Iako ga je sudsko istražno vijeće oslobodilo odgovornosti, Karim Kan (Khan) je suspendovan i protiv njega se vodi disciplinski postupak za koji se tvrdi da je politički motivisan.
Karim Kan je tužilac Međunarodnog kaznenog suda koji je 2024. godine zatražio uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua (Netanyahua) i njegova ministra obrane Joava Galanta (Yoava Gallanta).
Izgladnjivanje civila
Optužio ih je za namjerno izgladnjivanje civila, namjerno ubistvo i istrebljenje tokom rata u Gazi. Istovremeno je podigao optužnice i protiv trojice čelnika Hamasa, uključujući Ismaila Hanijea (Ismail Haniyeh), Mohameda Deifa (Mohammed Deif) i Jahju Sinvara (Yahya Sinwar), tereteći ih za istrebljenje, silovanja i uzimanje talaca. To je bio prvi put u historiji da je tužilac Međunarodnog krivičnog suda zatražio hapšenje čelnika jedne države koja uživa podršku zapadnih zemalja. Benjaminu Netanjahu i Joavu Galantu optužnice su službeno potvrđene 21. novembra 2024. godine, a Deif je također na popisu potvrđenih naloga za hapšenje.
Karim Kan je na tu poziciju došao s reputacijom čovjeka koji je navodno blagonaklon prema Izraelu, no njegovi potezi brzo su ga pretvorili u metu žestokih napada. Već u aprilu 2024. godine suočio se s prijetnjama izraelskih zvaničnika koji su strahovali da će izdati naloge za hapšenje njihovih visokih dužnosnika. Netanjahu (Benjamin Netanyahu) je organizirao hitnu diplomatsku ofanzivu protiv njegovih postupaka, pozivajući lidere slobodnog svijeta da zaustave ono što je nazvao opasnom akcijom. Američki senatori poslali su mu pismo s jasnom porukom da će ga lično targetirati ako nastavi s postupcima protiv Izraela. Uprkos tim pritiscima, Kan (Karim Khan) je ostao pri svom zahtjevu i izdao naloge za hapšenje, čime je izazvao bijes međunarodnih moćnika, posebno američke administracije, prenosi portal Logično.
Godina 2025. donijela je Kanu nove izazove kada je američki predsjednik Donald Tramp (Trump) potpisao uredbu o uvođenju ekonomskih sankcija i zabrani putovanja protiv njega, što je bio prvi put da su Sjedinjene Države na taj način kaznile zvaničnika Međunarodnog krivičnog suda. Dva ključna tužioca koji su radili na istragama protiv Putina i Netanjahua, Brenda Holis (Brenda Hollis) i Endru Kejli (Andrew Cayley), podnijeli su ostavke zbog prijetnji američkim odmazdama. Kan se našao u potpunom okruženju – s jedne strane izraelski i američki pritisci, a s druge unutrašnje sudske intrige i optužbe koje su počele pristizati iz njegovog vlastitog ureda. Njegov položaj postajao je sve nestabilniji, a priče o njegovom neprimjerenom ponašanju počele su izlaziti u javnost.
Optužbe za seksualno uznemiravanje
Optužbe za seksualno uznemiravanje i prisilne seksualne odnose s djelatnicom Međunarodnog krivičnog suda pojavile su se u aprilu 2024. godine, u trenutku kada se pripremao podići optužnice protiv izraelskih čelnika. Prva istraga brzo je obustavljena jer djelatnica nije željela svjedočiti, no Guardian je u oktobru objavio da je Kan pokušao zataškati cijeli slučaj. U novembru 2024. pokrenuta je vanjska istraga, a u maju 2025. djelatnica je u The Wall Street Journalu iznijela detalje o prisilnim seksualnim odnosima. Kan je tada uzeo dobrovoljni dopust do završetka istrage, negirajući sve navode. U augustu 2025. pojavila se i druga žena koja ga je optužila za neprimjereno ponašanje, tvrdeći da ju je kao advokat pozivao u svoj dom, pokušavao ljubiti i dodirivati te nagovarati na spolne odnose.
