“Genocid označava bilo koje od sljedećih djela, počinjeno s namjerom da se u cijelosti ili djelimično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva. U genocidna djela ubraja se ubijanje pripadnika grupe i nanošenje teške tjelesne ili duševne povrede pripadnicima grupe.” (Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Generalna skupština UN-a 1948.), piše N1…
Radislav Krstić, general-major u VRS i zapovjednik Drinskog korpusa prva je osoba u Haškom tribunalu osuđena za zločin genocida. Kazna zatvora od 46 godina, kasnije će biti smanjena na 35 godina. Kako je prilikom izricanja persude kazao sudija Almiro Rodrigues radilo se o smišljenoj odluci da se muškarci ubiju, koja je donesena uz punu svijest o tome kakve posljedice će ta ubistva imati po grupu u cjelini.
“Treba zamisliti na desetine srpskih vojnika ili naoružanih lica koji dolaze i odlaze, dobacujući diskriminatorne uvrede. Treba vidjeti kuće u plamenu. Treba zamisliti noć koja se spušta i krike koji se pojačavaju. Svjedoci su Vijeću opisali atmosferu terora koja je vladala, silovanja, ubistva, maltretiranja, i to do te mjere da su neki od izbjeglica počinili, ili pokušali da počine, samoubistvo. Odlukom da se ubiju vojno sposobni muškarci u Srebrenici, odlučeno je da se onemogući opstanak bosansko-muslimanskog stanovništva Srebrenice. Drugim riječima, s etničkog čišćenja prešlo se na genocid. Vijeće se stoga uvjerilo da je van svake razumne sumnje u Srebrenici počinjen zločin genocida.”
(iz presude Radislavu Krstiću, sudija Almiro Rodrigues)
Strategija da se bosanski muslimani uklone iz Srebrenice formulisana je u Direktivi 7 koju je potpisao tadašnji predsjednik Republike Srpske, Radovan Karadžić, 8. marta, kojom vojsci RS-a nalaže “stvaranje uslova totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi.”
Hiljade muškaraca i dječaka koji su u zarobljeništvo dospjeli nakon zauzimanja Srebrenice, pogubljeni su gotovo do posljednjeg čovjeka.
“Nakon ove ubilačke operacije i pokopa hiljade tijela u masovne grobnice, snage bosanskih Srba potaknute naređenjima Glavnog štaba poduzele su u septembru i oktobru mjere za prikrivanja tih zločina. Potaknuta je operacija ponovnog pokapanja masovnih razmjera”.
( sudija Pretresnog vijeća, Christoph Flugge)
No, Radovan Karadžić ostaće isključiv do kraja:
“Ovde se sudi ljudima za Srebrenicu, a taj istražni materijal ide od oka, da vidimo te dokaze, da vidimo taj DNK, sve su laži”.
Presudom Radovanu Karadžiću bivšem predsjedniku RS potvrđen je genocid u Srebrenici i dokazana odgovornost vojno-političkog vrha RS. Za genocid je nepravomoćno presuđen i Ratko Mladića, zapovjednik Glavnog štaba VRS.
“U prvostepenoj presudi osuđen je na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i zločina protiv čovječnosti. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju proglasio ga je krivim i za progone, istrebljenja, ubistva, deportacije, prisilno premještanje, terorisanje, protivpravne napade na civile, te uzimanje talaca. Vijeće je konstatovalo da je optuženi imao namjeru da se bosanski muslimani iz Srebrenice eliminišu ubijanjem muškaraca i dječaka, te prisilnim odvođenjem žena, djece i dijela starijih muškaraca, i to putem počinjenja genocida, progona, istrebljivanja, ubistva i nehumanog djela prisilnog premještanja”, navodi se u sažetku presude Mladiću.
Pored Radislava Krstića za genocid u Srebrenici na doživotne kazne zatvora presuđeni su i general Zdravko Tolimir, pomoćnik za obavještajno bezbjednosne poslove Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, potpukovnik Vujadin Popović i pukovnik Ljubiša Beara kao kao učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu, najviša vojna lica u vojsci RS.
Od Radovana Karadžića, bivšeg predsjedniika RS-a, potpredsjednika Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Nikole Koljevića – koji nije dočekao početak suđenja, Ratka Mladića zapovjednik Glavnog štaba VRS, do Ljubiša Beare, Zdravka Tolimira, Miće Stanišića, Stojan Župljanina, Radislav Krstića, Vujadina Popovića, Drage Nikolića. A to je tek vrh piramide koja uključe i pojedince presuđene pred sudom Bosne i Hercegovine, ali i sudovima izvan BiH.
Sud BiH osudio je 24 osobe za genocid i zločine u Srebrenici. Najviše kazne su dobili:
Franc Kos – 35 godina; Stanko Kojić – 32; Zoran Goronja – 30; Vlastimir Golijanin – 15
Srbija je donijela dvije presude za zločine u Srebrenici. Jedna je donesena nakon što je s bivšim pripadnikom 10. diverzantskog odreda Brankom Gojkovićem zaključen sporazum o priznavanju krivice kojim je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju deset godina. Drugom presudom su četvorica nekadašnjih pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” – Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – osuđeni na ukupno 53 godine zatvora za ubistva Srebreničana počinjena oko Trnova.
U Hrvatskoj su na po 15 godina zatvora osuđena dvojica pripadnika “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović koji su učestvovali u ubijanju zarobljenih srebreničkih Bošnjaka u mjestu Trnovo kod Sarajeva.
Prema podacima Memorijalnog centra Srebrenica, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, Sud Bosne i Hercegovine i sudovi u Srbiji osudili su više od pedeset osoba na više od 700 godina zatvora za zločine počinjene u Srebrenici.
Naredne godine očekuje se i pravomoćna presuda u predmetu Ratka Mladića.
Vrhovni sud Kraljevine Holandije potvrdio je 19. jula 2019. godine i presudu kojom je odgovornost nizozemskog bataljona pri Ujedinjenim nacijama (UN) u julu 1995. godine u Srebrenici ograničena na smrti 350 osoba. Riječ je o osobama koje su nakon pada Srebrenice zatražile spas u krugu baze UN-a. Pripadnici bataljona u tada zaštićenoj zoni, građane Srebrenice su istjerali iz baze nakon čega je počelo razdvajanje muškaraca od žena i djece.