Izdvojeno

Izdvojeno (2255)

U sudaru na autocesti A1 Zagreb - Split, kod odmorišta Brinje, u smjeru Zagreba povrijeđeno je pet osoba.

Kako je izvijestila Policijska uprava ličko- senjska, nesreću su uzrokovala tri vozila, a povrijeđeno je pet osoba.

Prema prvim informacijama, niko nije u životnoj opasnosti.

Saobraćaj se odvija jednom trakom, a uviđaj je u toku.

Zbog izuzetno teške finansijske situacije u kojoj se nalazi BHRT, Upravni odbor Sindikalne organizacije BHRT-a donio je niz zaključaka koje prenosimo u cjelosti. - Zbog ignorantskog odnosa koji već duži vremenski period iskazuje menadžment spram Sindikalne organizacije BHRT-a, na vanrednoj i proširenoj sjednici UO održanoj 14. avgusta 2017. godine doneseni su sljedeći zaključci:

1. U skladu sa zakonskom regulativom i zakonom u štrajku, u najkraćem mogućem roku pokrenuti poceduru zajedno sa članstvom i svim sindikalnim podružnicama kako bi se organizirao štrajk upozorenja. Na uposlenicima je da donesu odluku i zajedno sa Upravnim odborom Sindikata preuzmu odgovornost za taj korak i odrede datum početka štrajka.

2. Odmah pokrenuti ranije najavljene krivične prijave protiv generalnog direktora i njegovih saradnika putem pravnih stručnjaka sindikata čija smo ravnopravna članica.

3. Ostajemo kod zahtjeva za smjenu generalnog direktora jer se u međuvremenu ništa u našem odnosu prema tom pitanju nije promijenilo. Potpisivanje sporazuma sa Elektroprivredom, kako god ga ko tumačio, nije zasluga generalnog direktora.

4. Ponavljamo zahtjev za objavljivanjem visine primanja menadžmenta jer smatramo da je menadžment to dužan učiniti u vrijeme kad od javnosti tražimo podršku za opstanak kuće. Smatramo nedopustivim da ta ekipa, koja iza sebe nema nikakvih mjerljivih i pozitivnih rezultata i dalje uživa u enormno visokim primanjima u odnosu na ljude iz programa u vrijeme kad je kuća na rubu gašenja.

5. Sindikalna Organizacija BHRT-a nije niti će ikada pristati na parcijalno isplaćivanje ličnih dohodaka uz potpuno zanemarivanje obaveza prema fondovima penzionog i zdravstvenog osiguranja, te poreskim obavezama. Također, Sindikalna Organizacija BHRT-a će u skladu sa svojim odgovornim i pravednim djelovanjem tražiti odgovornost direktora, ali i cjelokupnog menadžmenta koji je dozvolio da se uposlenicima koji imaju kreditna zaduženja isti na platnoj listi odbije, a da se sredstva ne uplate bankama.

6. Pozivamo članove Parlamenta Bosne i Hercegovine da pojasne javnosti, ali i međunarodnim institucijama, u čijem je interesu da uposlenici BHRT-a, u prvom redu oni u sektoru direktne proizvodnje programa, žive na ivici egzistencije. Pozivamo ih da pojasne kome je u interesu da se ljudi, koji imaju obavezu da ukazuju na sve društvene događaje i procese, pa tako i na anomalije i negativne pojave, profesionalno predstavljaju bosanskohercegovačkoj javnosti, dovedu u stadij siromaštva. Bilo bi veoma korisno da građanima BiH, ali i uposlenicima pojasne zašto su im u BHRT-upotrebni gladni ljudi, da li zato da mogu upravljati ovom kućom kako njima odgovara - navodi se u saopćenju..

Mora da se Emir Kusturica još uvijek zadovoljno smije, grohotom, nakon što je čuo da je Oliver Stone primajući nagradu za životno djelo na Sarajevo Film Festivalu ponudio Vladimira Putina kao osobu “koja ima dosta utjecaja danas i čiji govori i akcije mogu dosta da naprave”. I nije da slavni režiser, Stone, nije u pravu!

