Pojedini analitičari smatraju da bi nakon tog sastanka prije mogla biti iznenađena srpska javnost nego sam predsjednik.
Poziv koji se ne odbija – sastanak sa američkim predsjednikom – Aleksandar Vučić bi, kaže, odbio, ukoliko se na stolu u Bijeloj kući nađu iznenađenja u razgovorima sa Prištinom.
“Pošto mislim da znam šta može da bude sadržaj tog iznenađenja, opet, kako bih rekao, to osećam, ne zato što imam podatke, pre će biti da ću to da odbijem, tako da do tog susreta neće doći”, poručuje Vučić.
Analitičar Stevan Nedeljković smatra da odbijanje takvog sastanka ne bi prošlo bez posljedica, a da srbijanski političari nisu pokazivali previše hrabrosti u sastancima sa zvaničnicima najmoćnijih država svijeta, javlja N1.rs.
“Čini mi se tako i ovog puta. Sastanak se odvija u Beloj kući u jednoj specifičnoj predizbornoj atmosferi i mislim da se u takvim uslovima, odbijanje ne bi blalgonaklono gledalo”, upozorava on.
Srbija je, kaže Vučić, dobila zvaničnu agendu sa samo jednom neprihvatljivom tačkom, ne precizirajući o čemu je riječ. Prihvaljivo na toj agendi je ono o čemu je ranije bilo riječi sa predstavnikom SAD Ričardom Grenelom – ekonomska pitanja. Predsjednik ipak nije siguran da će se na tome zaustaviti.
“Moj politički nos neretko je dobro osećao različite vrste i mogućih iznenađenja, i zamki, i svega drugog”, navodi Vučić.
Prije bi mogla biti iznenađena javnost u Srbiji nego sam predsjednik, smatra Dušan Milenković iz Centra za društveni dijalog i regionalne inicijative (CDDRI).
“Mislim da teško da Vučić može biti iznenađen, ovaj sastanak se priprema već dugo. Naši predstavnici, generano, veoma loše komuniciraju sve što se dešava i u komunikaciji sa Vašingtonom, a i u vezi sa Briselskim pregovorima, pogotovu pre tih sastanaka. Tako smo iz Prištinskih medija saznali da se ovaj sastanak odlaže sa drugog na četvrti septembar, i tako dalje”, podsjeća on.
Da je iz cijelog procesa isključena javnost, opaža i Nedeljković.
“Mi kao da živimo u 19. veku gde monarsi i njihovi izaslanici pregovaraju o ključnim političkim pitanjima, kao da zakonodavna tela ne postoje i ne učestvuju u političkom životu, bilo Republike Srbije ili nekih drugih država. Pomalo se osećamo kao neka vrsta kolonije gde će naši vladari odlučivati o našoj sudbini, a gde se mi u jednom dobu prosvećenosti ne pitamo o ključnim pitanjima koja određuju budućnost našeg života”, ističe on.
Predsjednikova retorika pred sastanak je da neće biti ni lako ni jednostavno. Ne izostaje ni kritika prethodnih vlasti, pa čak i na račun devedesetih godina kada je i sam imao udjela u kreiranju srbijanske politike.
“Mislim da Vučić standardno komunicira izazove većim nego što jesu kako bi posledice tih sastanaka izgledale povoljnije po njega, to jest po njegovu efikasnost i kako bi mogao neku vrstu uspeha sebi da pripiše”, ocenjuje Milenković.
Rezultat za sopstvenu javnost je, osim srpskom i kosovskom, potreban i američkom rukovodstvu jer se bliže izbori.
Ostala je nepuna nedelja do sastanka, odnosno do toga da li će Vučić odbiti Trampa. Tako ćemo saznati i da li je bilo iznenađenja.