Bili smo u prilici slušati o sve starijoj strukturi stanovništva Zapada i kako se oni godinama s ovim problemom nose, između ostalog, i “uvozom radne snage” iz manje razvijenih zemalja. I dok bh. stanovništvo “popravlja statistiku” brojnih razvijenih ekonomija, vrlo malo pažnje posvećujemo analizi i predupređivanju sopstvenih negativnih demografskih pokazatelja, koji su iz dana u dan sve očitiji i od Bosne i Hercegovine čine zemlju staraca.
Ovaj trend je vidljiv u promjenama dobne strukture stanovništva, a odražava se u rastućem udjelu starih osoba i ujedno padom udjela mladih i radno sposobnih. Sve to ostavit će velike posljedice po zemlju, prije svega ekonomske prirode.
Prema procjenama federalnog Zavoda za statistiku, u ovom bh. entitetu u 2019. godini živjelo je 2,19 miliona stanovnika, a glavno obilježje demografske slike je depopulacija koja je uzrokovana negativnim kretanjem stanovništva, odnosno stalnim smanjenjem ukupnog broja stanovnika. U odnosu na 2018. godinu broj stanovnika se smanjio za 6.135 osoba.
Svake godine se rađa sve manje djece
“Trend starenja stanovništva u Federaciji Bosne i Hercegovine uočen je i ove godine. Ovaj trend je vidljiv u promjenama dobne strukture stanovništva. U 2019. godini stanovništvo Federacije do 14 godina učestvuje sa 14,6 posto, a stanovništvo iznad 65 godina sa 15,7 posto u ukupnom stanovništvu. Rast udjela starijih osoba može se objasniti sve dužim životnim vijekom”, kaže Davor Pehar, direktor federalnog Zavoda za javno zdravstvo.
Poređenja radi, u 2018. godini stanovništvo Federacije do 14 godina je činilo 14,8 posto, a iznad 65 godina 15,1 posto; 2017. godine do 14 godina 15 posto, a iznad 65 godina 14,6 posto. I godine prije procenti su išli u korist mladih u odnosu na starije.
“Posljednjih pet godina zapaža se i trend sve manjeg broja živorođenih. Svake godine se rađa sve manje djece, u posljednjoj godini ih je za 4,8 posto manje rođeno u odnosu na prethodnu. Ono što daje još jasniju sliku o negativnim demografskim promjenama su podaci o prirodnom priraštaju, koji potvrđuju informacije o smanjenju ukupnog broja stanovnika Federacije. Dakle, 2019. godine u Federaciji je zabilježen negativan prirodni priraštaj u vrijednosti od -1,8 posto”, govori Pehar.
Stanje u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska je još nepovoljnije. Prema “Analizi i projekcijama tržišta rada u RS-u 2017-21”, čiji je izdavač Unija udruženja poslodavaca RS-a, uočava se izražen trend pada radno sposobnog stanivništa, i to od 964.000 u 2006. godini na 885.000 u 2015. godine, što je smanjenje za 79.000 osoba, ili za 8,2 posto.
Društvo materijalnog zapostavlja porodicu
“S druge strane, poslјedice negativnog prirodnog priraštaja naročito se vide kod lica mlađih od 15 godina, gdje je zabilјežen pad sa 205.000 u 2006. godini na 135.000 u 2015. godini, što je smanjenje za 70.000 djece (38,53 posto). Kao uzroci negativnog trenda ističu se negativan prirodni priraštaj i emigracije, čime se smanjuje radna snaga i lјudski kapital u zemlјi. Generalno, broj stanovnika u RS-u je u opadanju, a evidentna je i činjenica da stanovništvo u RS-u stari”, piše u ovoj analizi.
Prema procjeni broja stanovnika, koju je izradio Republički zavod za statistiku, a na osnovu rezultata dobijenih iz popisa iz 2013. godine, broj mladih do 14 godina u odnosu na starije od 65 godine je cijelo vrijeme negativan. Godine 2013. mladi do 14 godina u ovom entitetu su činili 14,14 posto, a stariji od 65 godina 17 posto u ukupnom broju stanovnika, da bi u 2019. godini ta razlika postala još više izraženija, 13,41 posto naprema 20,17 posto.
Višestruki su uzroci, ali i posljedice ovakvih demografskih pokazatelja.
“Ono što je bosanskohercegovačko društvo danas jesu upravo njegove vrijednosti, norme te uloge koji društveni akteri preuzimaju shodno sistemu vrijednosti. Vrijednosti porodice i odgoja mladih ljudi vremenom prestaju biti važeće. Naše društvo postaje sve više ‘društvo materijalnog’, istovremeno zapostavljajući univerzalne vrijednosti, a porodica to jeste. Veći procentat ‘starijeg’ stanovništva u odnosu na ‘mlađu’ populaciju jeste društveni problem, s kojim su najviše suočena društva ‘zapadnog’ sistema vrijednosti, prije svih Zapadna Evropa i Sjeverna Amerika”, kaže Ervin Sejdinović, asistent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Tuzli.