Zaista, Vladimir Putin je napravio puno: ruskom vojskom je masakrirao narod u Čečeniji, omogućio je Basharu al-Assadu da nekažnjeno hemijskim oružjem satire sirijske civile, stvorio je ambijent za nekažnjena ubistva najhrabrijih ruskih novinara i opozicionih političara, progone umjetnika, intelektualaca i pripadnika gej populacije…

Doduše, nije da Stoneov junak nije zadužio i Sarajevo: već duže od decenije je zaštitnik najvećih ratnih zločinaca sa područja nekadašnje Jugoslavije, nalogodavac je, pokrovitelj i finansijer najistaknutijih razbijača Bosne i Hercegovine… pa sve do nedavne akcije kada je ruskim vetom u Savjetu sigurnosti Ujedinjenih nacija onemogućio odavanje pijeteta žrtvama genocida u Srebrenici.

Činjenica da se čak i Sarajevo klanja autoru novinarski ljigavog intervjua sa Vladimirom Putinom još jedan je dokaz vrlo funkcionalnog zaokreta ka korištenju soft power metoda ruske vanjske politike. Treba samo naći dovoljno stevena seagala, gerarda depardieua, olivera stonea… i uvijek i svugdje će se naći dovoljno srca, poput sarajevskih, da uz mrvicu toliko željenog holivudskog glamura sa crvenim tepihom, proguta i duplu dozu ruske propagande.

A intervju od četiri sata, izmontiran od dvadesetosatnog snimljenog Stoneovog divljenja Putinu i impresioniranosti činjenicom da ga je tzar pripustio i u privatne odaje, školski je primjer poraza ne samo morala, nego i novinarstva. Nažalost, lekcije iz novinarstva Stone je dobio tek nakon što je njegova oda Putinu emitirana.

Ono što on nije radio Putinu, američki novinari jesu njemu kada je u seriji intervjua nakon promocije video-pamfleta pokušao opravdati svoju snishodljivost i opčinjenost Putinom. “Vi se nekako ponašate kao da vjerujete da je neupitna istina sve što Putin kaže tokom intervjua?”, pitala ga je novinarka CBS-a. “Pa, ja ga intervjuiram, zašto bi lagao”- odgovorio je Stone, prilično neuvjerljivo glumeći naivka. Lista Putinovih izrečenih laži tokom četverosatnog slikanja sa Stoneom je duga, ali moguće je da će se najviše pamtiti cinični osmjeh Vladimira Putina dok je izgovarao: “Za razliku od nekih naših partnera, mi se nikada ne bismo miješali u unutrašnje poslove drugih zemalja”.

U intervjuu sa Putinom Stone služi kao konobar zadužen da drži pladanj na koji šef kuhinje servira vlastite interpretacije historije i istine – od raspada SSSR-a, njegovog uspona na vlast, sadašnje geopolitičke slike svijeta, ruske “časne” politike “dobrih namjera”, pa sve do neviđene slobode medija koja vlada u Rusiji i njegove nevinosti u aneksiji Krima i razbijanju Ukrajine. Sada je već definitivno jasno da je ruska “meka moć” dostigla svoj vrhunac u filmu Olivera Stonea.

Doduše, ovdje demonstrirana “meka moć” jeste fancy oznaka i tepanje tvrdokornoj propagandi KGB-ovskog stila. Steven Colbert, zvijezda američke satire, ugostio je Stonea nakon promocije njegovog uratka. I nakon što je strpljivo saslušao hvalospjeve o Putinu, upitao je Stonea: “Da li ste otkrili bilo šta negativno o Putinu? Bilo šta? Ili možda drži vašeg psa kao taoca u nekom kavezu?”

U tekstu “Ljevičarski revizionisti” objavljenom 2003. britanski historičar Marko Hoare je maestralno dekonstruirao podršku koju je srpski lider Slobodan Milošević imao od međunarodnih ljevičara koji su se, treba li na to podsjećati, protivili NATO intervenciji u Bosni i Hercegovini i koji su poricali, a čine to i danas, čak i genocid u Srebrenici. Anti-imperijalizam je osnovna, polazišna tačka ljevičarskog revizionizma, kojem se nimalo ne gade čak ni masovni zločini i teška kršenja ljudskih prava ukoliko su za njih odgovorni “anti-imperijalisti”.

