Svrha i učinak takvog sporazuma trebali bi biti jasni: SAD se povlači iz sukoba. Trump bi mogao pokrenuti još jedan ograničeni napad kako bi djelovao odlučno i zadovoljio zahtjeve pristaša rata, ali to bi bio samo simboličan potez. “Završna strategija” u ovom slučaju je eufemizam za “predaju”, piše The Atlantic.
Trumpove ponovljene prijetnje da će nastaviti napade više puta su se pokazale kao blef. Vođe u Teheranu već dva mjeseca procjenjuju da Trump neće pokrenuti novi napad, i zbog toga nisu napravili ustupke – unatoč šteti koju su pretrpjeli u 37 dana neprekidnih udara. Naprotiv, njihovi uvjeti za dogovor su uvjeti pobjednika – zahtijevaju ratne reparacije, nikakva ograničenja u obogaćivanju urana, priznanje kontrole tjesnaca i ukidanje sankcija.
Što se sve može promijeniti u 30 dana
Ako Trump na to prkošenje odgovori pozivom na još 30 dana primirja i pregovora, to je prešutno priznanje poraza. Ako u sljedećih nekoliko dana ipak izvede demonstrativni napad, Iranci će ga shvatiti upravo tako. Niko ne vjeruje da će on ponovo započeti puni rat. Između ostalog, s još 30 dana za oporavak, naoružavanje i punjenje državne blagajne, Iran će biti znatno snažniji protivnik, piše Robert Kagan, američki politički komentator i historičar, za Atlantic.
Štoviše, u roku od 30 dana Iran bi mogao učvrstiti kontrolu nad Hormuškim tjesnacem. Tokom primirja Iran koristi priliku da natjera zemlje koje uvoze naftu da potpišu dogovore o prolazu brodova kroz tjesnac i da plaćaju naknade. Zemlje koje su prijatelji Irana, poput Rusije i Kine, imale bi pritom povlašten položaj. Istovremeno, prema iranskim dužnosnicima, brodovima povezanima s državama koje Iran smatra neprijateljskima pristup tjesnacu bio bi potpuno zabranjen.
Nekoliko država, uključujući Južnu Koreju, Tursku i Irak, navodno već pregovara o barem privremenim tranzitnim sporazumima. Sada kada je Trump jasno pokazao da nema namjeru boriti se za ponovno otvaranje tjesnaca, počet će utrka za sklapanje povoljnih dogovora s Teheranom. Sve države koje uvelike ovise o energiji iz Perzijskog zaljeva htjet će brzo sklopiti dogovor kako bi osigurale protok nafte, plina i drugih roba i spasile svoje uzdrmane ekonomije.
Iran će iz ovog sukoba izaći jači
One države koje su trenutno saveznice Sjedinjenih Država i prijateljski nastrojene prema Izraelu osjećat će pritisak da se distanciraju i pomire s Iranom. Međunarodne sankcije protiv Irana će se urušiti i do isteka 30 dana većina svijeta protivit će se bilo kakvom nastavku neprijateljstava, čak i u malo vjerovatnom scenariju da Trump želi ponovno ući u rat, smatra Kagan.
Trump se bez sumnje nada da će se uspjeti povući a da Amerikanci ne primijete razmjere ovog poraza. Finansijska tržišta mogla bi se stabilizirati ako bude jasno da će nafta ponovo početi teći kroz ponovno otvoreni tjesnac. Veliki strateški neuspjeh SAD-a ne mora nužno utjecati na Wall Street. Trump se također možda nada da može pomaknuti fokus s Irana pokretanjem nove vojne operacije, ovoga puta protiv vlade na Kubi.
Izrael to neće mirno gledati
Prema jednom američkom dužnosniku, Netanyahu je “bio izvan sebe” nakon poziva s Trumpom, i to s dobrim razlogom. Rat u Iranu mogao bi postati najrazorniji udarac sigurnosti Izraela u njegovoj kratkoj historiji. Kako sada stvari stoje, Iran će izaći iz sukoba jači i utjecajniji nego prije rata. Imat će poluge moći nad desecima najbogatijih država svijeta, kojima je u interesu da Iran ostane zadovoljan.
Pitanje je hoće li Izrael mirno prihvatiti takav razvoj situacije. Robert Kagan smatra da bi snažniji i bogatiji Iran ponovno ojačao Hamas i Hezbollah te oslabio položaj Izraela u regiji. Iako Trump tvrdi da će Netanyahu slijediti njegove želje, autor teksta sumnja da će Izrael mirno gledati kako Iran grabi sve veći utjecaj na Bliskom istoku umjesto SAD-a. Zaključuje da bi takva promjena mogla donijeti dugotrajnu nestabilnost u Perzijskom zaljevu, kao i česte poremećaje u pomorskom prometu, prenosi Telegram.