Penzionerima uskoro neće imati ko dati mirovinu
Nužno je baviti se uzrokom, a ne posljedicama. Odgoj ljudi, buđenje svijesti o važnosti porodice i odgoja mladih ljudi, mišljenja je Sejdinović, rješenja su koja društvu omogućuju stabilnost i prosperitet.
“Zvanični statistički podaci za Bosnu i Hercegovinu posljednjih godina pokazuju znatna pogoršanja unutar onih kategorija koje su nam bitne za dugoročni razvoj. Ako uzmemo podatke i iz Ankete o radnoj snazi Bosne i Hercegovine za 2019. godinu, može se pronaći da je između 300.000 i 330.000 radnika starije od 50 godina i oni će u narednih 10 do 15 godina biti dio penzionog sistema. Postavlja se sada ključno pitanje – ko će doći uopće na njihovo mjesto kada nam najproduktivniji dio društva, a to su osobe starosti 25 do 45 godina, napušta masovno državu? Te osobe su ujedno i najveći potrošači u društvu, tako da znatno, u svakom smislu, doprinose ekonomiji. Danas u Bosni i Hercegovini imamo oko 466.000 učenika i studenata, a blizu 700.000 penzionera, tačnije 694.000. Crveni alarmi za Bosnu i Hercegovinu su davno upaljeni, jer pitanje je kako ćemo finansirati ogromni rast broja penzionera narednih godina, pogotovo ukoliko se nakon pandemije COVID-19 nastavi iseljavanje”, kaže ekonomski analitičar Faruk Hadžić.
Dugoročne posljedice su takve da populacija stari, mladi odlaze, ne samo zbog posla, već da žive u drugim zemljama, da tamo pruže bolju budućnost svojoj djeci i da te osobe onda razvijaju druge zemlje umjesto svoju domovinu.
Radna snaga je u periodu 2014-18. smanjena za 113.000 radnika, a Hadžić naglašava da vrlo brzo nećemo imati dovoljno radnika da pokrijemo postojeća radna mjesta te, ukoliko se ovaj proces nastavi, nećemo imati više potencijala za ekonomski rast i razvoj, jer novac možemo naći, ali ljudski kapital baš i ne. Stoga, kreatori politika moraju hitno djelovati i donijeti nova dugoročna rješenja za oporavak.
Nagraditi i stimulirati najbolje, a ne najodanije
Svi ovi negativni pokazatelji se ne mogu promijeniti za kratak vremenski period. Kao što ovaj problem nije došao odjednom, već traje više od 10 godina, tako je i za oporavak potreban duži vremenski period.
“Ali, moramo krenuti i napokon odlučno napraviti taj prvi korak. Nije kasno ako napravimo ambijent i pokažemo da ova zemlja može naprijed. Ako, naprimjer,. IT sektor traži poreske privilegije, a mogu slobodno reći da je to opravdano, s obzirom koliko doprinose ekonomiji po jednom radniku / stručnjaku, onda oni koji upravljaju poreskom politikom trebaju omogućiti da ovaj i drugi slični sektori imaju privilegije. Oni će onda zapošljavati osobe koje neće ići vani, a ako se kroz reforme osiguraju i veće plate, mnogo naših osoba koje su otišle vani, stekli znanja i iskustvo, vrlo vjerovatno će se vratiti i ovdje osnovati porodicu. Ovo je samo jedan mali primjer. Prvo je potrebno donijeti populacijsku politiku i priznati da imamo problem i kroz nju definirati šta nam je činiti”, kategoričan je Hadžić.
Hadžić ističe da politika drži ključ rješenja u svojim rukama. Trebaju ostaviti etno- nacionalna pitanja u stranu i okrenuti se ekonomiji.
“Potrebno je nagraditi uspješne sektore kroz razne poreske i druge pogodnosti. Uraditi sve što je moguće da se firme brže registriraju, po potrebi i ugase. Najbitnije je dati priliku najboljim i najsposobnijim među nama, ali to je ujedno i najteže, jer priliku gotovo isključivo dobijaju najpodobniji i stranački odani kadrovi, bez obzira na znanje, iskustvo i reference. Promjenom načina razmišljanja i djelovanja puno toga se može okrenuti u pozitivnom smjeru, tako da onda možemo očekivati i povratak naših građana, samim tim i popravljanje demografske slike”, kaže Hadžić.