Unutrašnja istraga koju je proveo Ured za interne usluge zaključila je 9. marta 2026. godine da utvrđene činjenice ne potvrđuju Kanovu krivicu, no to nije bio kraj njegovih problema. Već 9. juna 2026. Međunarodni krivični sud suspendovao ga je s dužnosti i proslijedio slučaj Skupštini 125 država članica koje trebaju donijeti konačnu odluku o njegovoj sudbini. Francuski Le Mond (Le Monde) izvijestio je o dubokim podjelama između zapadnih zemalja i država Globalnog juga, pri čemu su afričke članice suda željele prihvatiti zaključke istrage, dok su evropske zemlje tražile strožije sankcije. Sjedinjene Države, iako nisu članice suda, izvršile su snažan pritisak tokom cijelog postupka. Britansko advokatsko udruženje dodatno ga je 19. juna 2026. privremeno suspendovalo iz advokatske profesije.
U najnovijem razvoju situacije, bivši visoki zvaničnik Ujedinjenih nacija Ben Svonson (Ben Swanson), nekadašnji pomoćnik generalnog sekretara i zamjenik šefa Ureda za unutrašnji nadzor UN-a, podnio je četiri stručna mišljenja u kojima oštro kritikuje postupanje izvršnog tijela suda. Svonson u svojim analizama tvrdi da je Kan žrtva masovne namještaljke te izražava sumnju da će pravda biti zadovoljena s obzirom na sve što se dogodilo nakon objave izvještaja sudskog vijeća. Posebno ističe da je odluka biroa od 8. juna, kojom je tužilac suspendovan, odstupila od jednoglasnog zaključka tročlanog sudskog vijeća koje je u martu utvrdilo da činjenice iz istrage ne dokazuju prekršaj ili povredu dužnosti. Svonson optužuje biro da provodi aktivistički plan za uklanjanje tužioca pod svaku cijenu, ignorišući obilje protivdokaza i ne uzimajući u obzir mišljenje trojice međunarodnih sudija.
Posebno je sporno to što je biro, prema Svonsonovom mišljenju, preoblikovao prirodu optužbe te umjesto seksualnog napada, kako je prvobitno prijavljeno, zaključio da je Kan imao neprimjereni sporazumni uredski odnos s podnositeljicom pritužbe. To je okarakterisano kao nova optužba koja se bitno razlikuje od predmeta istrage i koja nikada nije dokazana. Svonson je kritikovao biro zbog toga što je odlučio zanemariti sudsko vijeće i donijeti vlastitu procjenu vjerodostojnosti, ističući da biro nije postupio s istom pravnom suzdržanošću kao sudije te da je semantičkom gimnastikom iskoristio isti materijal koji je bio na raspolaganju sudijama kako bi omogućio procjenu vjerodostojnosti. Zaključio je da je nalaz biroa nesiguran i da ne bi trebao predstavljati valjanu osnovu za disciplinske mjere te da bi države članice trebale dati presudnu važnost jednoglasnom zaključku vijeća kada se sastanu 24. jula.
Uskraćivanje prava
Skupština država članica, koju čine diplomatski predstavnici 125 država članica suda, trebala bi glasati o Kanovoj sudbini u sjedištu UN-a u Njujorku (New Yorku) u petak, a Nizozemska je već najavila da će podržati njegovo uklanjanje. Palestinske organizacije za ljudska prava upozorile su da je disciplinski proces obilježen uskraćivanjem prava na pravičan postupak i politizacijom koja narušava nezavisnost suda te da je sveden na politički referendum vođen nacionalnim interesima pojedinih država. Bivši visoki predstavnik Evropske unije za vanjske poslove Žozep Borelj (Josep Borrell) također je optužio Sjedinjene Države i Izrael da su iskoristili optužbe protiv Kana kako bi neutralizirali sud iznutra, ističući da je izvršno tijelo suda promijenilo pravila glasanja s dvostepenog na jednostepeni sistem, čime je snizilo prag za njegovo uklanjanje. Kanova budućnost danas visi o koncu, a njegov slučaj postao je simbol dubokih geopolitičkih podjela koje razdiru međunarodno pravosuđe.