Ankara se ubrzano pozicionira kako bi popunila sigurnosnu prazninu u Evropi dok Sjedinjene Američke Države agresivno smanjuju svoje dugogodišnje vojne obaveze na Starom kontinentu.
S obzirom na to da je Washington objavio planove za drastično smanjenje svog evropskog prisustva – uključujući rezove od 30 posto kada su u pitanju strateški bombarderi i 50 posto kada je riječ o mornaričkim plovilima – Ankara je krenula u ofanzivu kako bi ovu situaciju kapitalizirala na geopolitičkom i ekonomskom planu.
Ova strateška promjena bit će u centru pažnje na predstojećem NATO samitu u Ankari (7. i 8. jula), gdje će predsjednik Recep Tayyip Erdogan ugostiti savezničke lidere.
Procvat turske vojne industrije
Samit je pažljivo osmišljen tako da američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, koji je već započeo povlačenje trupa i naoružanja s kontinenta, predstavi konkretne ugovore i finansijske brojke.
Izvan diplomatskih sala, velika izložba sistema za elektronsko ratovanje i municije stavit će u fokus procvat turske vojne industrije oružja, čiji izvoz sada dostiže vrijednost od 10 milijardi dolara. Turski vojni izvoz povećao se četiri puta od 2020. godine, vješto koristeći val evropskog naoružavanja potaknutog ruskim ratom u Ukrajini.
Oko 56 posto ovog izvoza prošle godine otišlo je u SAD, Evropu i drugim zapadnim saveznicima, što predstavlja potpuni strukturalni preokret u odnosu na decenije diplomatskih trvenja u prošlosti. Evropske vojske se sve više okreću turskoj opremi koja je u potpunosti kompatibilna s NATO standardima kako bi nadomjestile američke kapacitete koji nestaju.
Isporuke uključuju oklopna vozila, trenažne avione i naoružane dronove. Neki od ključnih primjera su proizvođač dronova Baykar, koji osniva zajedničko preduzeće s italijanskim Leonardom, te kompanija Turkish Aerospace Industries (TAI) koja je osigurala ugovor za isporuku 30 aviona Hurjet Španiji.
Popunjavanje operativnog vakuuma
Pored nabavke vojne opreme, Ankara se nameće kao vitalno infrastrukturno i operativno uporište alijanse. Turska trenutno aktivno postavlja podzemne naftovode u okviru NATO-ovog programa širenja infrastrukture vrijednog 28 milijardi dolara, čiji je cilj jačanje energetske sigurnosti saveza.
Ova strateška potreba dolazi u trenutku kada američki rezovi prijete da ostave Evropu bez gotovo svih izviđačkih i napadačkih dronova, dok se raspoređivanje američkih borbenih aviona smanjuje za trećinu.
Turska vješto koristi ovu poziciju za sklapanje lokaliziranih sigurnosnih sporazuma. Nedavno je, po prvi put u historiji, izvezla ratni brod u Rumuniju – članicu NATO-a i EU koja graniči s Ukrajinom. Iako je historijski bila cijenjena prvenstveno zbog svoje kritične geografske pozicije i same veličine vojske, Turska sada svoju vojnu masovnost kombinuje sa visokom stopom industrijske isporuke.
Turska održava drugu najveću aktivnu vojsku u NATO-u, odmah iza SAD-a. Alijansi se pridružila 1952. godine zajedno sa susjednom Grčkom, a prošle godine je povećala svoja izdvajanja za odbranu za sedam posto, dostigavši iznos od 30 milijardi dolara.
Erdoganova diplomatska moć
Promijenjen strateški pejzaž dramatično je povećao Erdoganovu diplomatsku moć i utjecaj unutar alijanse. Nekada kritikovan i izolovan zbog blokiranja ulaska Švedske usljed zahtjeva vezanih za borbu protiv terorizma i organizacije PKK, turski predsjednik sada djeluje kao ključni posrednik u odnosima s Washingtonom.
Trump, koji je često javno razmatrao potpuno povlačenje SAD-a iz NATO-a, istakao je da će prisustvovati samitu isključivo iz poštovanja prema Erdoganu, kojeg je opisao kao “veoma dobrog prijatelja”. Transatlantske tenzije su porasle nakon pada međusobnog povjerenja zbog neslaganja oko budžetskih izdvajanja za odbranu i širih regionalnih sukoba, uključujući Trumpov sukob s Iranom.
Ovaj samit bi mogao pružiti i priliku za rješavanje dugogodišnjih bilateralnih sporova između Ankare i Washingtona. Nakon ozbiljnih tenzija zbog turske kupovine ruskih PVO sistema S-400 2017. godine, američkih sankcija i kasnijeg isključivanja Turske iz programa borbenih aviona F-35, Trump je nagovijestio da bi se prodaja mlaznih motora Ankari mogla nastaviti nakon bilateralnog susreta.
Operativni kontrast između Turske i drugih evropskih saveznika postao je nikad očitiji nakon nedavnih događaja tokom američkog sukoba s Iranom. Dok su države na istočnom krilu alijanse tražile hitne konsultacije po Članu 4. kada su dronovi i ruski avioni narušili njihov zračni prostor, turske snage su odlučno i direktno presrele četiri iranske balističke rakete.