Srbijanska muzičarka Slađana Milošević tvrdi da ima smrtonosnu bolest te da se bolničko osoblje u Beogradu loše odnosilo prema njoj.
“Od napuštanja bolnice i liječenja, koje je s kraćim prekidima trajalo dve godine, moje zdravlje je i dalje ugroženo, ali, ako ništa drugo, osjećam se slobodnije sada kada sam lišena lošeg tretmana. Ne pripadam ljudima koji zahtijevaju više nego što im pripada, ali u našoj zemlji postoji vidan problem podjele na poželjne i nepoželjne”, rekla je.
Dodala je da bi se trebalo učiniti dosta napora u procesu urbicida koji je sve prisutniji.
“Za vreme bolničkog liječenja osjećala sam veliku mržnju osoblja zbog svog beogradskog porekla. Nažalost, nisam jedina koja je iskusila grubost, neetičnost i nedostatak empatije. Izgleda da su etika i moral potpuno beznačajni u medicinskom obrazovnom sistemu”, navela je.
Spomenula je da pati Sjegrenovog sindroma te da je način liječenja još uvijek nepoznat mnogim doktorima.
“Često je svode na pojednostavljeni imunološki poremećaj, a ona je ustvari smrtonosna. Nažalost, bolest je veoma teška, s brojnim imunološkim promjenama. Napada sve tjelesne sisteme. Jedino kineska tradicionalna medicina može pomoći, jer od ranih dana tretira čovjeka kao jedinstvenu cjelinu. U zapadnoj medicini jedino psihosomatika ima takav pristup. Čovjek je jedinstvo tijela i psihe i samo tako se može liječiti”, ispričala je.
Bolnicu je odlučila napustiti na sopstvenu odgovornost.
“Nisam mogla da se izvučem iz zamke bolesti. Nije mi odgovaralo to što poslije dvije godine nije bilo nikakvog pomaka u liječenju i što sam se iznova vraćala u bolnicu. Nije mi odgovaralo ni ophođenje većine osoblja, njihova nezainteresovanost, površnost i uporni sukobi, gdje se moje mišljenje nije uvažavalo, mada sam sama psihoterapeut praktičar i bivši student veterinarske medicine. Nije bilo ni dobre volje, čak ne znam ni imena ljekara, osim njih dvoje, jer se nisu predstavili. Moj dolazak u bolnicu bio je propraćen uvredama”, tvrdi.
Sada se najviše oslanja na svog brata Gorana Miloševića i nekoliko bliskih prijatelja.
“lako se Facebook i Instagram tumače kao mreže sa površnim vezama, osamljenost modernog čovjeka postaje činjenica. Rijetka su prijateljstva. Psihološka istraživanja kažu da danas ljudi prosječno imaju jednog ili nijednog prijatelja, dok su osamdesetih imali desetak. Ljudi rjeđe odlaze u crkvu, razgovori među komšijama gotovo da su iščezli. Pretvorili smo se u društvo s narcisoidnim poremećajem”, rekla je.