Dok je prvi ozbiljniji snijeg potpuno paralizirao grad, a građani lome ruke i noge dok ledenim i neočišćenim ulicama pokušavaju hodati, bijes javnosti se, s pravom, ponajviše sručio na premijera Nihada Uka, a on sebi nezgrapnim javnim istupima u kojima tvrdi stvari poput da „ne može hvatati pahuljice u zraku“ ne čini dobro. Naprotiv.
Da se ne pita
Fenomen Nihada Uka ne može se razumjeti kao pitanje jednog čovjeka, njegovog karaktera ili čak sposobnosti. Naime, on je na poziciju premijera Kantona Sarajevo upravo i postavljen da se „ne pita previše“. On je institucionalni proizvod načina na koji je Trojka koncipirala vlast u Kantonu Sarajevo. Njegova uloga nije rezultat greške, već rezultat dizajna.
Još nakon izbora 2018. godine i famozne šestorke, Trojka (SDP, NS i NiP) je prilikom formiranja vlasti napravila ključnu stratešku odluku: funkciju premijera dodijeliti najslabijoj stranci u koaliciji. Počelo se Edinom Fortom koji je nakon jednog nepunog mandata, uvidjevši svu kompleksnost vladanja u takvoj konstelaciji odnosa, pobjegao na nešto lagodnije državno ministarsko mjesto, bacajući vruć krompir neiskusnom Nihadu Uku.
Logika stranaka Trojke je bila sljedeća: imati premijera pro forme radi koji će imati ulogu koordinatora i pitati se vrlo malo, a sve kako bi ministri mogli raditi šta im je volja i odgovarati prvenstveno šefovima partija, a ne šefu Vlade.
Šteta i Magoda
Time je premijerska pozicija ispražnjena od stvarne moći. Umjesto da premijer bude politički centar izvršne vlasti, on je pretvoren u koordinatora bez autoriteta. Ministri iz SDP-a i NiP-a nisu dobili nadređenog – dobili su logistički servis.
No, ako nije zgodan kao šef, Uk savršeno odgovara kao pijun kojeg treba žrtvovati kada god stvari zaškripe. Kada se ministar saobraćaja Adnan Šteta hvali novim tramvajima ili prugama, na slikanje ne zove Uka, kao ni Kenan Magoda kada se u busa u prsa „rekordnim ulaganjima“ u sport i kulturu i voda sa sobom direktore klubova. Ali kada se neočišćen grad danima muči okovan snijegom i ledom, kada grijanje ne radi u Studentskom domu, kada mladi traže isplatu punog iznosa subvencija za stanove, kada Vogošća već dvije godine nema grijanja ili kada se grad guši u smeću, meta napada je redovno Nihad Uk.
A sam premijer, iz nekog razloga, svaki put izađe u javnost pred medije da pokupi metke, jednako kao što ne izlazi u javnost kad kantonalni ministri beru lovorike svojih projekata. I kada mediji i opozicija napadaju Uka zbog propusta Vlade, niko od njegovih partnera, pa čak ni vlastita stranka mu ne staju u odbranu.
Preuzima udarce
U tom smislu Uk nije premijer, nego žrtveni jarac.
Njegov izbor je bio zgodan i za Našu stranku. Stariji i politički iskusniji kadrovi te stranke radije su ostali u skupštinskim klupama, na većim plaćama i sa znatno manjom odgovornošću, nego da preuzmu upravljanje haotičnom izvršnom vlašću. Uk je bio kompromis: dovoljno poslušan, dovoljno bezopasan i dovoljno izložen da preuzme udarce.
Naravno, to ne znači da Uk nema odgovornost. On je svjesno prihvatio ulogu. On je bio najbolje što je Naša stranka imala ponuditi u politički najvažnijem kantonu. Ali politički instinkt mu govori da u Trojci nema partnerstva. U sistemu u kojem ministri odgovaraju partijskim šefovima, a ne Vladi, premijer ne može biti lider – on može biti samo paravan.
Plaćanje cijene
Možda će historija zapamtiti Nihada Uka kao jednog od najslabijih premijera Kantona Sarajevo. Ali u poređenju s pravim centrima moći u Vladi, on je tek statist u mnogo većoj igri. Oni koji upravljaju budžetima, kadrovima i tokovima novca već danas pripremaju teren da se njihovi grijesi sutra svale na njegova leđa. U tome je suština njegove funkcije u Trojci: ne da vlada, nego da plati cijenu.
Idealna meta
Kako Trojka ulazi u fazu političkog raspada i međusobnog prebacivanja krivice, Uk postaje idealna meta. On je slab, izložen i bez vlastite stranačke mašinerije koja bi ga branila. Sve greške sistema, svi promašaji i svi skandali mogu se personalizirati kroz njegovo ime.
I čini se da su stranke Trojke više nego voljne njega žrtvovati kao „kurbana“ za sve propuste vlasti. Pitanje je samo je li i sam Uk toga svjestan, jer sve vrijeme djeluje kao da dobrovoljno prinosi glavu na panj.
Piše: Danijal Hadžović / Dnevni Avaz