Kada su se u subotu, 23. maja, u Beogradu na Trgu Slavija ponovno okupili deseci hiljada ljudi, Branislav Šovljanski je na društvenoj mreži X podijelio jednu grafiku. Novoimenovani glavni urednik televizije N1 pohvalio se da je više od polovice gledatelja kabelske mreže SBB u tom trenutku pratilo njegovu televiziju, koja je uživo prenosila proteste protiv vlasti, piše Deutsche Welle.
Samo sedam dana kasnije, Šovljanski je morao prijeći u defenzivu. Publika je, rekao je, s pravom zabrinuta za budućnost N1. „Ništa se u našem radu dosad nije promijenilo i tako će ostati dok smo mi ovdje i dok je naš urednički tim ovdje. To je ono što možemo jamčiti našoj publici.“
Nedugo prije te izjave britanski investicijski fond BC Partners potvrdio je dogovor da portugalskom Alpac Capitalu proda Adria News Network (ANN), mrežu medija na Balkanu. Alpac Capital već posjeduje mrežu televizija Euronews. Prema ranijem pisanju medija, cijena iznosi 30 milijuna eura, što je više od procijenjene vrijednosti od, navodno, 22 miliona.
Još se čekaju potvrde regulatornih tijela, a potom bi u ruke Alpac Capitala trebale prijeći televizije N1 u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, zatim beogradska televizija i dnevni list Nova, dnevni list Danas i tjednik Radar, kao i dio crnogorskih Vijesti.
Priprema terena za neizvjesne izbore?
No, kada je riječ o medijskoj sceni, Srbija je u središtu pozornosti. Prema kritičarima, upravo je kontrola nad medijima – nacionalnim televizijama i tabloidima – glavna poluga vlasti Aleksandra Vučića. On je samo prošle godine zabilježio više od 400 nastupa u medijima, a ovih je dana otkrio da namjerava pokrenuti i vlastiti podcast – o sportu, povijesti, umjetnosti…
U neprekidnom nizu nastupa Vučić svojim sunarodnjacima obećava sve veće plaće i investicije, dok studentsku pobunu opisuje kao „obojenu revoluciju“. U tom narativu posebno mjesto imaju televizija N1 i sestrinski mediji – optuženi da „huškaju“ mlade i rade za „srpske neprijatelje“.
Sve vodi prema izvanrednim izborima za koje Vučić, nakon mnogo premišljanja i odgađanja, sada tvrdi da će biti održani na jesen. Anketama malo tko vjeruje, a jedino se čini da pojava Studentske liste unosi neizvjesnost s kakvom se Vučić nije morao suočiti tijekom petnaestak godina vladavine.
„Ideja je odavno da nas ušutkaju prije tih izbora“, kaže za DW jedan novinar iz kritičkih medija koji su sada na prodaju, pod uvjetom da mu se ne spominje ime. „Sada nas prodaju i to je to, Vučić je dobio ovu bitku.“
Drugi govore da ne očekuju oštar rez niti valove otkaza, već prije manje „pumpanja“ i blago otvaranje za glasove iz vlasti, koji su dosad ionako uglavnom odbijali gostovati u spomenutim medijima.
Ko je kupac?
Euronews je osnovan 1993. s idejom da bude paneuropska informativna televizija. Iako i dalje dobiva novac iz Bruxellesa, ta je privatna mreža, tvrde kritičari, odavno postala „megafon europske desnice“ i „franšiza za autokrate“ koji njome kupuju imidž – od Srbije do Gruzije. Od 2022. godine to je dodatno naglašeno, kada je Euronews prešao u vlasništvo Alpac Capitala.
Prvi čovjek fonda, Pedro Vargas David, iznimno je blizak bivšem mađarskom premijeru Viktoru Orbánu i ima brojne poslove u Mađarskoj. Otac poduzetnika, Mario David, bio je zastupnik u Europskom parlamentu te je dugogodišnji Orbánov savjetnik i bliski saradnik.
U prvoj reakciji glasnogovornik budućih vlasnika rekao je da se oni zalažu za „neutralno“ novinarstvo. „Kupci kritičkih medija ne ulijevaju povjerenje zbog kontroverznog vlasništva“, kaže predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije, Željko Bodrožić. „Ali ni zbog srpske podružnice Euronewsa, jedne u nizu televizija koje kontrolira vlast, doduše nešto uljuđenije i pristojnije od tabloidnih televizija.“
Beogradski Euronews nije dio „obitelji“ kanala koji pripadaju Alpac Capitalu, već ga izravno financira srpski državni Telekom Srbija, koji plaća franšizna prava, piše Deutsche Welle.
Dva medijska svemira u maloj zemlji
Općenito, Telekom je dosad uložio više od dvije milijarde eura – mnogo novca u maloj Srbiji – u kupnju manjih kabelskih operatera, skupih prava na sportske prijenose i financiranje petnaestak televizija bliskih vlasti.
Među novinarima se u tom kontekstu i dolazak Alpac Capitala kao „investitora“ tumači sa skepsom te se strahuje da postoji zakulisni dogovor s vlastima. „Postoje ljudi koji su se obogatili zahvaljujući medijima i ljudi koji jedva preživljavaju jer rade u medijima. Ta podjela na odane novinarske kerbere i omražene medije program je Vučićeve stranke“, kaže Stevan Ristić, direktor magazina Vreme.
On zna kako je voditi kritički medij uz stalnu borbu za opstanak. Oglasa gotovo da i nema, a državni natječaji rezervirani su za podobne medije. „Vlast se ponaša kao da je ovo rat, pa neprijatelju ne želi dati ni zrno riže“, kaže Ristić za DW.
Ako N1 i sestrinski mediji doista ublaže kritiku ili čak promijene stranu, javnost u Srbiji ostat će bez većih televizija na kojima se može informirati bez utjecaja vlasti. Također, među deset najčitanijih internetskih portala praktički neće biti onih koji nisu ‘na kratkoj uzici‘.
Suzdržane kritike iz EU
Još u februaru ANN je u odgovorima za DW tvrdio da se ne planira prodaja medija, da neće biti otpuštanja i da će redakcije ostati neovisne.
Što se od tada promijenilo? Planiraju li se programske promjene? To je DW upitao Brenta Sadlera, iskusnog britanskog novinara koji je urednički i poslovno odgovoran za sve medije ANN-a. Pitali smo i ostaje li Sadler na toj poziciji nakon promjene vlasništva. Nismo dobili konkretne odgovore. Sadler je naveo samo da je i dalje nadležan.
Bodrožić iz NUNS-a kaže da je zabrinut „zbog dosadašnjih Sadlerovih aktivnosti“ te da o svemu obavještavaju Evropsku federaciju novinara i druge organizacije.
No, unatoč apelima, dosadašnje kritike iz Evropske unije na račun vlasti bile su mlake i sporadične. Vladajuća Srpska napredna stranka ima posebno uporište unutar Evropske pučke stranke, konzervativne političke obitelji čija je pridružena članica.
Što se tiče medija, Vučić je više puta sa zadovoljstvom govorio o „problemima“ na N1, tvrdeći da nema nikakav utjecaj na prodaju. „Ne pada mu na pamet“, rekao je, zabranjivati televizije, iako one, prema njegovim riječima, stalno pozivaju na rušenje ustavnog poretka.