Osim što su bili izloženi brojnim lažnim ili obmanjujućim informacijama koje su širili mediji, političari i drugi izvori, u 2019. gledaoci su se suočili s manipulativnim videozapisima koji su se pretvarali u stvarne i blogovima koje su pisali anonimni trolovi.
Otkada je izraz “lažne vijesti” (fake news) negdje u 2016. godini eksplodirao u svakodnevnu upotrebu, svijet je svjedočio rastućem svemiru nepouzdanih informacija i metoda korištenih za njihovo širenje, piše redakcja Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Ove godine gledaoci su svjedočili manipulativnim videozapisima koji su se pretapali u stvarne, blogovima koje su napisali anonimni trolovi i široko razotkrivenom teorijom s pristašama u Bijeloj kući. U to se ne ubrajaju mnogobrojni rutinski slučajevi pogrešnih ili lažnih informacija koje su širili mediji, političari i drugi.
Evo 10 priča iz 2019. godine o dezinformacijama koje su se nekontrolisano širile.
Lažne vijesti na visokim nivoima: Teorija o “ukrajinskom miješanju”
Ta neutemeljena teorija potiče direktno iz Bijele kuće. Ove godine američki predsjednik Donald Tramp (Trump) više puta je tvrdio da je Ukrajina bila umiješana u sajber napade (cyber) s ciljem uticaja na američke izbore 2016. i da se domogla politički osjetljivog servera koji pripada Demokratskoj stranci.
“Server, kažu da ga ima Ukrajina”, rekao je Tramp u svom julskom telefonskom razgovoru s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, prema grubom transkriptu. U intervjuu za Foks njuz (Fox News) 22. novembra, Tramp je rekao, “Znate, FBI nikada nije dobio taj server…Zašto su ga dali ukrajinskoj kompaniji? Zašto?”
Tramp se osvrnuo na Kroudstrajk (CrowdStrike), kompaniju za sajber sigurnost koja je analizirala servere kompromitovane u napadima 2016. godine. Kompanija je sa sjedištem u Kaliforniji, a ne u Ukrajini, a u vlasništvu je naturalizovanog američkog državljanina koji je kao dijete emigrirao iz Rusije. (Kroudstrajk je također utvrdio da su sajber napadi tokom izbora nastali u Rusiji, a ne u Ukrajini.)
Pa zašto su se Tramp i članovi njegovog kruga usredotočili na ukrajinsko uplitanje? Brojni obavještajni zvaničnici kažu da je verzija događaja iz Bijele kuće ona koju je pružila Moskva.
“Ovo je izmišljeni narativ koji su ruske službe sigurnosti počinile i propagirale”, rekla je Fiona Hil (Hill), bivša službenica američkog Savjeta za nacionalnu sigurnost i stručnjakinja za Rusiju, na panelu o postupku impičmenta u Kongresu.
Trojica američkih obavještajnih službenika s kojima je razgovarao Njujork tajms (The New York Times) podržala su svjedočenje Hilove. List ih citira kao “da se Rusija uključila u dugogodišnju kampanju čija je suština da je Ukrajina odgovorna za moskovsko hakovanje na izborima 2016.”
Glasine o “preodgoju” u Ukrajini
Ruska televizijska stanica podigla je spektar potencijalnih državnih zločina nad civilima ako i kada Kijev vrati kontrolu nad teritorijama koje sada drže separatisti koje podržava Rusija. Na ruskom državnom TV kanalu “Rusija -1”, voditeljica Olga Skabejeva upozorila je gledaoce na tajni plan etničkog i jezičkog čišćenja, koji je navodno izvučen iz dokumenta ukrajinske vlade.
“Ukratko, odmah nakon što Kijev dobije kontrolu na granici [sa Rusijom], stanovnici Donbasa biće deportovani radi potpune ukrajinizacije”, rekla je Skabejeva. “Vrlo je jednostavno: ako govorite ukrajinski, ostanite. Ako ne, spakujte svoje kofere i idite u Rusiju, u najboljem slučaju. U najgorem slučaju, bićete prisilno deportovani u Lavov na prevaspitavanje od strane rodoljuba i banderovaca”, ili ukrajinskih ultranacionalista.
Karent tajm (Current time), medijski projekat na ruskom jeziku koji vodi RSE u saradnji s Glasom Amerike i ukrajinska web stranica za provjeru činjenica StopFake.org navela je nekoliko web stranica koje opisuju navodne planove Kijeva za preodgoj ili prisilno preseljenje etničkih Rusa s Donbasa. (Mnoge web lokacije su pro-separatistički mediji.)
Sekretar ukrajinske službe sigurnosti, Oleksij Danilov, rekao je za RSE da dokument koji citiraju “Rusija – 1 i drugi” jednostavno ne postoji.
“Rusija nastavlja da proizvodi lažne proizvode”, rekao je. “Potrebni su im da bi mogli postavljati ovakve tvrdnje. Teško je zamisliti nešto gluplje”.
