Novac koji dijaspora šalje u zemlje regije veliki je pokretač ekonomija ovih država, čak puno veći od investicija, a čini i značajan dio BDP-a, međutim, kriza izazvana širenjem korona virusa i zatvaranje ekonomskih aktivnosti u svijetu smanjit će i ovaj priliv sredstava, dok bi se radnici koji ostaju bez posla mogli početi vraćati na Balkan.
Svjetska banka predviđa da će doznake migranata rođacima u matičnim zemljama pasti ove godine za 142 milijarde dolara na globalnom nivou, odnosno 20 posto i četiri puta više nego za vrijeme ekonomske krize 2009, što će biti njihov najveći pad u novijoj historiji.
Doznake dijaspore su vitalni izvor prihoda za zemlje u razvoju, upozorava ova banka. Tako je i u slučaju Bosne i Hercegovine. Prema zvaničnim podacima, u BiH registrovanim putem uđe nešto više od 1,5 milijarde eura doznaka iz inostranstva, što čini 10 posto godišnjeg BDP-a, kaže za Al Jazeeru ekonomista Faruk Hadžić.
Po podacima Centralne banke BiH samo u devet mjeseci prošle godine rodbina je u BiH poslala više od 1.3 milijardi eura, što je četiri puta više nego što je iznosilo ulaganje u BiH u tom periodu. Tokom posljednjih dvadeset godina dijaspora je u BiH zvanično poslala 25 milijardi eura.
“Po nezvaničnim podacima, taj iznos je dvostruko veći jer jednostavno je nemoguće utvrditi koliko je keša ušlo u domovinu. Tu su dva razloga, jedan je naša navika da najviše volimo keš, a druga je prijetnja državnih organa oporezivanjem donacija iz dijaspore”, objašnjava Namik Alimajstorović, urednik portala bh. dijaspore BHDINFODESK iz Birminghama.
Smanjena potrošnja
Ne postoji tačna evidencija kako se taj novac ulaže, dodaje Hadžić, koliko ide u potrošnju, a koliko u investicije, ali većinski ide kao pomoć građanima, tako da se na taj način održava potrošnja, a u konačnici i privredna aktivnost.
Osim toga, dijaspora je kupovala i nekretnine u zemljama regije, i svoj novac trošila tokom dolaska ljetne sezone, čak održavajući tako neke manje domaće biznise.
Međutim, ekonomska kriza koja tek dolazi ostavit će posljedice na ovo. Hadžić objašnjava da će manje novca dolaziti kao direktna doznaka, a time će se smanjiti potrošnja.
Također, dio radnika koji je radio u inostranstvu, sada će se vratiti ako je dobio otkaz, a zbog ograničenja dolazaka turista, a time i građana, smanjit će se drastično prihodi koji se ostvaruju i po tom osnovu, što će značajno pogoditi sektore ugostiteljstva i hotelijerstva.
‘Dijaspora neće dozvoliti da rodbina bude gladna’
Alimajstorović ističe kako su zbog korona virusa prvi put i građani BiH i njeni državljani u inostranstvu u istoj situaciji, izolirani jedni od drugih, ali i od poslova i zagarantovanih prihoda.
Objašnjava da će to sigurno imati domino efekat na priliv sredstava iz dijaspore te da narednih godina one neće biti na nivou na kojem su bile. Također, dodaje, ovo ljeto ne može se očekivati niti neki veći dolazak ljudi iz prekookeanskih zemalja na Balkan.
“S obzirom da nema naznaka kada bi mogle biti uspostavljene aviolinije. Obično tokom perioda ramazana dosta vjernika je svoj odmor provodilo u domovini, ista situacija je bila i tokom Uskršnjih praznika, a svjedoci smo da su ta dva velika vala dolaska naših ljudi otišla u nepovrat. Turistička sezona već ‘visi’ a sa njom i svi prateći biznisi. Bh. dijaspora neće dozvoliti da im najuža rodbina bude baš gladna, ali da će pomagati kao što je do sada teško je povjerovati.”
Što se tiče investicija, ističe Alimajstorović, one svakako neće uzeti nekog značajnijeg maha dok se vlasti u zemlji ne obračunaju sa “pandemijskom” korupcijom, jer, dodaje, ni dijaspora ne ulaže samo “srcem” već se i ona vodi sigurnim ekonomskim parametrima.
Posljednji val migranta bi se mogao vratiti
Slična situacija dešava se i u susjednoj Hrvatskoj i Srbiji. Ekonomista Damir Novotny iz Hrvatske objašnjava da na godišnjem nivou doznake iz dijaspore u ovu zemlju iznose milijardu i po eura.
Međutim, po njemu, dijaspora iz regije može se ‘podijeliti’ na tri generacije, one koji su otišli tokom 70-tih godina, ratne izbjeglice te novi val ekonomskih emigranata. Međutim, svaka od njih će osjetiti posljedice krize što će utjecati na njihove ‘investicije’ u regiju.
Što se tiče onih koji su otišli posljednjih godina da rade u inostranstvu, dodaje Novotny, oni bi se mogli i vratiti na Balkan, jer će dosta njih ostati bez posla u evropskim zemljama a socijalna pomoć neće trajati dugo. Navodi da se iz Hrvatske u Evropsku uniju iselilo približno 250.000 ljudi, koji za sada još imaju hrvatsko državljanstvo i jedan dio njihovih porodica se nalazi tu.
“Međutim, treba reći da ti ljudi većinom rade poslove koji su niži od njihovih formalnih kvalifikacija i obrazovanja, imaju manja primanja, koja su naravno još uvijek relativno visoka za naše prilike, ali tamo su troškovi života veći. Tako da njima nije ostajalo previše dohodaka koje bi mogli vraćati a naročito ne stvarati neke zalihe. Ova generacija iseljenika zapravo ima jednu vrstu životnog stila niske štednje, oni dosta troše i ne ostaje im mnogo da šalju kući.”
Za razliku od njih, emigranti koji su otišli 70-tih, dodaje Novotny, nisu puno trošili i oni su sada vratili u svoje domovine gdje su napravili kuće i primaju penzije iz Njemačke i drugih zemalja.
‘BDP se može smanjiti za jedan posto’
Najviše doznaka šalju oni koji su izbjegli u ratu, dobili državljanstva i obrazovanje država koje su ih primile te postali uvaženi, dobro integrisani članovi njihovog društva.
“Ratna generacija je najsnažnija, neko od njih se vratio u svoje zemlje pa tamo prima mirovine, ali mlađi pomažu svoje rođake, oni su postali liječnici, inženjeri, a poznat je podatak da u Švedskoj oko 20 načelnika općina lokalne samouprave dolazi iz BiH, čak je bila i ministrica jedna. Ta generacija će vjerovatno slati i dalje pomoć. Međutim, tu postoji jedan refleks, što se manje sjećaju BiH, to će slabiti njihov osjećaj da šalju novce. Tako je bilo i sa trećom generacijom Turaka u Njemačkoj.”
A koliko će kriza utjecati na odnos dijaspore prema državama regije, na primjeru Bosne i Hercegovine najbolje objašnjava Hadžić.
“Ako se smanji iznos doznaka za 10 posto, što čini oko 150 miliona eura, samo po tom osnovu će se BDP smanjiti za jedan posto. One zemlje koje ovise o velikoj pomoći dijaspore kroz doznake, mogle bi imati i teže efekte, poput Kosova, gdje je recimo pokrivenost uvoza izvozom oko 11 posto i gdje upravo potrošnju značajno održavaju doznake.”