Pobjeda vladajuće Jedinstvene Rusije ostvarena je uz veliku cijenu korištenjem svih sredstava kojima Kremlj raspolaže uz gušenje opozicije, prisilno glasanje i incidente s punjenjem glasačkih listića, ukazujući na slabost režima Vladimira Putina koji je ostao bez argumenata i koji ne može da se nosi s kritikama, pišu svjetski mediji.
Pobjeda Kremlja nije došla jeftino
Pobjeda Kremlja s kontrolom vladjuće stranke Jedinstvena Rusija na parlamentarnim izborima nije bila jeftina pošto je za nju povučena svaka poluga, ocjenuje Blumberg (Bloomberg).
Uprkos osrednjoj ocjeni popularnosti, slabijim prihodima i pandemiji koja u Rusiji još uvijek oduzima gotovo 800 života dnevno, dominantna stranka postigla je rezultat tek neznatno lošiji od 2016. godine, kada je, ističe Blumberg, Moskva još uvijek uživala u sjaju aneksije Krima.
Međutim, stvarnost je da Jedinstvena Rusija nikada neće izgubiti ovu utrku, s obzirom na veliki ulog. S predsjedničkim izborima 2024. na pomolu, Kremlju je potrebna mogućnost da izvrši ustavne promjene, kao i prošle godine, bez oslanjanja na druge stranke – a za to je potrebno dovoljno mjesta u Dumi. Do 20. septembra ujutro, Jedinstvena Rusija je saopštila da je na putu da uzme 315 mjesta od 450.
O izborima, ističe Blumberg, najbolje govori neviđena borba za postizanje tih brojki. Iako su bili u egzilu ili iza rešetaka, Putinovi protivnici su uspjeli natjerati Kremlj da povuče svaku polugu kako bi zagarantovao željeni ishod. To se kretalo od nemilosrdne kampanje protiv najglasnijeg Putinovog kritičara Alekseja Navaljnog i njegove organizacije do suzbijanja nezavisnih medija i “stranih agenata“.
Proteklih nekoliko dana donijelo je predvidivo mnoštvo prijava o izbornim nepravilnostima u Rusiji – nezavisni monitor Golos zabilježio je gotovo 5.000 mogućih prekršaja, što je dvostruko više od broja prijavljenog na glasanju prije pet godina. Uprkos svemu, dodaje Blumberg, masovni protesti su manje vjerovatni nego 2011. kada su optužbe za prevaru dovele do demonstracije, jer se od tada represivna priroda države dramatično povećala.
Grube metode lažiranja
Iako je pobjeda Jedinstvene Rusije manja u odnosu na prošle parlamentarne izbore, troškovi osiguranja pobjede su porasli, ističe CNN, dodajući da je s prebrojanih 98 odsto glasačkih listića, Centralna izborna komisija saopštila da je Jedinstvena Rusija osvojila gotovo 50 odsto glasova – što je manje u odnosu na 54 odsto glasova na parlamentarnim izborima 2016.
Nakon izvještaja o različitim neregularnostima zabilježenim širom zemlje, Centralna izborna komisija također je naglasila da su svi lažni glasovi poništeni. Međutim, kritičari kažu da se čini da su hiljade incidenata, uključujući trpanje listića u glasačke kutije i prisilno glasanje, zanemareni.
Jedna od glavnih zabrinutosti za posmatrače bila je činjenica da su izbori produženi na tri puna dana (od 17. do 19. septembra) navodno radi pandemije Covid-19, ali kritičari tvrde da je to značajno otežalo praćenje glasanja i, što je još važnije, tim glasovima je lakše bilo manipulisati. Činjenica da je izgledalo da je za brojanje elektronskih glasova potrebno duže vrijeme nego papirnati glasački listići samo je potakla dodatne sumnje.
Nejasno je, ukazuje CNN, zašto su se grube metode lažiranja glasova uopšte morale primjenjivati jer su ruske vlasti uložile ogroman napor kako bi se osiguralo da većini opozicionih grupa ne bude dopušteno da izađu na izbore.
Na kraju maratonskih izbora, opozicija u Rusiji je istinski izostavljena – čak i izbačena iz političke sfere – a zemlja ostaje čvrsto u rukama moćnika koji ju je vodio posljednje 22 godine, ističe američki televizijski kanal.