Američki lažni vojni blog
Američki vojni komandir kritikovao je ukrajinske vojnike koji su bili na američkoj obuci obuku, opisujući ih kao “lijene gubitnike slabog intelekta”. Oni su slabo obrazovani, pohlepni i korumpirani, napisao je oficir. Odbijali su da uče engleski jezik i bili su pijani većinu vremena.
U stvari, omalovažavanje ukrajinskih vojnika bilo je djelo neidentifikovanog trola. Pojavilo se u onome što je opisano kao lični blog potpukovnika Roberta Trejsija (Tracy), komandira Zajedničke multinacionalne grupe za obuku, stacionirane u ukrajinskom Javorivu. Tekst se širio na ukrajinskim i ruskim web stranicama prije nego što ga je sama vojna jedinica okrutno odbacila saopštivši da je blog napisao prevarant.
Predstavnik PR-a za ukrajinsku vojsku, Bogdan Senik, nazvao je lažni blog “provokacijom”. Džejmstaun foundejšn (Jamestown Foundation), vašingtonski think-tank, napisao je: “Sadržaj i vrijeme ove operacije dezinformisanja snažno sugerišu njen krajnji cilj: pokvariti američko-ukrajinske odnose prije tekućih pregovora vezanih za sigurnost. “
Lažne vijesti u uraganskom napadu na klimatsku aktivistkinju
Godine 2019., šesnaestogodišnja švedska aktivistkinja Greta Tunberg (Thunberg) dala je novi zamah globalnom ekološkom pokretu, govorila je pred UN-om i proglašena je Ličnošću godine časopisa Tajm (Time). Istovremeno, bila je izložena bujici mržnje i zbunjujućeg niza lažnih tvrdnji na internetu.
Prema jednoj teoriji, Tunberg je izmišljeni lik kojeg glumi mlada “krizna glumica” Estela Reni (Estella Renee). (Što je negirala web stranica za provjeru činjenica Snopes)
Brojni negativci nazivali su je marionetom PR kompanije ili švedske vlade. Na “Politifactu” su objavljene fotografije koje navodno prikazuju mladu aktivistkinju kako pozira s militantom Islamske države i, odvojeno, s milijarderom Džordžom Sorošom (George Soros). Čini se da je veoma rasprostranjena i fotografija kako Tunberg kopa u zlatnom rudniku 1898., što je izazvao stvaranje memea o tome da je ona putnica kroz vrijeme.
Internetski napadi na aktivistkinju bili su previše rašireni da bi se pronašli njihovi izvori, iako je barem jedna NVO pokušala locirati lobiste koji su je pokušali diskreditovati. Tunberg je sama napisala na svojoj Fejsbuk stranici: “Postoji barem jedna nova teorija zavjere na dan.”
Obmanjujuće tvrdnje o borbi protiv raka, NATO bombardovanja
Rusija i Srbija u septembru su potpisale sporazum o saradnji na istraživanju i liječenju raka – nesporan potez dva saveznika. Ali nekoliko srpskih tabloida navelo je vijesti da dvije zemlje takođe istražuju zdravstvene efekte NATO bombardovanja u bivšoj Jugoslaviji 1999. godine.
Glasine su podstaknute komentarima ruskog ambasadora u Srbiji Aleksandra Bocan Harčenka. “Rusija je spremna istražiti i posljedice NATO bombardovanja koje su više nego očigledne kod pacijenata oboljelim od raka”, citirao ga je srpski dnevnik “Blic” prilikom potpisivanja sporazuma.
Neki srpski političari i aktivisti zalažu se za legitimna istraživanja dugoročnih efekata bombardovanja, posebno upotrebe municije koja sadrži osiromašeni uranijum. Ali do sada nije bilo uvjerljivih studija. A rusko-srpski sporazum, čiju je kopiju imao Balkasnki servis RSE, ne spominje vojnu kampanju NATO-a 1999. godine niti bilo kakva istraživanja o njenim zdravstvenim posljedicama.
Slučaj nerazgovjetne Pelozi
Kratki video Nensi Pelozi (Nancy Pelosi), predsjedavajuće Predstavničkog doma američkog Kongresa u maju je postao viralan, prikazujući je da dok govori petlja jezikom. Je li u pitanju bio alkohol, lijekovi ili nije bila dobro?
Ništa od toga, ispostavilo se.
Video je bio usporen, a zvuk prilagođen, te su glas i pokreti Pelozijeve bili iskrivljeni.
Milioni ljudi vidjeli su i podijelili verzije videa, koji je nastao na Fejsbuk (Facebook) stranici pod nazivom Politiks vočdog (Politics WatchDog). U komentarima je Pelozi nazivana “pijanom” i “u neredu”. Glavni mediji krenuli su da otkriju distorziju, ali Fejsbuk je odbio ukloniti originalnu verziju tvrdeći: “Mi nemamo politiku koja predviđa da informacije koje objavite na Fejsbuku moraju budi istina”. (Pred kraj godine, gigant društvenih medija pokrenuo je novu politiku označavanja sumnjivih postova kao “neistinitih podataka, koje su provjerile nezavisne specijalizovane organizacije”.)
