Piše: MARIO ILIČIĆ / Slobodna Bosna
Dok se službena Banja Luka nikada nije odrekla naslijeđa onih koji su osmislili i proveli etničko čišćenje i genocid u Bosni i Hercegovini, aktualni lideri bh. entiteta Republika Srpska danas ponosno sjede u prvim redovima i rukuju se s čovjekom koga Međunarodni krivični sud traži zbog ratnih zločina i genocida u Gazi.
Fotografija Željke Cvijanović iz Jeruzalema, na kojoj se ponosno rukuje s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, za režimske medije u Republici Srpskoj predstavljena je kao vrhunac diplomatskog uspjeha. Ipak, ova slika nosi daleko dublju, mračniju poruku. Ona opisuje političku matricu po kojoj Milorad Dodik, a sada i njegova najbolja učenica Željka Cvijanović godinama grade svoj opstanak na vlasti. Apsolutni nedostatak empatije prema tuđim žrtvama i otvoreno svrstavanje uz one koje međunarodno pravosuđe tereti za najteža kršenja humanitarnog prava.
Naravno, odnos vlasti RS-a prema Izraelu nije slučajan, ali je licemjeran. Režim koji se desetljećima bori protiv legitimiteta Haškog tribunala i rezolucija UN-a o genocidu u Srebrenici, odjednom se postavlja kao žustri branilac međunarodnog prava – ali isključivo u odbranu Netanyahua. Cvijanović je tako nalog Međunarodnog krivičnog suda (MKS) za hapšenje izraelskog premijera nazvala “licemjernim”, svjesno zatvarajući oči pred desecima hiljada ubijenih civila i djece u Gazi.
Ovakvo ponašanje ne treba čuditi. Politički vrh Republike Srpske, predvođen Dodikom i Cvijanović, nikada se suštinski i institucionalno nije odrekao ratnih zločinaca i utemeljitelja RS-a – presuđenih ratnih zločinaca. Naprotiv, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić u očima aktualne vlasti i dalje figuriraju kao heroji i “osnivači”. Studentski domovi su se nazivali po presuđenim ratnim zločincima, ratne zastave i ikonografija su svakodnevica, a negiranje genocida u Srebrenici postalo je zvanična politika ovog bh. entiteta.
Kada godinama sistemski temeljite politike na „opravdanju“ da su masovne sekundarne i tercijarne grobnice, opsade gradova i etničko čišćenje bili “obrambena nužnost” ili izmišljotina zapadnih medija, onda je potpuno prirodno da nemate nikakav moralni problem sjediti u prvom redu pored čovjeka koji se suočava s optužbama za izgladnjivanje civila, neselektivno granatiranje i zločine protiv čovječnosti u Gazi.
JASENOVAC KAO PARAVAN
Posebno je degutantan pokušaj Željke Cvijanović da tokom posjete Jeruzalemu povuče povijesnu paralelu između stradanja Srba u Jasenovcu i trenutne politike Izraela. Koristiti žrtve holokausta i genocida iz Drugog svjetskog rata kako bi se opravdalo brutalno razaranje Gaze i pružila podrška političaru pod istragom za ratne zločine, predstavlja vrhunac političkog nemorala.
Poveznica između Karadžića i Netanyahua u očima Dodika i Cvijanović je jasna – obojicu vide kao “borce protiv radikalnog islama” koji, eto, moraju koristiti radikalne metode za “obranu svog naroda”. To je ista ona matrica iz devedesetih godina koja je Balkan zavila u crno, a koja danas služi kao opravdanje za humanitarnu katastrofu na Bliskom istoku.
DIPLOMACIJA IZOLACIJE
Ples Dodika i Cvijanović s Netanyahuom nije dokaz snage, već duboke izolacije u kojoj se vlast u RS-u nalazi. Budući da su im vrata u većem dijelu Europe odavno zatvorena zbog secesionističke politike i ruskog utjecaja, očajnički im je potreban bilo kakav međunarodni legitimitet.
Vlast u RS-u je još jednom potvrdila da joj civilne žrtve, bilo da su u Sarajevu, Srebrenici ili Gazi, ne znače ništa ako se preko njih mogu ubrati jeftini politički poeni i osigurati još jedan mandat na tronu izgrađenom na poricanju i nesuočavanju s vlastitom prošlosti.
