Poznati analitičar sa Instituta Newlines u svom članku u magazinu Foreign Policy navodi da se Turska, kako se rusko-ukrajinski sukob približava šestom mjesecu, pojavila kao igrač prevage u dugotrajnom ratu. Ankara je uključena u borbu na brojnim frontovima, od saradnje u oblasti sigurnosti sa Ukrajinom do energetske saradnje sa Rusijom pa sve do diplomatskog posredovanja između Kijeva i Moskve.
Analitičar Eugene Chausovsky kaže da je diplomatija Turske bila ta koja je omogućila isporuku žita iz ukrajinskih luka 1. augusta, prvu od početka rata.
Ovaj sve proaktivniji pristup sukobu donio je značajne mogućnosti i velike izazove za Ankaru, dok je Zapadu pružio važne lekcije o tome kako da se efikasnije nosi sa Rusijom.
Koncept povezanosti
Ankara je dugo nastojala iskoristiti svoj strateški položaj na interkontinentaloj raskrsnici između Evrope i Azije, kao i da istakne koncept povezanosti.
Funkcionalno, Turska služi kao vitalni tranzitni koridor za ključne resurse kao što su zalihe energije i hrane, a ovaj koridor je postao još važniji zbog ekonomskih i trgovinskih previranja u ruskom ratu u Ukrajini.
Institucionalno, Turska je vitalna članica sigurnosnog bloka Sjevernoatlantskog saveza (NATO), ali djeluje nezavisno, a ponekad i u suprotnosti sa stajalištem svojih američkih i evropskih partnera, uključujući i njen odnos sa zapadnim protivnicima kao što su Rusija i Iran.
Chausovsky je napomenuo da je Ankara pod vodstvom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana iskoristila oba oblika kontakta kako bi učvrstila svoju poziciju regionalne sile, koja se ne uklapa baš u prozapadni ili proruski tabor.
Turska isporučuje Ukrajini velike količine oružja, uključujući bespilotne letjelice Bayraktar TB2, koje su se pokazale kao efikasne u pomaganju ukrajinskim snagama u napadu na ruske položaje.
Istovremeno, Ankara se nije pridružila sankcijama Zapada protiv Rusije kao odgovor na invaziju na Ukrajinu, a Erdogan je razgovarao o proširenju tursko-ruske energetske saradnje na sastanku s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Sočiju, u Rusiji, 5. avgusta.
Strategija daje značajne rezultate
Analitičar smatra da je možda najvažnija uloga Turske bila posredovanje u pitanju snabdijevanja žitom i hranom između Moskve i Kijeva. Prema tome, turski pristup strateškom povezivanju proizveo je značajne prednosti, omogućavajući Ankari ne samo da oslobodi ključne namirnice, već i da ojača svoju diplomatsku poziciju u tom procesu.
Ankara je svakako poboljšala svoj utjecaj u odnosu na Moskvu na euroazijskoj sceni (što dokazuje ključna uloga Turske u postavljanju sebe kao glavnog igrača u sukobu u Nagorno-Karabahu), ali je jasno da je Rusija spremna da djeluje protiv interesa Turske kada joj to odgovara, bilo u Ukrajini ili Siriji ili negdje drugdje.
Autor je u svom članku zaključio da turska strategija još uvijek daje značajne rezultate. S obzirom na to da su isporuke žitarica sada počele, ukrajinski zvaničnici su predložili proširenje sporazuma na izvoz drugih roba, poput metala.