Ovako se Juval Noa Harari – jedan od najvećih svjetskih mislilaca, historičar, autor bestselera “Homo deus”, “Sapiens” i “21 lekcija za 21. vijek” – osvrnuo na rusku invaziju u Ukrajini, u autorskom tekstu za Guardian.
Harari tvrdi da je manje od nedjelju dana nakon rata, sve vjerovatnije da Vladimir Putin ide ka historijskom porazu.
“On može da dobije sve bitke, ali da i dalje izgubiti rat. Putinov san o obnovi Ruske imperije uvijek je počivao na laži da Ukrajina nije prava nacija, da Ukrajinci nisu pravi narod i da stanovnici Kijeva, Harkova i Lavova žude za vlašću Moskve”, piše Harari.
On dalje tvrdi da je takva konstrukcija “potpuna laž”.
“Ukrajina je nacija sa više od hiljadu godina historije, a Kijev je već bio velika metropola kada Moskva nije bila ni selo. Ali ruski despot je toliko puta rekao svoju laž da očigledno i sam vjeruje u nju”, primjetio je historičar.
Harari navodi da je Putin, kada je planirao svoju invaziju na Ukrajinu, mogao da računa na mnoge poznate činjenice.
“Znao je da je Rusija vojno moćnija od Ukrajine. Znao je da NATO neće poslati trupe u pomoć Ukrajini. Znao je da će zavisnost Evrope od ruske nafte i gasa naterati zemlje poput Njemačke da oklijevaju oko uvođenja strogih sankcija. Na osnovu ovih poznatih činjenica, njegov plan je bio da snažno i brzo udari Ukrajinu, obezglavi njenu vladu, uspostavi marionetski režim u Kijevu i prevaziđe zapadne sankcije”, piše Hariri.
“Ali postojala je jedna velika nepoznanica u vezi sa ovim planom. Kako su Amerikanci naučili u Iraku, a Sovjeti u Afganistanu, mnogo je lakše osvojiti zemlju nego je zadržati. Putin je znao da ima moć da osvoji Ukrajinu. Ali da li bi ukrajinski narod jednostavno prihvatio marionetski režim Moskve? Putin se kockao i mislio da hoće. Uostalom, kako je više puta objašnjavao svima koji žele da slušaju, Ukrajina nije prava nacija, a Ukrajinci nisu pravi narod. Ljudi na Krimu su 2014. jedva pružili otpor ruskim osvajačima. Zašto bi 2022. bila drugačija”, dodaje historičar.
Harari ističe da svakim danom postaje sve jasnije da Putinovo kockanje nije nadmudri potez za Rusiju.
“Ukrajinski narod se svim srcem opire, osvaja divljenje cijelog sveta – i dobija rat. Mnogo mračnih dana je pred nama. Rusi još uvijek mogu da osvoje cijelu Ukrajinu. Ali da bi dobili rat, Rusi bi morali da kontrolišu i drže Ukrajinu, a to mogu samo ako im ukrajinski narod dozvoli. Čini se da je sve manje vjerovatno da će se ovo dogoditi”, primjećuje Harari.
On ističe da svaki uništeni ruski tenk i svaki poginuli ruski vojnik povećava hrabrost, motivaciju i moral Ukrajinaca da im se dalje odupru. A svako ubistvo Ukrajinaca produbljuje mržnju Ukrajinaca prema osvajačima.
“Mržnja je najružnija emocija. Ali za potlačene nacije, mržnja je skriveno blago. Zakopana duboko u srcu, može značiti otpor generacijama. Da bi ponovo uspostavio Rusko carstvo, Putinu je potrebna relativno beskrvna pobjeda koja će dovesti do okupacije bez mržnje. Prolivajući sve više ukrajinske krvi, Putin se brine da njegov san nikada neće biti ostvaren. To više neće biti ime Mihaila Gorbačova upisano u umrlicu Ruske imperije – biće Putinovo. Gorbačov je ostavio Ruse i Ukrajince da se osjećaju kao braća i sestre, a Putin ih je pretvorio u neprijatelje i osigurao da će se ukrajinski narod od sada definisati kao opozicija Rusiji”, smatra Harari.
On primjećuje da su sve nacije su na kraju izgrađene na pričama. Pa tako, svakim novim danom postoji sve više priča koje će Ukrajinci pričati ne samo u mračnim danima koji su pred nama, već i u decenijama koje dolaze, generacijama koje dolaze…
“Predsjednik koji je odbio da pobjegne iz prijestonice, govoreći Sjedinjenim Državama da mu treba municija, a ne prijevoz; vojnici sa Zmijskog ostrva koji su ruskom ratnom brodu rekli da se „je.u“; civili koji su pokušali da zaustave ruske tenkove idući im u susret. Ovo je ono od čega su izgrađene nacije. Na duge staze, ove priče vrijede više od tenkova”, piše Harari.
On zaključuje da “Ruski despot (Putin) to treba da zna kao i svako drugi”.
“Kao dijete, odrastao je na paleti priča o njemačkim zvjerstvima i ruskoj hrabrosti u opsadi Lenjingrada. On sada proizvodi slične priče, ali se postavlja u ulogu Hitlera”, smatra Harari.
“Priče o ukrajinskoj hrabrosti daju odlučnost ne samo Ukrajincima, već i celom svetu. Oni daju hrabrost vladama evropskih naroda, administraciji SAD, pa čak i potlačenim građanima Rusije. Ako se Ukrajinci usude da zaustave tenk golim rukama, njemačka vlada može se usuditi da im isporuči neke protutenkovske rakete, američka vlada može se usuditi da odijseče Rusiju od ‘SWIFT-a’, a ruski građani mogu da se usude da demonstriraju svoje protivljenje ovom besmislenom ratu”, dodaje on.
Harari tvrdi da svi možemo biti inspirisani time da se usudimo da uradimo nešto, bilo da je to donacija, dobrodošlica izbjeglicama ili pomoć u borbi putem interneta.
“Rat u Ukrajini će oblikovati budućnost cijelog sveta. Ako se dozvoli da tiranija i agresija pobjede, svi ćemo snositi posljedice. Nema smisla da budemo samo posmatrači”, piše Harari.
On zaključuje da će posljedice ovog rata izvjesno biti dugotrajne.
“Uzimajući različite oblike, može se nastaviti godinama… Ipak, posljednjih nekoliko dana dokazalo je celom svetu da je Ukrajina veoma stvarna nacija, da su Ukrajinci veoma stvaran narod i da definitivno ne žele da žive pod novom ruskom imperijom. Glavno pitanje koje je ostalo otvoreno jeste koliko će vremena biti potrebno da ova poruka prodre u debele zidove Kremlja”, zaključuje Harari.