26.04.2024.
HomeSportPismo čitatelja: Ubijanje tuzlanske košarke - Bila jednom jedna Sloboda

Pismo čitatelja: Ubijanje tuzlanske košarke – Bila jednom jedna Sloboda

Odavno Sloboda ma kako se zvao košarkaški klub sa predznakom, nema igrača za velike utakmice, kao ni rukovodstvo. Odavno se klub nalazi na niskim granama, izgleda da nema ni vizije ni putokaza, odavno su simpatizeri kluba u očaju, odavno nemaju više zadovoljstva… I tako godinama, i tako u nedogled. Klub odavno nije na nivou kojeg realno zaslužuje, a bajke koje su mnogi obećavali raspršila se poput balona. Uglavnom da ne dužimo, Sloboda se kao nikada do sada, kao klub srozala do dna.

Zašto je to tako, e to bi trebali javno reći moćnici, pa i dušebrižnici koji sebi daju eskluzivno pravo da vode brigu o klubu. A, taj klub je nedavno doživio veliku sramotu u domaćem prvenstvu. Izgubili su utakmicu na svom parketu od Čapljine i na taj način se nisu plasirali u Ligu 6.Sada se prepričavaju razne teorije zavjere, navodno je Sloboda na meti moćnika iz saveza koji im se svete. Tako uglavnom rade gubitnici, pa i njihovi mediji koji će sve učiniti da oblate drugu stranu, dok u vlastitim redovima ne vide krivce.

I sve dok se prstom direktno ne upre u glavne krivce, a to je pod brojem jedan Aid Berbić predsjednik kluba, pa sve do trenera Damira Mulaomerovića, pa sve do igrača krajnje sumnjivog kvaliteta, košarka u Tuzli će ići stranputicom. Sve dok je Berbić na vlasti, teško će biti rezultatskog napretka. Desetak godina ima ovlasti da sam dovodi igrače i trenere, da despotski vodi politiku kluba, ključna je osoba u svemu. Poznato je da se Berbiću kao takvom osobenjaku niko ne smije suprostaviti niti smiju iznjeti svoja mišljenja. Razna stajališta su ostala u sjeni, nisu vidjela svjetlost dana. Očito da Berbićeva avantura traje predugo, dojadio je svima u Gradu, a rezultata nema i nema. Navijači vape za kvalitetnom igrom, dobrim pojedincima.

Nikako da se sklopi jedna prava i dobra priča i šta to uvjek, po nepisanom pravilu krene naopako. Nije Sloboda izgubila hemiju jer je nije ni imala, nije često igrala jer je nastupala samo u domaćem prvenstvu, i nije bilo dugih i napornih putovanja, jer Sloboda nije igrala ni turnirsku ABA 2 ligu. I trener Mulaomerović je po mnogima mogao znatno bolje ostavriti bolji rezultat u svom drugom mandatu. Mnogi podjednako vide krivca i u njemu, možda je trebao biti istrajan u naumu da ponuđenu ostavku sprovede u djelo, a ne da to samo bude paravan za javnost. Da je otišao na vrijeme, kada je zapravo i sam želio, spasio bi se dodatne ljage, pa i bruke koja će mu se uveliko odraziti na trenersku reputaciju. Istina, Sloboda je na čelu s Mulaomerovićem imala tu i tamo neki određeni ritam, uostalom odličivala je jedna utakmica za nastavak sezone. Ali, uvijek ima ali, pa su svi od prvog pa do posljednjeg čovjeka u klubu pali na ispitu. Kao trener nije ništa spektakularno napravio pa je i to još jedan od razloga da što prije napusti klub, što ga naravno neće nikako amnestirati lošeg rezultata. Sreća za Berbića pa i njegove rijetke kompanjone u Tuzli ne postoji skoro nikakva opozicija koja bi ga rušila i preuzela tron. Zato s te strane može biti miran, a da je imalo moralan i karakteran, podnio bi ostavku bez razmišljanja. Takav ego dosada nije viđen u sportu i njegovi rijetki sljedbenici će idalje nasjedati na njegove akrobacije. A, dotle će se na brdovitom Balkanu možda prepričavati da je nekad davno bila jednom jedna Sloboda…

 

Pismo čitatelja iz Tuzle

Reklamni prostor

Ovdje može biti vaša reklama. animacija / logo / tekst

Posljednje vijesti