Jednako kao što politički Zapad ima dvostruke standarde i žmiri pred zločinima svojih “kučkinih sinova”, tako ni Oliver Stone nema problema u divljenju prema svojim sugovornicima, od Fidela Kastra i Huga Chaveza do Vladimira Putina. Poklanjati “Srce Sarajeva” autoru sjajnih filmova (“Vod smrti”, (1986.), “Rođen 4. jula”(1989.), “JFK” (1991.), “Nebo i zemlja” (1993.), “Rođeni ubojice”(1994.)…) baš tokom njegove svjetske turneje kojom promovira pamflet s Putinom jednako je bizarno kao slaviti krajem posljednje decenije prošlog stoljeća austrijskog književnika Petera Handkea, “Miloševićevog Stonea”.

Elem, nije teško pretpostaviti kako se osjeća Emir Kusturica, jedan od narednih dobitnika “Srca Sarajeva”. No, kako li se osjeća Gari Kasparov, dokazani prijatelj Bosne i Hercegovine iz najtežih dana, dok gleda kako Sarajevo svoje srce poklanja Oliveru Stoneu, novinarskom pajacu Vladimira Putina? Iz istih poriva iz kojih je bivao u Sarajevu i na strani Sarajeva dok je ovdje pucalo, Kasparovu je pucalo po leđima dok je hrabro demonstrirao protiv Putinove diktature na ulicama Moskve.

Dodjelom “Srca Sarajeva” Oliveru Stoneu Sarajevo Film Festival i njegov vlasnik Mirsad Purivatra su demonstrirali (po)etiku Emira Kusturice i njegovog festivala na Mokroj Gori. Tužno.

Farmaceutska industrija je povećala cijene pojedinih lijekova kako bi kompenzovali manjak zarade koju su ostvarivali na lijekovima kojima je nakon usvajanja Pravilnika o cijeni lijekova ukupna cijena smanjena, tvrdi Biljana Tubić, pomoćnik direktora Agencije za lijekove BiH u Sektoru za lijekove.

Međutim, čini se da nije problem samo u tome što građani danas za pojedine lijekova plaćaju više cijene od onih prije stupanja ovog pravilnika, već i to što je, kako tvrdi Tubićeva, pojedinim lijekovima koji se izdaju na recept i koji su regulisani ovim pravilnikom cijena ostala ista kao i prije njegovog usvajanja, pišu Nezavisne novine.

“Određeni lijekovi su i u ranijem periodu imali veleprodajne cijene u nivou maksimalnih izračunatih na osnovu odredbi pravilnika”, pojasnila je ona. I u Fondu zdravstvenog osiguranja RS imaju slične ocjene, uz napomenu da zasad imaju podatke za prvih 15 dana od početka primjene pravilnika, te su dodali da će preciznu ocjenu moći dati nakon što budu imali podatke o cijenama tri mjeseca nakon početka primjene pravilnika.

“Ono što sada možemo reći jeste da projekcija troškova za lijekove koji se izdaju na recept ne pokazuje znatno smanjenje zbog primjene novog pravilnika”, naglasili su oni.Lazar Prodanović, član stručnog savjeta Agencije za lijekove BiH, ocjenjuje da efekti smanjenja cijena lijekova neće značajnije pozitivno uticati na budžet građana, te ističe da je šteta što nije bio usvojen koeficijent od 0,95 odsto u odnosu na važeći koeficijent jedan. Podsjećanja radi, cijena lijekova po važećem pravilniku dobija se sabiranjem cijena u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, koja se dijeli sa tri i množi sa koeficijentom jedan.

Prodanović upozorava da problem nisu samo pravilnik i cijene koje su njime propisane, već i visina veleprodajne i maloprodajne marže. Prodanović kaže da su apotekarske marže u pojedinim kantonima u FBiH 25 odsto, dok je apotekarska marža u RS na visini od oko 20 odsto.”Veleprodajne marže bi sa osam trebalo smanjiti na oko pet odsto, ili da se kod skupljih lijekova marža značajnije smanji, a da kod jeftinijih lijekova ostane na nivou od osam odsto”, ističe Prodanović.

