Izjava gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića u kojoj negira postojanje crnogorske nacije izazvala je mnogo bure u Crnoj Gori, ali i u BiH. Veliki broj javnih ličnosti, predstavnika opozicije, ali i pojedinci iz vlasti kritikovali su ovaka Stanivukovićev stav.
U izjavi za N1 gradonačelnik Banje Luke je pokušao “umanjiti štetu”, tvrdeći kako je izjava u videu isječena iz konteksta. Međutim, onda je odmah i dodao kako Crnogorce ne smatra zasebnom nacijom, nego Srbima. No, nije se tu zaustavio, nego se osvrnuo i na crnogorsko pismo, negirajući pravo ljudima u Crnoj Gori da u svoje pismo stave onoliko slova koliko smatraju da im treba.
– Želim kazati da je neko isjekao šest sekundi i na osnovu toga napravio mišljenje. Ima dio kada kažem da svako ima pravo osjećati se kako želi i niko ne treba ubjeđivati da nešto jest ili nije. Isto tako imam i ja pravo da imam svoj stav. Moje mišljenje je da Crnogorac ne može biti odvojen od identiteta srpskog naroda. Za mene kad neko kaže da je Crnogorac, isto kao da kaže da je Vojvođanin. Dakle Vojvođanin Srbin ili Srbin Crnogorac, ja u to duboku vjerujem. Ako čitate Njegoša on kaže da “srpski piše” i da mu je “narodnost srbinska”, a “duša Slavenska”. Ja Crnu Goru smatram svojoj zemljom. Smatram da su 32 slova (crnogorskog pisma) izmišljena. Koja 32 slova? Oprostite, ali ćirilica ima 30 slova. Imam pravo da iznesem svoj stav, izjavio je Stanivuković.
Tvrdi kako je zbog svojih stavova o crnogorskoj naciji dobijao čak i prijetnje smrću.
– Dobio sam prijetnje po život. Govorili su mi da sam “četnik”, “nacionalista”, da će me zaklati, da ne dolazim u Crnu Goru…Ja ovu izjavu nisam dao politički nego duhovno. U Crnoj Gori nemam glasača, nego jednostavno tako mislim. Protiv sebe ne mogu. Vidjeli ste da pojedini mediji u Federaciji traže da kažem Kosovo, a ja kažem Kosovo i Metohija. Ili RS, a ja kažem Republika Srpska. Za te stvari se mre. Za te stvari su moj preci dali život, moj stric, rekao je Stanivuković za N1.
Na kraju je dodao kako voli Crnu Goru, kako u njoj svake godine ljetuje, te kako se u toj zemlji osjeća kao domaćin, a ne kao gost.