Kada su nedavno poslanici Dodikovog SNSD-a i Čovićevog HDZ-a Dom naroda Parlamenta BiH odbili smanjiti plate sebi, a povećati običnim zaposlenicima, jedan moj poznanik državni činovnik srednjeg ranga mi se žalio. „Ne ide ovo ovako, Dodik i Čović se ponašaju ko Kina i Rusija u Vijeću sigurnosti UN-a. Može se ostatak svijeta sve dogovoriti, ali će njihovo pravo na veto sve srušiti“.
Ovog lucidnog monologa u kojem je lokalna bosanskohercegovačka poltička praksa upoređena sa promjenom globalne ravnoteže, sjetih se danas čitajući tekst britanskog publiciste Paula Masona. U članku on problematizira potencijalnu demokratizaciju Kine. Osvrćući se na nedavni susret kineskog lidera Si Jipinga sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi, Mason piše da se kineski predsjednik vratio doma sa ogromnim, kako ih on naziva, asimetričnim poslovima koje mu je ustupio Putin. „A sve što je Putin dobio zauzvrat“, smatra autor, „jeste obećanje da će Kina zajedno sa Rusijom nastaviti da blokira rad Savjeta bezbjednosti UN-a“.
Ovo učvršćeno savezništvo dviju zemalja sa pravom veta, praktično znači da najveći svjetski sigurnosni forum biti paraliziran i neće moći rezolucijama i drugim aktima djelovati na području održavanja globalne sigurnosti.
Na sličan način, na lokalnom bosanskom planu funkcionira savezništvo Milorada Dodika i Dragana Čovića. Naivna je, kratkovida, ili pak politički maliciozna vjera međunarodnih aktera da će se u tome nešto promijeniti samo ukoliko se SDA ukloni kao treći partner, a na njegovo mjesto instalira nova politička formacija. To bi, bilo otprilike efikasno kao kad bi neki svjetski mozak smislio da umjesto, recimo Velike Britanije, u Vijeće sigornosti UN udjene, primjerice, Japan sve u nadi nadi da će on doskočiti rusko-kineskim blokadama bolje od Britanaca.
Paul Mason nema dilemu oko toga kako se može zaustaviti i demokratizirati Kina, a time i planetarni mirovni poredak: porazom Rusije u ratu u Ukrajini. Uzaludnost te vojne agresije, navela bi Kinu na drugačije ponašanje. Istovremeno, uzaludnost ideje podjele Bosne i Hercegovine bilo da se sa njom unilateralno pomiri, priznajući promašenost svoje dosadašnje politike, Zagreb, ili Beograd, jedini je garant njenog funkcioniranja bez blokada.
Piše: Senad Avdić / OBN / Slobodna Bosna