Nakon proširenog Kolegijuma načelnika Generalštaba u kasarni Banjica 2, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je da Srbija želi mir i da će ga uvijek željeti i čuvati. Ali, kako je rekao, da bismo mir mogli da sačuvamo, moramo da imamo dovoljno jaku vojsku koja će da odvrati svakog potencijalnog neprijatelja, piše Snežana Čongradin za Danas.
Glasi jučerašnja vijest…
Vrhovni komandant, predsjednik Srbije, znam da vam je „dosadno“ to ponavljanje, ali čovjek čija se politička karijera iscrpljuje u ratnom huškaštvu, pozivima na ubistva drugih naroda i samoubistva sopstvenog, tokom devedesetih, kada je stradalo više stotina hiljada ljudi tokom najkrvavijeg rata na evropskom tlu, poslije Drugog svjetskog rata, ne toliko davno, danas nam je vrhovni komandant, koji „brine“ o našem miru i bezbjednosti.
Tema koja nikada neće zastariti. Koja će biti aktuelna sve dok predsjednik Srbije ne zasjeni samog sebe, te se u javnosti ne pokaje zbog mržnje i neodgovornosti koju je u namijenjnoj i plaćenoj ulozi ratnog huškača i potrčka osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, imao, a sa pozicije predsjednika Srbije i dan danas opravdava, udruženo sa teškom korupcijom. Ne samo verbalno i načelno, što do sada nikada nije uradio, već i djelima, a to je da je ne prijeti vojskom i udarima na građanke i građane bivše Jugoslavije u čijem krvoproliću je svesrdno učestvovao.
Dosadno ponavljanje…, izvinjavam se. Nevjerovatno je da se ne znaju činjenice takve vrste i da se njima još iko u ovoj državi protivi, uprkos svoj nesreći.
Teško je to da se razume i shvati, očigledno je, zbog teške manipulacije i uzurpacije svakog člana naše zajednice, Vučićevog režima koji ga drži u strahotnom siromaštvu i strijepnji od rata, ponavljanju uspostavljanja novih sukoba, u koji nas je sve zajedno tokom prošlosti vukao zajedno sa osuđenim ratnim zločincem Vojislavom Šešeljom.
Koliko je bolesno da čovjek koji je politički odrastao sa Vojislavom Šešeljom, a poslije se sam izborio za prevlast nad Tomislavom Nikolićem, četničkim vojvodom kojem mi i dan danas plaćamo luksuzni život u vili na Dedinju, jer nas je pljačkao i podstrekavao na rat i mržnju da bi on finansijski profitirao – brine o našoj bezbjednosti?
Narode, probudi se, teško je, biće srama i rata opet.
Djeca to ne pamte, samo vide pustoš u sopstvenoj državi, traže način da pobjegnu, ne znaju, kao što ni većina građanki i građana Srbije ne vidi i ne zna šta se dogodilo, šta je uzorkovalo bijedu i smrt, šta se dogodilo i šta se trenutno događa.
Nemaju ni kad da saznaju, a nemaju ni načina, jer ih je Vučić prodao u roblje, prodao nas je sve, od tijela i zdravlja – do okoline, životne sredine.
Robovi nemaju prilike da se informišu i pobijede silu koja im se nametnula. Sve do nekog trenutka. Taj trenutak podrazumijeva stradanja drastičnija od navedenog. Nagla, vanredna, koja uspevaju da svojom moći i zalaganjem probiju diktatorske barijere.
Takvih snagatorki i snagatora u našoj zajednici očiglednoj je, još nemamo.
Samo sporadične slučajeve koji nisu dovoljno jaki da robove natjeraju da krenu zubima da okove kidaju, jer je ishodište slobode, u ovom kontekstu, jedino u takvoj simboličnoj postavci moguće.
Državom vlada diktator Aleksandar Vučić čije su ruke doboko uronjene u krvi i koji i dalje ne preza da rizikuje vaše živote ne samo kroz pakosno određeno siromaštvo i kolonijalno ropstvo već i drastične bolesti i smrt, prije svega.
Uvijek će sebe ograditi navodnim okolnostima nemogućnosti da se tome odupre jer su „svi protiv nas“ a on je tu da navodno spasi šta se tu spasiti može.
Međutim, on je trenutno glavni organizator i vrhovni komandant sve nesreće koja nas prati i tek u većoj mjeri vreba da nas u budućnosti zadesi.
Ne zaboravite nikada ono što vam je dosadno – Alekasandar Vučić je ratni huškač, inspirator na zločine i ratni profiter. Iako mu to ne piše u biografiji.