Piše: prof. dr. Senadin Lavić
Prostačka pripovijest o legitimnom (etničkom) predstavljanju naroda u 21. stoljeću postala je zadravorazumska mantra jednog dijela javnosti i političkih partija na teritoriju Bosne i Hercegovine. Političke partije koje slijede etničku matricu izdaju se za partije koje predstavljaju narode i na toj osnovi vode politiku.
Najglasnija priča o tzv. “legitimnim predstavnicima naroda” je ona HDZ-ova priča koja polazi od dogme etnopolitike da je narod osnovna politička jedinica, a ne građani jedne države. Tako se u toj matrici predlaže suverenitet na razini narodne grupe, a ne svih gađana kao nosilaca suvereniteta jedne države. HDZ podvaljuje svoju interpretaciju političkog poretka u Bosni i vrijeđa zdravu pamet. Šta to znači?
HDZ-ova kandidatkinja za člana Predsjedništva BiH, DarjanaFilipović nastavlja tamo gdje su Čović i zagrebački interpretatori političkog poretka u BiH već odavno došli i pokušavaju nas uvjeriti da je to jedina moguća i jedina ispravna interpretacija dejtonskog paketa. Ta interpretacija je ona konsocijacijska koje gura podjelu društva na etničkom principu i naporednim getima. Oni i dalje, dakle, bez srama i poštovanja prema ustavnim činjenicama nameću narativ da politička partija predstavlja narod ili jednu narodnu grupu.I to kao obavezujuću interpretaciju za sve druge! S takvom pričom mogu varati još nekog rijetkog naivca-sljedbenika etnopolitike. Već je nadošla svijest u političkom djelovanju da politička partija ne predstavlja narod! Ne glasaju za Slavena Kovačevića Bošnjaci, nego građani koji ne žele u Predsjedništvu BiH antibosansku politiku, politiku Beograda i Zagreba, politiku dogovora zločinaca iz Karađorđeva, sljedbenika fašizma i nacizma iz Drugog svjetskog rata i sljedbenika presuđenog UZP. Dakle, stvar je vrlo jasna kao i Ustav i Izborni zakon BiH!
Ne postoji ni jedna ustavna ni demokratska činjenica koja bi potvrđivala da politička partija u multietničkoj državi predstavlja jedan narod ili narodnu grupu. Ta priča je, ustvari, proizašla iz etnopolitike zagrebačkog odnosa prema Bosni – naravno, već ranije je to urađeno od strane srpske politike koja je preko SDS započela rat u BiH i napravila etnički očišćenu teritoriju koju danas predstavlja kao “srpsku zemlju” koju probaju priključiti Srbiji kao ratni plijen. To slijedi današnji HDZ koji je postao glavni čuvar entiteta “rs” da bi imao izgovor za “vlastiti entitet” na tlu BiH. Zato se prijeti “uskrsnućem” pokopane HB, ako ne bude kako zagrebački projektanti žele.
Zlonamjerno nametanje etnopolitičke dogme, da politička partija predstavlja jedan narod ili narodnu grupu, služi za manipulaciju demokratijom i vladavinom prava. Jedna partija može predstavljati samo jedna program koji je njezin plan političkog djelovanja. I ništa više!
Zaštose u Bosni tako nakaradno i perverzno, glasno i sektarijanski, nameće naracija da politička partija predstavlja narod?Prvo, da bi se obmanulo građane. Tada se politička partija pokazuje kao “religijska” institucija koja kazuje na tlu Bosne, tek odnedavno, da jedan narod jeste “jedna vjera” i da se preko religijske institucije klasificira i definira narod. Iz toga slijedi da partije na isti način trebaju predstavljati narode.Pa to nema više nigdje! Drugo, političkapartija postaje instrument razdvajanja i odjeljivanja građana na suprotstavljene strane u istom političkom prostoru jedne države. To producira trajući etnički konflikt kao osnova za potkopavanje države. To beogradski i zagrebački mrziteljiBosne neprestano rade i tome služe njihove političke partije pokrenute u Bosni. Te beogradsko-zagrebačke petokolonaške partije u Bosni unose mržnju, nered, konflikt, obmanu, ponižavanje drugačijeg kao model djelovanja i ne dozvoljavaju da se uspostavi jedinstvena bosanska svijest. One uvjeravaju građane da im je matica negdje drugdje, da nemaju ništa s Bosnom, da trebaju da se vežu za izvanbosanske politike i služe njihovim interesima. Zato građani iseljavaju i žive oskudno i besciljno.Treće, etnopolitika je predvorje fašizma i nacizma. U njoj se preferira okupljanje okojednog “etničkog svežnja ili snoplja” ili se hipostazira“nacijsko-religijska matrica” kao božanstvena.Tako dinarsko-balkanski bazen ostaje zarobljen u primitivizmu kolektivističkog terora.Četvrto, tako bi se državni prostor BiH razdijelio na etničke grupe koje pretenciozna etnopolitika naziva “nacijama” ili “konstitutivnim narodima”. Iz te etnoteritorijalizacije bi onda proizašlo “pravo” Srbije i Hrvatske da kontroliraju “svoje narode” na tlu Bosne. time se ispunjava glavni cilj agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu – zagospodariti dijelom ili cjelinom teritorije bosanske države…
Na kraju krajeva, građani nisu dužni da slijede etnopolitiku jer im ona ne osigurava budućnost kao ostalim evropskim narodima. Dovoljno je pogledati vođe etnopolitičkih grupacija i vidjeti da se ponašaju kao okorjeli mafijaši – za njih ne važe zakoni kao za obične ljude jer država je njihova igračka. Etnopolitika nema nikakav politički program za građane jedne države – ona nudi samo geta i konflikte na etničkoj i religijskoj osnovi. To je neizvjesna budućnost za zaostali krajolik Evrope. Epohalni događaj na ovim prostorima desiće se onda kada se građani oslobode etnopolitike i diktature tribalističke politike.