Osim toga, kako on kaže, naknadu za obradu lijekova treba smanjiti sa 1,4 marke na makar pola tog iznosa, ili, kako navodi, ovaj nepotrebni namet potpuno ukinuti. Takođe, on ističe da bi bilo krajnje vrijeme da se porez na dodanu vrijednost za lijekove smanji na iznos od sedam do maksimalno deset odsto. “Sve u svemu, građani će u ukupnom zbiru možda na kraju i imati nešto nižu cijenu, ali taj iznos na godišnjem nivou prema koeficijentu jedan neće biti ni približno koliko je Svjetska banka predlagala, a Srbija će i dalje imati značajno niže cijene”, ističe Prodanović.

Miodrag Femić, predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine RS, takođe ističe da je činjenica da su potpuno isti lijekovi u Srbiji višestruko jeftiniji nego u BiH.

Zorica Tasovac, vlasnik jedne apoteke i farmaceut, s druge strane tvrdi da je pravilnik u potpunosti ispoštovan i da su cijene lijekova prilagođene iako su, kako tvrdi, mnogi apotekari pretrpjeli štetu zbog toga što su lijekove koje su nabavljali po višim cijenama morali prodavati po nižim u skladu sa pravilnikom.

Što se tiče lijekova koji nisu pokriveni pravilnikom, ona kaže da nema saznanja da je došlo do povećanja cijena. Tasovac ističe da se tu možda radi o preparatima u slobodnoj prodaji koji se ne mogu definisati kao lijekovi.”Mi imamo preko 2.000 lijekova i ne mogu sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da je baš svaki od njih usklađen, ali tvrdim da u mojoj apoteci nijedan lijek nije poskupio ili, da se ogradim, ja nisam primijetila da je došlo do poskupljenja”, navela je ona za Nezavisne novine.

Potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Ružica Jukić dobila je policijsku zaštitu nakon prijetnji koje su joj upućene na Facebook grupi “HAPSI Mektiću, samo HAPSI!!!”.

Jukić je u izjavi za BIRN kazala da je zaštitu dobila preventivno, nakon što su članovi ove grupe pozivali na njen linč i vješanje.
“Radi se o prijetnjama gdje pojedinci traže linčovanje i vješanje. Preventivno sam dobila zaštitu, a policija odrađuje svoj dio posla. Ne bojim se ničega, pa ni tih prijetnji. Policija je procijenila da je potrebna zaštita, a ja ne bih o detaljima zaštite”, rekla je Jukić.
Ona dodaje da su izjave na Facebook grupi počele nakon tužbe za klevetu, koju je podnijela protiv ministra sigurnosti Dragana Mektića.

“Članovi te grupe rade u ime Mektića, a on bi se o tome trebao očitovati. Ako ne stoji iza ovoga, trebao bi to javno reći i distancirati se od svega. To jasno ukazuje da ti koji pišu i prijete, rade to nakon tužbe koju sam podnijela protiv Mektića. Mislim da je ovo neviđeno do sada. Napad na mene, Milana Tegeltiju i VSTV je sramotan i neosnovan. Istrajat ću u tome, a nalogodavce i dobrovoljce ćemo otkriti”, dodaje Jukićeva.

Sukob Ružice Jukić i Dragana Mektića traje još od kada su, zajedno gostujući na Federalnoj televiziji (FTV), iznijeli niz optužbi jedno protiv drugog.

“Ministar Mektić se davno mogao ovoga riješiti. Samo da je opovrgao svoje tvrdnje i priznao da je imao pogrešne informacije, nakon emisije na FTV-u. On ih nikada nije opovrgao, a ja ne odustajem od tužbe. Rezultat toga su i ove prijetnje na Facebooku”, smatra Jukić.

Mektić smatra da nema potrebe za bilo kakvim ograđivanjem od komentara na Facebook grupi, dodajući da je za nju čuo putem medija.

“Niti sam posjetio tu grupu, niti znam za nju. Samim tim, nema ni potrebe za ograđivanjem”, kazao je Mektić.

