Predsjednik SAD Donald Tramp uspješno se oporavlja od virusa korona, ali troškovi tretmana koji je dobio tokom liječenja mogli bi biti izvan domašaja većine njegovih sunarodnika.
Za većinu Amerikanaca nakon prijema u bolnicu najvažnija briga pored zdravlja jeste cijena lečenja, piše “Guardian”.
Jedan Amerikanac koji zbog ovoga ne mora da brine jeste upravo Donald Tramp.
“Imamo najbolju medicinsku opremu, imamo najbolje lijekove”, rekao je američki predsjednik obraćajući se Amerikancima nakon što je otpušten iz nacionalnog vojnog medicinskog centra Volter Rid, ne spominjući 210.000 Amerikanaca koji su preminuli od posljedica Kovid-19.
“Pobijedićete. Ne dozvolite da vam preuzme život”,savjetovao je predsednik.
Ali Tramp je uspio da preskoči mnoge formalnosti (i formulare) sa kojima bi se suočila velika većina Amerikanaca ako bi se našli u sličnoj situaciji.
“Ovo je zaista katastrofalan medicinski događaj u smislu odlaska u bolnicu i puno specijalizovane njege”, rekla je Sara Kolins, potpredsjednica za pokrivanje zdravstvene zaštite u Komonvelt Fondu. Rezultat bi za većinu Amerikanaca bio “katastrofalan medicinski dug za mnoge ljude”.
Stručnjaci kažu da bi Trampova vožnja helikopterom do i iz bolnice, dijagnostičko testiranje i snimanje, eksperimentalni lijekovi na recept, privatni apartman, cjelodnevna njega i dodatna lična zaštitna oprema koštali najmanje stotine hiljada, a možda i milione dolara.
“Većina privatnih osiguranja uobičajenih u SAD naplatila bi liječenje 3.045 američkih dolara”, kaže Brus Li, koji je napravio model koji procjenjuje koliko bi Kovid-19 koštao prosječnog Amerikanca.
Ali Tramp nije prosječan. On je visoko rizičan, stariji čovjek, klasifikovan kao gojazan, što su sve faktori rizika za ozbiljnu bolest.
Kristeći Lijev model, nekome poput Trampa vjerovatno bi bilo naplaćeno 18.579 američkih dolara.
Naknade se, međutim, razlikuju širom zemlje. Bolnice na američkom zapadu naplaćuju medijanu od 93.459 dolara pacijentima u Trampovoj starosnoj grupi bez popusta na osiguranje, utvrdila je analiza kompanije za zaštitu podataka “Fer Helt”.
A to su samo najosnovniji troškovi za liječenje plućnih bolesti, poput upale pluća, koji ne pokrivaju specijalizovane lijekove na recept koje je Tramp dobio.
Jedan od lijekova koje je Tramp dobio bio je eksperimentalni monoklonski koktel antitela kompanije Regeneron. Ova terapija nije dostupna javnosti i možda nikada neće biti odobrena. Obični Amerikanci ne mogu da joj pristupe.
Prema jednoj studiji, monoklonski tretmani antitelima odobreni tokom posljednjih 20 godina koštaju u prosjeku 96.731 dolara. Trampov tretman vjerovatno je koštao i više od toga, jer je uzeo oko tri doze.
Predsjednik je takođe primio remdesivir, antivirusni lijek sa ograničenom dostupnošću. Zemlje u razvoju plaćaju 2.340 dolara po pacijentu za petodnevno liječenje, dok je cijena u SAD još viša.
Najjeftiniji lijek koji je Tramp dobio je deksametazon, generički kortikosteroid koji je prvi put predstavljen 1950-ih i košta oko 5 dolara.
Takođe bi se vjerovatno naplaćivalo svako dijagnostičko ispitivanje koje je Tramp imao, uključujući rendgenske snimke i CT skeniranje. Odličan apartman i hrana, za koju se pokazalo da poboljšava ishod pacijenta, često se dodatno naplaćuju.
Zatim su tu vožnje helikopterom. Srednja cijena vazdušne hitne pomoći iznosila je 2016. godine 39.000 dolara, a Tramp je imao dvije – 78.000 dolara.
“Vrsta njege koju je predsjednik dobio – u ovoj zemlji je vrlo, vrlo, vrlo malo ljudi, ako ne i na svijetu, koji će dobiti taj nivo njege”, rekao je Li.
“Ne možete očekivati da ćete dobiti isti tip liječenja, istu vrstu njege ili potencijalno istu vrstu ishoda kao predsjednik”, zaključuje naučnik.
A čitava diskusija o tome koliko bi osiguranje platilo bespredmetna je ako nemate osiguranje, što je bio slučaj za 27 miliona Amerikanaca prije pandemije. Od tada se još 12 miliona pridružilo redovima neosiguranih, zahvaljujući pratećoj ekonomskoj krizi koju je izazvao Kovid-19.
Prema studiji u zdravstvu, bolnice naplaćuju neosiguranim pacijentima između 1,5 i 12 puta više od onoga što naplaćuju osiguravajućim kompanijama. A ako ne plate, bolnice mogu da gone pacijente sudskim putem.