremne desnice

Čović je, pak, pričao o zajedništvu kao nekom velebnom konceptu, pojmu koji je preuzeo od Kolinde, dok je slogan “Narod i domovina” - svjesno ili ne - preuzeo od njemačke ekstremno desne i populističke stranke Alternativa za Njemačku (AfD). Osim tih domoljubnih floskula, nije ništa konkretno ponudio hrvatskom glasačkom tijelu u BiH, ponajmanje politiku koja bi adresirala njihovo masovno iseljavanje i život u ekonomskoj i kulturnoj bijedi, prenosi HINA.

Sebe je Čović osigurao i materijalno i društveno - u međuvremenu je zahvaljujući milosti rektora zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa dobio počasni doktorat i okitio se titulom akademika. Iako su bosanskohercegovački Hrvati, čijim se liderom Čović smatra, u dosad najgorem položaju u BiH nakon rata, on ne pokazuje znakove da namjerava podnijeti ostavku i dati priliku nekim novim ljudima da pokušaju ostvariti sve ono što Čović nije uspio.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH