Dok političari pokušavaju razjediniti Bosnu i Hercegovinu prijetnjama o novom ratu, usmjeravajući narode na borbu jedne protiv drugih i držeći ih tako u neizvjesnosti i strahu, ono što je zajedničko građanima Bosne i Hercegovine jesu ugrožena radnička prava sa kojih se zapaljivom retorikom svakodnevno skreće pažnja. Dovelo je to do apatije, pa se sve manje priča o radničkim protestima i neposluhu, a sve više o odlasku iz Bosne i Hercegovine.
Naila Bijelić je radila u Tvornici obuće “Fortuna” iz Gračanice. Firma je u stečaju, a radnici imaju 19 godina neuvezanog staža.
“Država je dozvolila direktorima da je opljačkaju. Stečajna mafija je doopljačkala. Od ‘Fortune’ naši radnici neće dobiti ništa”, ističe Naila.
Bivša radnica Fabrike obuće “Aida”, Ulfeta Mulić uspjela je steći pravo na penziju. Njen suprug, radnik “Unioninvesta” još nije. Smatra da se za pravo radnika danas trebaju boriti svi.
“Situacija je takva. Omladina odlazi. Penzionerima nikako nije dobro. Isto tako borcima, niko ih ne gleda, koliko su feninga povećali egzistencijalnu naknadu, to je ništa”, kaže Ulfeta.
Ogroman je i nesrazmjer između minimalne i prosječne plate u odnosnu na potrošačku korpu.
“Ako vam kažem da treba pet minimalnih plata da bi namirili troškove potrošačke korpe ili više od dvije prosječne plate, onda mi nemamo apsolutno nikakvog razloga za zadovoljstvo”, naglašava Selvedin Šatorović iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
Prije 10 godina za radnička prava borili su se radnici propalih fabrika. Danas gotovo da nema oblasti u kojoj nisu ugrožena prava radnika. Doktori medicine i stomatologije u Federaciji Bosne i Hercegovine godinama traže reformu u ovim oblastima koja bi pomogla i njima, ali i pacijentima.
“Znamo koja su im prava uskraćena, koja bi unaprijedila njihovo zdravstveno stanje i šta je sve potrebno promijeniti u zdravstvu, ali nažalost ova Vlada nije ni za to pokazala razumijevanje, kao ni prethodne vlade”, navodi Marina Berberović iz Sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH.
Loša situacija je i u oblasti obrazovanja u oba entiteta.
“Svjedočimo svakodnevnom odlasku mladih, a bogami i starih ljudi i njihovih porodica sa ovih prostora i to je siguran znak da oni koji moraju brinuti o tome, a to je Vlada Republike Srpske, moraju poduzeti mjere da ljudi ostanu ovdje”, ističe Dragan Gnjatić iz Sindikata prosvjete i kulture RS.
Protesti u Bosni i Hercegovini danas su postali rijetkost, kao i bilo kakav drugi vid borbe za prava radnika. Odustaje se u ubjeđenju da se ništa ne može promijeniti.
“Ušli smo u jedno okrutno, izvitopereno globalističko društvo u kome je kapital u središtu života i smrti. Sve je podređeno kapitalu. Sve Vlade rade za kapital, pa i naša. Ljudi su u strahu od kapitala. Porobili su nas”, kaže Ranka Mišić iz Saveza sindikata RS.
“Imamo 24, 25 granskih sindikata. To treba ukrupniti, tu scenu. Znači, da bude 5, 6 granskih sindikata. Međutim, zašto to ne žele ljudi? Pa, svako želi da bude predsjednik”, navodi Sakib Kopić iz Sindikata solidarnosti.
Dok jedni sindikat koriste kao put do boljih položaja na vlasti, drugi odustaju od borbe jer misle da se ništa ne može promijeniti. U međuvremenu, obrazovani i sposobni ljudi napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Radnička borba, poručuju sindikalisti, može dati rezultate samo u jedinstvu čega, tvrde, već decenijama nema.