ZOVI, SAMO ZOVI
Benjamin Netanyahu optužen je za ratne zločine od strane Međunarodnog kaznenog suda.
Dana 21. novembra 2024. Međunarodni kazneni sud (International Criminal Court, ICC) u Haagu izdao je nalog za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Izraela Yoava Gallanta.
Optužbe protiv njih uključuju:
-Ratne zločine, posebno upotrebu gladi kao metode ratovanja tokom rata u pojasu Gaze.
-Zločine protiv čovječnosti, poput ubistva, progona i drugih nehumanih djela koje su, prema sudijama, počinjeni u istom kontekstu.
Ove optužbe proizlaze iz istrage ICC-a o situaciji u Palestini, koja obuhvaća sukobe od 7. oktobra 2023. do 20. maja 2024.
PRINCIP JE ISTI, SVE SU OSTALO NIJANSE
Benjamin Netanyahu se suočava s kaznom do 10 godina zatvora u Izraelu zbog tri odvojena sudska procesa za korupciju, mito i zloupotrebu položaja. Njegovo dugogodišnje suđenje pred Okružnim sudom u Jeruzalemu intenzivirano je unakrsnim ispitivanjima, uprkos čestim odgađanjima koja je tražio zbog vojnih operacija.
Netanyahuu se sudi u procesima poznatim kao Predmet 1000, 2000 i 4000. Optužen je da je primao skupocjene poklone od milijardera u zamjenu za usluge, te da je trgovao političkim utjecajem s vlasnicima medija kako bi osigurao pozitivno izvještavanje o sebi i blatio političke rivale.
Prema izraelskom zakonu, optužba za primanje mita nosi kaznu do 10 godina zatvora, dok optužbe za prevaru i zloupotrebu povjerenja nose po tri godine robije.
Kako bi izbjegao odlazak iza rešetaka, Netanyahu je pokrenuo kontroverznu reformu pravosuđa u Izraelu s ciljem da oslabi sudove i omogući parlamentu da poništava sudske odluke, što je izazvalo masovne proteste građana.
Dodik i Cvijanović u Netanyahuu vide idealnog partnera jer dijele istu taktiku – napad na nezavisno pravosuđe, proglašavanje optužnica “političkim progonom” i slabljenje državnih institucija radi opstanka na vlasti. Dok se Dodik u BiH suočio s procesom zbog kršenja odluka visokog predstavnika, on i Cvijanović pružaju bezrezervnu podršku čovjeku koji u Izraelu bježi od zatvora zbog klasičnog kriminala i korupcije.
Drugi pravni postupci
Turske vlasti su — izvan ICC-a — tokom 2025. izdale naredbu za hapšenje Netanyahua i više izraelskih lidera na osnovu optužbi za “genocid i zločine protiv čovječnosti” povezane s ratom u Gazi, prema podacima iz sporazuma i tužbi protiv Izraela.
-Ove vrste nacionalnih naloga mogu biti upotrijebljene ako dotična osoba uđe u jurisdikciju te države.
Gdje sve postoji nalog za njegovo hapšenje?
Nalog Međunarodnog kaznenog suda (ICC) znači da su svi članovi ICC-a (članice Rimske statuta) obavezni uhapsiti Netanyahua ako on uđe u njihovu teritoriju i predati ga sudu.
To obuhvaća više od 120 država članica, uključujući mnoge zemlje u Europi, Africi, Latinskoj Americi i Aziji.
ICC ne posjeduje vlastitu policiju i mora se osloniti na države članice koje su potpisnice Rimske statuta da ih implementiraju.
Zbog političkih razloga, neke saveznice Izraela — uključujući SAD — kritizirale su ili se usprotivile nalogu ICC-a.
Mađarska je 2025. odbacila obavezu izvršenja ICC naloga i pozvala Netanyahua u službeni posjet, istovremeno pozivajući druge da ne primjenjuju nalog.
Ako Netanyahu posjeti državu koja je član ICC-a, ta država teoretski mora ga uhapsiti i predati ICC-u.
Međunarodni kazneni sud (ICC) funkcionira na osnovu Rimskog statuta, međunarodnog ugovora koji države moraju ratificirati (prihvatiti kao obavezujući) da bi postale članice i bile pravno obavezne sarađivati s sudom — uključujući u izvršenju naloga za hapšenje koje sud izda.