On je dodao i da je policijska zaštita koju je dobila Jukićeva, pokazatelj da smo potpuno neozbiljna država.
“Neko dobija policijsku zaštitu, jer je neko njegov nerad komentarisao na Facebooku. Pa to je strašno. Jukić je potpuno beznačajna ličnost za mene u ovom sistemu, a onaj ko joj je dao obezbjeđenje napravio je krupnu grešku. To pokazuje da smo smiješna država. Kad vidim ko sve dobija policijsku zaštitu, odlučio sam da ja svoju otkažem. Ne treba mi”, dodaje Mektić.

Još je nepoznato je li smijenjeni glavni državni tužilac Goran Salihović uopće zadobio „teške“ povrede, zbog čega je u Tužilaštvu BiH prošle srijede drugi put odgođeno njegovo završno ispitivanje u svojstvu osumnjičenog, a pred podizanje zvanične optužnice.

Nema potvrde

Naime, ne postoji nijedna zvanična potvrda tvrdnji njegovog advokata Rifata Konjića da je „Salihović pao s podzide visoke tri metra i slomio obje pete“. Iako je Konjić u Tužilaštvu kazao kako je Salihović bio primljen na Odjel ortopedije Univerzitetsko-kliničkog centra (UKC) u Tuzli, iz ove institucije danima već ne žele dati pravu informaciju javnosti.

Na naš pisani upit o tome kada je Salihović hospitaliziran, a kada otpušten s Ortopedije, ako je riječ o ozbiljnim povredama, kako to tvrdi advokat Konjić, iz UKC-a nam nisu uopće ni potvrdili da je Salihović povrijeđen.

- Obavještavamo Vas da smo 9. 8. 2017. godine primili zahtjev u kome ste tražili da Vam se dostavi informacija kada je pacijent Goran Salihović bio primljen zbog povreda na UKC, tačnije na Kliniku za ortopediju i traumatologiju, i kada je otpušten? Ovim putem Vas obavještavamo da smo preduzeli radnje koje predviđa član 17 Zakona o zaštiti ličnih podataka („Službeni glasnik BiH“, br. 49/06, 76/11) i članovi 9 i 14 Zakona o slobodi pristupa informacijama („Službene novine FBiH“, br. 32/01, 48/11), imajući u vidu da se radi o ličnim podacima. Te Vas obavještavamo da ćemo odgovor, nakon postupka utvrđivanja da li se radi o javnom interesu ili ne, dostaviti, po Zakonu o slobodi pristupa informacijama, u roku od 15 dana od dana prijema Vašeg zahtjeva – odgovoreno nam je iz UKC-a Tuzla.

Mnogo nejasnoća Međutim, apsolutno ostaje nejasno kako to da su nam samo dan ranije, kada smo telefonski kontaktirali ovu bolnicu, iz Press ureda UKC-a tvrdili da su podaci o danu hospitalizacije Salihovića “arhivirani, i da se sve mora opet pregledati i utvrditi”.

Da stvar bude još nejasnija, Salihović se navodno povrijedio 15 dana prije ročišta, dok je šišao travu, pa je prosto nejasno kako je zdravstveni karton osobe sa, tobože, tako teškim povredama već arhiviran!?

Hoće li biti zatražen pritvor

Sve su glasnije priče da je Salihović simulirao povredu, pogotovo zbog toga što ovo nije prvi put da izbjegava saslušanja, suočen s dokazima o brojnim malverzacijama. Inače, postavlja se i pitanje zašto Tužilaštvo ne zatraži od Suda BiH da se Salihoviću odredi pritvor ili da ga Sudska policija privede na ispitivanje, kao što je ranije bio slučaj u nekim predmetima u kojima je upravo Salihović tražio da se pojedini pacijenti, pa čak i ljekari, proganjaju na klinikama..

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine formiralo je predmet protiv Bakira Izetbegovića i Sakiba Softića, potvrđeno je za N1 iz ovog Tužilaštva.

Kako su za N1 kazali iz ove institucije, na temelju dostavljene prijave formiran je predmet i vrše se određene provjere. No, kako nam je rečeno, istraga protiv konkretnih osoba - nije pokrenuta.

Podsjećamo, Narodni demokratski pokret (NDP) podnio je sredinom marta Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića zbog navodne zloupotrebe službenog položaja, te Sakiba Softića zbog lažnog predstavljanja i neovlaštenog preduzimanja službenih radnji u vezi sa pokretanjem revizije presude Međunarodnog suda pravde po tužbi protiv Srbije.