Putinova slabost
Izmanipulisani izbori ne bi trebali pružiti utjehu čelniku Kremlja, ocjenjuju urednici londonskog Tajmsa (Times) uz naglasak da je način Putinove pobjede pokazao njegovu slabost – da je to režim koji je ostao bez argumenata i koji se ne može nositi s kritikom iznutra ili izvana.
Pobjeda Putinove Jedinstvene Rusije bila je monumentalno lažna, ali je istakla dvije ključne činjenice o Putinovom režimu, napisao je list. Prvo, Kremlj nema skrupula u pogledu gušenja opozicije. Drugo, što se predsjednik duže oslanja na „mračne vještine upravljanja demokratijom“, to je vjerovatnije da će nasljedstvo vodstva završiti haosom.
Mnogi Rusi su od svojih poslodavaca u državnim firmama ili institucijama dobili nalog da glasaju za Jedinstvenu Rusiju. Posmatrači su u jednoj moskovskoj glasačkoj kabini otkrili olovku s tintom koja nestaje i sef s glasačkim listićima koji ima stražnja vrata.
Na video snimcima također se moglo vidjeti kako anketni radnici skrivaju glasačke listiće ispod svojih haljina i trpaju ih u kutije neposredno nakon zatvaranja biračkih mjesta. Nekoliko nezavisnih kandidata našlo se u borbi protiv dvojnika suparnika koji su promijenili svoja imena kako bi zbunili birače.
Jedinstvena Rusija predstavlja razjedinjenu Rusiju u kojoj je, ističu urednici Tajmsa, 68-godišnji predsjednik organizovao budućnost koja bi mu omogućila da se kandiduje do 2036. Da su bili pošteni, posljednji izbori bi mu pokazali dubinu nezadovoljstva građana i omogućili mu da pravi planove za penzionisanje. Ali, kako sada stvari stoje, zaključuje list, ništa se neće promijeniti dok se sve ne promijeni.
Obespravljeni i demotivisani građani
U sistemu u kojem je država glavni igrač, arbitar i poslodavac, izbori su ritual očekivane poslušnosti, napisao je u rubrici ‘Mišljenja’ za Fajnenšl tajms (The Financial Times) Andrej Kolesnikov, analitičar iz moskovskog Karnegi Centra uz ocjenu da je izborna apatija u Rusiji loša za budućnost zemlje.
Pomno njegujući pokornu populaciju Kremlj je, dodaje Kolesnikov, stvorio građanstvo koje radije radi za nekog drugog, po mogućnosti državu, i koje je sumnjičavo prema svakom političaru uključujući i opozicione aktiviste. Apatično stanovništvo neće, na primjer, dovesti do prijeko potrebnog rasta produktivnosti rada.
Obični Rusi jednostavno ne vjeruju da mogu promijeniti ili uticati na promjenu u državi. Umjesto toga, napisao je Kolesnikov, oni traže budućnost u nostalgičnim vizijama prošlosti ovjekovječene državnom propagandom. U nedavnoj anketi polovina ispitanika izjavila je da bi se voljela vratiti sovjetskom političkom sistemu, dok bi 62 odsto željelo imati plansku ekonomiju u sovjetskom stilu. Druga anketa je pokazala da je popularnost sovjetskog diktatora Josifa Staljina među mladim Rusima u porastu. Podržana bivšom slavom carstva, Putinova Rusija ide unatrag.
Vlasti su savršeno zadovoljne sistemom koji se pojavio, sistemom koji kombinuje zastrašujuću represiju nad političkim aktivistima s jedne strane i sa održavanjem neangažovanosti građana s druge strane. No, uz pogoršanje kvalitete ruskog ljudskog kapitala, postoje i drugi problemi, uključujući stagnaciju stvarnih raspoloživih prihoda i promjene u globalnoj potrošnji energije. Kremlj neće uvijek imati prihod od nafte i gasa za kupovinu lojalnosti.
Ono na šta se Putin i njegov najuži krug oslanjaju jeste da će za preostalo vrijeme na vlasti imati dovoljno političke i ekonomske podrške. Ono što se događa nakon toga, nakon 2030-ih, njih ne zabrinjava i više su naklonjeni stavu „Nakon nas potop”, napisao je Andrej Kolesnikov za Fajnenšl tajms.