Manipulativni video doveo je do rasprave o većoj tehnološkoj prijetnji: dipfejk (deepfake) videozapisi u kojima umjetna inteligencija pomaže u stvaranju realističnih snimaka gotovo bilo koga ko govori bilo šta. Ali pomalo izmijenjeni videozapis Pelozi pokazao je da sofisticirani alati nisu potrebni za potencijalno štetne manipulacije kako bi postale viralne.
Fotografija “ratnih zločina” izvučena iz pornografije
U maju, uoči kosovskog parlamentarnog glasanja o srpskim ratnim zločinima, parlamentarka je novinarima pokazala fotografiju za koju je tvrdila da prikazuje srpske vojnike koji siluju Albanku. No, pretragom je utvrđeno da je slika izvučena iz porno filma, u kojem postoji scena ratnog silovanja u Iraku.
Incident je uzdrmao mnoge stanovnike Kosova. Neki su se plašili da će to biti iskorišteno za diskreditiranje istinskih optužbi za seksualno nasilje tokom rata 1998-99. Zvaničnici i nevladine organizacije kažu da je oko 20.000 žena i muškaraca na Kosovu bilo žrtva silovanja koje su tokom sukoba počinile srpske snage.
Kako su specijalni tužioci pokrenuli istragu o tvrdnjama, zastupnica Fljora Brovina kazala je da joj sliku dao aktivista koji joj je rekao da je navodna žrtva živa i da je na Kosovu. Brovina se također javno izvinila žrtvama seksualnog nasilja i njihovim porodicama rekavši da prihvata krivicu za to što nije provjerila autentičnost fotografije.
Ali kao što je izvijestio nezavisni informativni portal Znak, roboti nisu bili ni ruski niti su izmislili ih studenti. Ruski korisnici društvenih medija identifikovali su modele kao igračke korejske izrade, dostupne za kupovinu na Amazonu.
EU stranica za borbu protiv dezinformacija napominje da ovo nije prva pogrešna priča o robotima koju je podržao Kremlj. Prošle godine na državnoj televiziji “Rusija-24” emitovane su scene androida po imenu Boris, opisanog kao “jedan od najnaprednijih robota”, koji pleše sa učenicima. Kasnije se pokazalo da je Boris zapravo mladić obučen u robot-odijelo.
‘Kupovina beba’ u Briselu
“Gejevi iz cijelog svijeta sazvani u Briselu da prisustvuju ‘stočnoj’ pijaci: da kupuju djecu”, glasio je sada izbrisani tvit sa NTV-a, ruske mreže koju kontroliše državni “Gazprom”. “Ako ima novca, dijete će biti na prodaju.”
Izvještaj sugeriše da je bilo moguće kupiti dijete na konferenciji koja je u septembru održana u Briselu. U stvari, predmetni događaj imao je za cilj spajanje gej parova s potencijalnim surogat majkama. (Surogat je u Rusiji i nekim evropskim zemljama legalan. Kupovina djece nije.) NTV je konferenciju također opisala kao događaj za bogate elite. Ta karakterizacija je u suprotnosti s misijom organizatora konferencije, ‘Muškarci koji imaju bebe’, koja nudi podršku – uključujući i financijske smjernice – gejevima koji žele postati roditelji.
“EU vs. Disinfo” web stranica opisala je izvještaj kao proaktivnu dezinformaciju, namijenjenu zataškavanju činjenica i izazivanju snažnih emocija, te priču stavlja u širi ruski narativ o “navodnom moralnom propadanju i degradaciji Zapada”.
‘Teorija i praksa’ homoseksualnosti u Estoniji
U odvojenom napadu na LGBT slobode, privatni “Kanal 5” u Sankt Peterburgu izvijestio je da je Estonija žrtva “društvene i moralne okupacije”, a da je Tallin “gej prijestonica Skandinavije”. Emiter je utvrdio da se “širenje gej obrazovanja u glavnom gradu Estonije više ne može zaustaviti. To je moderno u Estoniji i prati nedavna dešavanja u Evropi”.
Da bi prikazali Estoniju kao zemlju razorenog morala, novinari Kanala 5 pozirali su kao aktivisti i istražili kurs o LGBT istoriji na Univerzitetu u Talinu. Univerzitet, izvijestili su, podučava gej pitanja “ne samo u teoriji, već i u praksi”, ostavljajući detalje prema zamisli gledatelja. Reagirajući na rusku emisiju u estonskom listu Post tajms (Postimees), instruktor kursa rekao je da zaista postoji komponenta prakse: intervjuisati članove LGBT zajednice.