''Narodni demokratski pokret smatra da ovo pitanje, od kako je otvoreno, ima pravni karakter sa ozbiljnim političkim implikacijama zbog čega smo se opredjelili da cijela ova situacija bude riješena pravnim sredstvima pred pravosudnim organima BiH, a ne političkim sredstvima'', saopćeno je tada iz NDP-a.

Više informacija o ovom slučaju bit će poznato naknadno.

Četiri osobe uhapšene su danas u Živinicama u akciji pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, potvrđeno je za N1.

Kako je za N1 kazao Izudin Šarić, portparol MUP-a, radi se o nastavku akcije od kraja mjeseca juna, kada su u Kladnju slobode lišena dva lica sa oko 3 kilograma kanabisa.

''Službenici Sektora kriminalističke policije MUP-a TK-a, Odjeljenja za borbu protiv zloupotrebe opojnih droga su u saradnji sa Kantonalnim tužilaštvom TK-a izvršili pretrese na području Živinica i tom prilikom slobode lišili četiri lica: N.F, Dž.F, S.Č i A.H svi iz Živinica, kod kojih je pronađena veća količina opojne droge kanabis, kao i drugih narkotičkih sredstava, informatička oprema, mobiteli i SIM kartice koji se mogu dovesti u vezu sa izvršenjem ovoga krivičnog djela. S obzirom na to da se radi o organizovanoj kriminalnoj grupi, lica će nakon kriminalističke obrade u službenim prostorijama biti predata nadležnom Kantonalnom tužilaštvu na dalje postupanje uz Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu'', kazao je Šarić.

Više informacija bit će objavljeno naknadno.

Dok zapljene od svega nekoliko grama droge SIPA i Tužilaštvo BiH predstavljaju kao veliki uspjeh i javnosti saopštavaju sve moguće informacije, nedavni pronalazak 82 kilograma heroina u Tuzli, vrijednih oko 12 miliona KM, obavijen je velom tajne. Upravo ta tajnovitost prilikom najveće zapljene heroina u BiH, kojom bi se pohvalile i mnogo organizovanije i bolje policije u svijetu, baca sumnju na cijelu akciju, u kojoj, prema trenutno dostupnim informacijama, najviše zasluga ima Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, ali kojoj je na kraju “zabranjeno” da daje bilo kakve informacije o ovom slučaju.U SIPA i Tužilaštvu BiH danima smo pokušavali dobiti bilo kakvu zvaničnu informaciju o ovom slučaju, međutim o toj temi uopšte nisu željeli govoriti, pišu Nezavisne novine.

Ima li osumnjičenih, ko su oni, koliko ih je uhapšeno, kada, gdje, preko koje firme je uvezen herion, ko je vlasnik te firme, na koju robu je uvezen, koje mu je krajnje odredište itd. pitanja su na koja niko ne želi da da odgovor.

“U vezi s vašim upitnom od 31.7.2017. godine obavještavamo vas da nismo u mogućnosti davati više inforamcija i detalja u vezi s navedenim događajem”, rekli su nam u SIPA, slično kao i u Tužilaštvu BiH, gdje kažu da u interesu istrage ne mogu davati bilo kakve informacije o tom predmetu. Nakon pronalaska heroina 19. jula UIO i SIPA su čekale pet dana da obavijeste javnost, a nakon što je to urađeno 24. jula rečeno je da će više informacija biti dostupno u narednim danima i da će o svemu govoriti SIPA.

Međutim, do danas niko ništa opširnije nije rekao. Sve što se zasad zna jeste da je heroin pronađen u skladištu jedne zeničke firme i da je na lažne papire, odnosno kao druga vrsta robe, uvezen iz Bugarske. Prema nezvaničnim informacijama, heroin u BiH je bio samo u tranzitu, namijenjen je bio za tržište zapadne Evrope, a ostalo je nejasno da li je u akciji učestvovala i Obavještajno-bezbjednosna agencija (OBA) BiH ili je sve zasluga UIO, iz koje je nedavno saopšteno da je u otkrivanju heroina korištena specijalistička oprema.