ICC trenutno ima 125 država članica koje su ratificirale Rimski statut, i tako su punopravno države potpisnice tog ugovora.
Među članicama su zemlje iz različitih regiona svijeta, kao što su: Italija, Francuska, Njemačka, Španjolska, Nizozemska, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Južnoafrička Republika, Nigerija, Kenija, Senegal, Obala Slonovače, Demokratska Republika Kongo, Kanada, Argentina, Brazil, Trinidad i Tobago, Barbados, Australija, Japan, Južna Koreja, Papua Nova Gvineja…
ZLOČIN BEZ KAZNE
Militanti Hamasa i drugih palestinskih grupa probili su sigurnosnu ogradu 7. oktobra 2023. godine i izveli upad na muzički festival u izraelskom kibucu u blizini Gaze.
U napadu je ubijeno oko 1.200 ljudi. Hamas je zarobio i u Gazu odveo oko 250 talaca.
Premijer Izraela Benyamin Netanyahu, s kojim se ponosno fotografirala Željka Cvijanović, naredio je zastrašujuće napade na civlne ciljeve u Pojasu Gaze. Ukupan broj ubijenih Palestinaca od početka izraelske odmazde u Pojasu Gaze zvanično je premašio 73.000, dok zastrašujući podaci Ujedinjenih nacija potvrđuju da su najveće žrtve ovog rata djeca.
Prema najnovijim izvještajima Ministarstva zdravstva u Gazi, u izraelskim napadima ubijeno je najmanje 73.016 osoba, dok je broj ranjenih porastao na 173.265. Posebno alarmantan izvještaj objavio je Dječiji fond UN-a (UNICEF), potvrđujući da je u Gazi do sada ubijeno ili ranjeno više od 50.000 djece.
Ured visokog komesara UN-a za ljudska prava (OHCHR) naglašava da djeca i žene čine čak 70 posto svih potvrđenih žrtava u uništenim stambenim objektima.
Međunarodni kazneni sud (ICC) u Hagu 21. novembra 2024. izdao je nalog za hapšenje Benjamina Netanyahua (i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta). To znači da sud smatra da postoje razumni osnovi za sumnju da su počinjeni ozbiljni međunarodni zločini u vezi sa sukobom u Pojasu Gaze.
Za koje zločine ICC sumnjiči Netanyahua?
Prema nalogu ICC-a, Sud je našao razumne osnove da vjeruje da su Netanyahua i Gallanta počinili ili su suizvršioci sljedećih djela tokom sukoba od 8. oktobra 2023. do 20. maja 2024.:
Ratni zločin — upotreba gladi kao metode ratovanja:
Navodno su njihove snage namjerno i sistematski ograničavale pristup hrane, vode, goriva i lijekova civilima u Gazi, što je Sud označio kao “ratni zločin izgladnjivanja kao metode ratovanja“.
Zločini protiv čovječnosti:
Navodi se odgovornost za:
-ubistva civila,
-progon,
-druga nehumana djela prema civilnom stanovništvu.
ICC je našao razumne osnove da su ove radnje nastale u okviru šire kampanje tokom rata.
Namjerno usmjeravanje napada protiv civila
Sud je naveo (kao dodatni osnov) i sumnje da su napadi bili usmjeravani protiv civilnih područja ili objekata, što je, ako se dokaže, ratni zločin prema Rimskom statutu.
Simbolički i etički paradoks
Političar koji negira genocid nad Bošnjacima, Milorad Dodik, politički ili simbolički podržava lidera, Benjamina Netanyahua, koji je optužen za genocid nad Palestincima.
To ukazuje na:
-selektivnu primjenu morala,
-instrumentalizaciju patnje,
-odbacivanje univerzalnosti ljudskih prava.
Odnos Milorada Dodika i Benjamina Netanyahua može se opisati kao politička solidarnost u osporavanju univerzalne primjene međunarodnog prava o genocidu, iako se nalaze na različitim pravnim pozicijama – jedan kao negator presuđenog genocida, a drugi kao lider suočen s ozbiljnim optužbama za njegovo činjenje.
Iz svega navedenog sasvim je jasno zbog čega Milorad Dodik i Željka Cvijanović ne smiju pozvati prijatelja Benjamina Netanyahua u posjetu Banjoj Luci.