Oroz puške koja prijeti osamostaljivanjem Republike Srpske nije u ruci Milorada Dodika, već Moskve, ali se ne bih kladio da će ona to “oružje“ tako lako i jednostavno upotrebiti, izjavio je u intervjuu FoNetu historičar Milan St. Protić i procijenio da predstoji američka diplomatska ofanziva na Balkanu.
Kako je objasnio u serijalu Kvaka 23, Moskvi ne odgovaraju ozbiljni poremećaji ni u ovom trenutku, ni u bliskoj budućnosti, već joj odgovara situacija kakva je sada.
Da se ni na koji način, ili na minimalan način zamjera Zapadu, a sa druge strane da ima svoj dominantan uticaj i u Srbiji i u Republici Srpskoj i sa tom činjenicom zapadni akteri moraju da vode računa, poručio je Protić.
On misli da se to se dobro vidi i po nedavnom izvještaju Evropske komisije koji je blagonaklon prema ovdašnjim vlastima „upravo zbog toga što se ruski uticaj na Balkanu veoma proširio“.
Upitan o ocjenama da je ruski uticaj na Dodika veći nego uticaj na Vučića, on je odgovorio da i njemu tako izgleda i konstatovao da „ovaj u Srbiji voli da igra na nekoliko karata, što nije samo njegova karakteristika, jer smo i ranije imali predsjednike koji su vodili takvu spoljnu politiku“.
„Ona je možda manje avanturistička, ali je osuđena na neuspjeh“, uvjeren je Protić, koji smatra da spoljna politika Srbije u proteklih 20 godina tapka u mjestu.
S druge strane, “prvi čovjek Republike Srpske je dosta uprošćenog pogleda na svijet, uprošćenog shvatanja politike i uprošćenog shvatanja diplomatije“, ukazao je Protić u razgovoru sa Zoranom Sekulićem.
Kako je objasnio, „najjednostavnije mu je da ima jednog zaštitnika, da se u njega uzda više nego što je to pametno i mudro, jer nikad nije sasvim pouzdano kako će velika sila i u kojem trenutku da se pokrene“.
Prema Protićevom viđenju, karakteri Dodika i Vučića su takvi da među njima „neminovno mora da ima trzavica i nepovjerenja, vjerovatno i rivalstva“.
On pretpostavlja da Dodiku ne prija ta „uloga prišipetlje“ i da bi mnogo radije da bude na glavnoj sceni, ali mu odnos snaga između Beograda i Banjaluke to ne dozvoljava.
„S druge strane, ovaj što je zasjeo na grbaču nama ovdje u Srbiji također je čovjek nezdravih ambicija, koje nisu u skladu sa njegovim sposobnostima i kapacitetima. U tom pogledu, njih dvojica su slični“, protumačio je Protić.
On je precizirao da su po svemu drugom različiti, ali su „po tim ograničenim mogućnostima za razumijevanje i spoljašnjih i unutrašnjih odnosa veoma slični“.
To što radi Milorad Dodik i na unutrašnjem planu, u samoj Republici Srpskoj, ali i to kako se ponaša u odnosu na svoje neminovne partnere u Bosni i Hercegovini, nije korisno za Republiku Srpsku, ukazao je Protić.
To što je Republika Srpska u pogledu demokratskih sloboda na nivou na kojem je Srbija, to je najniže u regionu i, osim Bjelorusije, vjerovatno najniže u cijeloj Evropi, prema njegovom viđenju, nije vrlina koja će od Republike Srpske da stvori jaku i prosperitetnu zajednicu.
„To oni tamo ne razumiju, kao što ne razumiju ni ovi u Beogradu“, izjavio je Protić i predočio da „svaki kratkotalasan, kratkovid političar, opterećen sopstvenom bolesnom ambicijom, teži ka autokratiji“.
„Onaj tamo, a ovaj ovdje. To šteti nama i kao zemlji i kao narodu na obje strane Drine“, objasnio je on, ali je napomenuo i da nije opravdavno da se za nefukcionalnost Bosne i Hercegovine kao države, fakture ispostavljaju samo Banjaluci i Beogradu.
„Onaj koji je smislio Dejtonski sporazum trebalo je da ima u vidu da je stvorio tvorevinu koja neće biti efikasna. To je bilo jasno od prvog trenutka“, rekao je Milan St. Protić.
Prema njegovom mišljenju, Amerikanci su kao arhitekte tog sporazuma potcijenili problem, razmišljajući samo „od danas do sutra“ kako da se zaustavi rat i da se to pitanje nekako razriješi, makar privremeno.
Protić ne misli da je rat u Bosni i Hercegovini bio neminovan, već je uvjeren da je mogao da bude izbjegnut, ali tvrdi da „oni koji su tada vodili i jednu, i drugu i treću stranu, kao i ovi danas, ne razumiju šta znači kompromis, i svako tjera svoje“.
Upitan da li su krize na Kosovu i u BiH međusobno povezane i da li naizmenično eskaliraju po principu spojenih sudova, on je odgovorio da tu sigurno ima sinhronizacije, možda spontane, a možda i orkestrirane.
„I jedan i drugi problem stoje nerješeni ili su u vazduhu. Nijedno od tih pitanja nije stavljeno ad akta, nego tinja već decenijama i stvara metastazu i na jednoj i na drugoj strani“, upozorio je Protić.
Prema njegovoj ocijeni, „niti su Srbi i Albanci danas bliži tome da se međusobno iskreno pogledaju u oči, isto kao što Srbi i Bošnjaci i Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu ništa u međuvremenu napredovali u tom smislu“.
I onda političari, kako je rekao, „pogotovo ove autokrate, ovi populisti kako ih danas zovu“, u tome nalaze vrlo plodno tle za svoje manipulacije koje treba da privuku „njihov narod, njihove glasače, uvijek na istoj osnovi etničkog kolektivnog identiteta“.
„Te krize ili krizice se pojavljuju s vremena na vrijeme kada je potrebno da se sopstvena nacija homogenizuje i stane iza jednog neprikosnovenog lidera, svejedno na kojoj strani“, rekao je Protić, koji misli da je tako bilo i devedesetih i da „ni u tom pogledu nismo daleko iskoračili“.