Za pojedine stručnjake iz bezbjednosnog sektora koji ne žele javno da govore o ovoj temi ćutanje zvaničnika o ovom slučaju može imati smisla samo ako im je to “naređeno” iz evropskih bezbjednosnih krugova i ukoliko se istraga o tome proširila van granica BiH. U protivnom i oni, kao i dobar dio javnosti sumnjaju da tu nisu čista posla.

Kako kažu, u slučajevima kada je droga samo u tranzitu, bezbjednosne agencije je obično propuštaju i ganjaju” krajnje odredište, tako da je jako čudno da je pronađena tolika količina droge, a da se ne zna ni ko je osumnjičen ni ko je uhapšen. Goran Kovačević, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, kaže da nije nelogično da SIPA ne iznosi informacije u javnost jer možda postoji još osoba koje se obrađuju. “Neotkrivanjem tih informacija možda pokušavaju da iznenade osobe koje su eventualno uključene u taj lanac”, rekao je Kovačević, dodajući da samo plasiranjem u javnost informacije o zapljeni SIPA možda želi da protrese određene krugove kako bi se uzbunili, navode ‘Nezavisne’.

U petak navečer u Charlottesvilleu, koordinirana grupa propagatora bjelačke nadmoći marširala je kroz kampus Univerziteta Virginia držeći baklje, uzvikujući „bijeli životi su bitni“, te pripremali teren za skup Unite the Right (Ujedinjenje Desnice) u subotu.

Skup, koji je protestirao protiv uklanjanja južnjačkih spomenika i skulptura iz grada, okupio je pripadnike raznih grupa, a među njima se posebno ističu simpatizeri Ku Klux Klana, neonacisti i lideri takozvanog pokreta „alternativne desnice“.

Sa nemaskiranim licima i neskrivenim identitetima, demonstranti su podigli svoje ruke i uzvikivali „krv i zemlja“, po nacističkoj tradiciji, ne strahujući da će ih neko povezati sa ozloglašenim pokretom i njegovom ideologijom. Skup je istakao ne samo sve jaču normalizaciju pokreta za nadmoć bijelaca u Sjedinjenim Državama, već i intimnu sinergiju sa administrativnim i institucionalnim vodstvom u Washingtonu.

Američki predsjednik Donald Trump, njegovo jačanje i potom vladavina, ojačali su ovakve pokrete u svakoj traci Amerike. Naravno, zalaganje za takvu ideologiju u moderno doba nit je novo niti nezabilježeno. Zapravo, i profesor prava iz Ivy League fakulteta i član Kongresa su to uradili nedavno.

Ono što je novo je drski način na koji demonstranti iskazuju svoju podršku ideologije bjelačkoj nadmoći, ne strahujući što pokazuju lica, izbjegavaju kodirane izraze ili skrivene načine iskazivanja vjerovanja. Izgledaju potpuno nezabrinuti činjenicom da ih neko može opisati kao rasiste ili neonaciste i vjeruju kako su sada ponovo dio političke priče glavnog toka u SAD-u.

Skinute maske
Pretpostavka nevinosti i sloboda od kolektivne krivice su, vjerovatno, dvije najkorištenije oznake prednosti bijelaca. Ta prednost je u potpunosti prikazana u Charlottesvilleu kada su zagovornici bjelačke nadmoći nosili baklje kao oružje i uzvikivali rasističke psovke jasno prikazanih imena i lica, ne bojeći se nikakvih reperkusija. Nije im smetala mogućnost povezivanja sa grupama mržnje i bili su spremni ponovo uzeti „svoju zemlju“ od Afroamerikanaca i imigranata, muslimana, odnosno bilo koga ko bi im se našao na putu.

Skup od 6.000 ljudi odagnao je sve strahove o stigmi ili kaznenoj akciji. Još im je više pomogla prešutna podrška Trumpove administracije. Grupe za nadmoć bijelaca imaju jake predstavnike u Washingtonu i jako su povezane sa strukturama i od prije aktuelne administracije.

Na kraju krajeva, marš u Charlottesvilleu je karakteristično lice šireg i slojevitijeg pokreta koji čine državnici, izvršni direktori i druge poznate face skrivene od našeg pogleda, ali dobro pozicionirane u bitnim elementima društva.

