Zastupanje konstitutivnosti (etničke ekskluzivnosti) u Bosni recidiv je starog uplitanja Srbije i Hrvatske u unutarbosanske stvari i produženje “brige za srpski i hrvatski narod” u Bosni koji se razumijevaju kao “nacije”, a ne dio bosanske nacije, tj. kao narodna grupa u okviru bosanskohercegovačke nacije prema današnjim kriterijima državljanstva i lojalnosti. Danas se pokušava u Bosni nametnuti sporan princip da su etničke grupe posebne nacije i da je Bosna višenacionalna država, a to znači da se može u njoj provoditi “disolucija” kao u SFRJ. Bosna, međutim, ne može biti definirana kao višenacionalna država, a njezini entiteti nisu države koje imaju pravo na “mirno razdruživanje”.
Bosanski državljanski identitet
Razvijanje građanskog modela društva je proces kojem teži liberalno-demokratska bosanska misao. Sporni prigovori da građansko društvo guši i potiskuje etničko vrlo su perfidni i podli jer ne razumiju i ne znaju da građansko društvo osigurava slobodu narodnom identitetu. Niko ne želi potisnuti ili skloniti etničko, narodno, ono pučko iz društvenog života ljudi. Radi se, pritom, o pokušaju određivanja primjerenog mjesta i funkcije etničkog u društvu. Isto onako kako je u zapadnim društvima religija odvojena od državne vlasti, odnosno razdvajanje religije i vlasti je stara odlika zapadne Evrope, potrebno je distingvirati narodne kulturne identitete od pravno-političkog sistema države. Treba razlikovati kulturne i državne institucije! U multietničkoj zajednici ne bi trebale vlast, organizacija države i institucije sistema biti zasnovane na etničkom ili narodnom ključu i religijskim razlikama. Tada se država samo svodi na etničko dijeljenje vlasti i postaje nefunkcionalna i konfliktna. Etničko pripada u polje kulturnog identiteta i svi etnički problemi trebaju da se rješavaju u okviru kulturne autonomije etničke grupe koja nije teritorijalna institucionalizacija kako to pokušava uraditi etnoteritorijalizacija pod krinkom konsocijacije. Država (Staatsnation) je, dakle, politička zajednica građana koji mogu pripadati ovoj ili onoj narodnoj grupi – ali, njihovo primarno određenje je da su slobodni i ravnopravni građani sa pripadajućim pravima i obavezama.
Plašenje Bošnjaka ili Srba bosanstvom je neopravdano i potpuno neodgovorno. Svođenje Bošnjaka na islam i muslimanstvo, kao znak dominacije religijske svijesti i nedostatka kritičke znanstvene refleksije, jeste temeljna crta projekta orijentaliziranja jednog cijelog naroda. Cilj tog projektiranja jeste predstavljanje Bošnjaka kao stranog elementa u Bosni. Iz te stereotipne slike, preko sistema obrazovanja i medijske propagande, razvija se proces samoorijentalizacije ili iščašenosti iz bosanstva, jedne sporne i bolne usmjerenosti u religijsku egzotiku kojom se suštinski odvaja od Bosne i njezine povijesti. Svodeći Bošnjake na islam i religijsku svijest pokreće se stereotip da su oni samo religijska grupa koja se otrgnula od “pradedovske vere”, te da nisu u stanju da slijede sistem evropskih vrijednosti, prije svega, vladavinu prava i racionalnu organizaciju života. Na taj način im se odriče mogućnost da budu liberali, demokrati, republikanci, socijalisti, zeleni, nego samo “islamski radikali” i opasni islamisti koji znaju samo za totalitarne sisteme vlasti! To će reći da nisu sposobni za izgradnju bosanske nacionalne svijesti! Preneseno na širu sliku – muslimani nisu sposobni za državu-naciju (Staatsnation), jer su utopljeni u islam!
Lažna dilema
Najzad, pred Bošnjake se postavlja lažna dilema – Tito ili Alija – kao da su oni razapeti između prohujalog titoizma i imaginarnog islamizma koji se pripisuje A. Izetbegoviću. Jedino ozbiljno pitanje Bošnjaka i drugih građana jeste, ustvari, pitanje o ubrzavanju procesa euroatlanskih integracija. Bošnjaci znaju sasvim dobro da je besmisleno bilo kakvo zastupanje tzv. “islamske države”, tog plastičnog i nesretnog koncepta koji ništa danas ne znači. Njihovo glavno pitanje, dakle, jeste BOSANSKO PITANJE i ne bi smjeli nikako da se svode na “narodne lidere”, kult ličnosti ili “spasonosne” vođe, nego da svu svoju energiju usmjere na jačanje potencijala evropske države Bosne i Hercegovine. Dakle, neće Bošnjaci i većina građana Bosne i Hercegovine nikakvu komunističku ideologiju, nego demokratiju kao u razvijenim zemljama zapadne Evrope. A onda totalitarna antibosanska etnopolitika kaže – Bosna ne može biti građanska država! Ta nazadna etnopolitika treba pred građanima odgovoriti na pitanje – zašto Bosna ne može biti kao i druge evropske demokratske države. Na tom pitanju se razotkrivaju opasne totalitarne tendencije etnopolitike u Bosni!
Piše: Prof. dr. Senadin Lavić/Slobodna Bosna