Stoga, borci za bjelačku nadmoć nisu ideološke devijacije ili segmenti sa margina društva koji su nostalgični za američkim aparthejdom. Dok ih je glavni politički tok tako prikazivao, pokret u Charlottesvilleu je pokazao kako su vidljivi članovi pješadije na terenu veoma povezani sa državnom moći koja traži odbacivanje pozitivnih akcija, guše glas obojenih zajednica, uvode zabrane muslimanima i ograničavaju doseljavanje samo na one koji govore engleski jezik.

Glavni tok bjelačke nadmoći
Nažalost, naš historijski i trenutni odnos prema borcima za bjelačku nadmoć daje pojedincima, kao što su bili demonstranti u Charlottesvilleu, malo razloga da ih bude sram ili da se boje od stigmatizacije. Kao država, SAD nije uradio ni blizu dovoljnog da poremeti ili ukloni ideologiju bjelačke nadmoći kao bitnu. Umjesto toga, ova ideologija je uvijek imala podršku i historijsku dozvolu da se razvija bez problema.

Konkretan primjer ovoga je Konfederacijska zastava, simbol koji borci za nadmoć bijelaca ponosno prikazuju u Charlottesvilleu. Historijski značaj Konfederacijske zastave je to da simbolizira dio prebjega koji su napustili Uniju i zaratili kako bi sačuvali način života gdje su bijelci nadmoćni, tamnoputi podređeni, a ropstvo dozvoljeno.

Uprkos ovakvoj historiji, pa i čak pozivima generala Roberta E Leeja da se ukloni u potpunosti zastava podijeljenosti, Konfederacijska zastava može slobodno letjeti, pa čak u nekim slučajevima biti dio državne zastave.

Suprotan primjer je Njemačka gdje je, nakon pada Trećeg Rajha u Drugom svjetskom ratu, zabranjeno svo znakovlje nacista. Sada je krivično djelo u Njemačkoj prikazivati nacističke simbole.

Historijsko održavanje Konfederacijske zastave odražava naš kolektivni neuspjeh da uklonimo ideologiju o nadmoći bijelaca. Lako je osuditi pristalice neonacizma, ali je teško donositi politike koje uklanjaju strukture i politiku bjelačke nadmoći.

Mimo „alternativne desnice“
Uz historijsku toleranciju bjelačke nadmoći, danas postoji i nezainteresovanost, pa i tolerancija jačanja ove ideologije. Ministarstvo domovinske sigurnosti je 2009. godine napravilo izvještaj kojim upozorava na značajnu terorističku prijetnju koju predstavljaju pokreti za bjelačku nadmoć. Izvještaj je naišao na žestoke kritike. Zbog velikog pritiska, ovo ministarstvo je odustalo od navedenog izvještaja i raspustilo tim koji ga je sačinio. Čak i kada je prijetnja od ovih pokreta konačno postala sve vidljivija, uoči predsjedničkih izbora 2016. godine, prema njoj se odnosilo kao prema šali.

Počeo se koristiti eufemizam „alternativna desnica“ umjesto „bijele nadmoći“, „rasista“ ili „neonacista“. Termin je toliko bio van konteksta i zbunjujući da je na kraju agencija AP izdala vodilje kako da se on koristi.

Nadalje, mnogi se dive i pohvaljuju kako dobro obučeni i dobri govornici zagovornici bjelačke nadmoći, poput Richarda Spencera, krase naslovnice popularnih medija glavnog toka. Umjesto da ih nazivaju parijama, odnosno elementima koji jačaju rasističko nasilje, glavni tok ih je opisao kao nove zagovornike bjelačke nadmoći.

Jedan američki mit govori kako rasizam propada kako vrijeme prolazi. Međutim, zapravo se dokazuje kako se rasizam brzo adaptira političkim normama koje su na snazi i tako odagnava ideju da se on smanjuje. Dešavanja u Charlottesvilleu i tren pokreta bjelačke nadmoći koja ona predstavljaju, ilustriraju kako se moderni rasizam vraća na svoju iskonsku, otvorenu formu.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH