„Nije me sramota reći da želimo kupiti bespilotne letjelice Bayraktar, ali želi ih cijeli svijet pa smo stali u red“, rekao je Aleksandar Vućić prilikom posljednje posjete Recepa Tayyipa Erdoğana Beogradu. Srbijanski predsjednik je tada kazao „ako treba, platit ćemo stotine miliona eura“.
Ministar odbrane BiH Zukan Helez upravo boravi u Turskoj, ali nije direktno odgovorio na pitanje DW-a da li će BiH od Ankare tražiti Bayraktare TB-2. „Želimo sve što može doprinijeti odbrani BiH, a u fokusu su nam odbrambeni sistemi“, kaže Helez. On dodaje da bi svaki ministar volio da njegova zemlja ima najmodernije naoružanje „uključujući najmoderije dronove“.
Međutim, Bayraktare je prije Srbije i BiH dobilo Kosovo. „Kosovo je sada još bezbjednije i ponosnije“, rekao je kosovski premijer Albin Kurti kada su Kosovske sigurnosne snage (KSS) preuzele turske dronove. Nije poznato koliko su vlasti u Prištini izdvojile novca za pet bespilotnih letjelica, ali jedna košta oko tri miliona eura, dok je cijena kontrolne stanice kojom se upravlja sa šest Bayraktara od 25 do 35 miliona eura.
Oprezne kritike
I prije nego što su turski dronovi stigli na Kosovo, Aleksandar Vučić je rekao da će to uticati na odnose Beograda i Ankare iako Srbija „izrazito poštuje Erdoğana“. „Ne samo da nemaju pravo prema međunarodnom pravu naoružavati nekoga ko nije država, ali vidite koliko ih je briga za međunarodno pravo“, kazao je Vućić. Turska, međutim, priznaje Kosovo kao nezavisnu državu.
Isporukom Bayraktara KSS-u Ankara potvrđuje da će „čvrsto stajati iza Prištine“, kaže u komentaru za DW beogradski vojni analitičar Aleksandar Radić. „To je politička poruka da KSS ima saveznika“, kaže Radić. On napominje da je u sastavu KFOR-a i bataljon turske vojske i da će na jesen komandu nad KFOR-om preuzeti turski general. „Očigledno se snažno podiže politički ulog zvanične Ankare na Balkanu“, kaže sagovornik DW-a.
Trgovina bez američkog pristanka?
Kupovina turskih dronova mogla je biti obavljena i bez američkog odobrenja, smatra Radić. „Amerikanci nisu u prilici da zabrane nabavke naoružanja za KSS, ali preko instrumenata KFOR-a mogu da kontrolišu letove, jer svaka aktivnost u vazdušnom prostoru Kosova mora da se odobri“, napominje sagovornik DW-a.
Prema novom kosovskom zakonu KSS može nabavaljati „svakovrsnu tehniku”, ali KFOR, držeći se starog zakona, ne dozovoljava nabavku ofanzivnih sistema. „Dronovi kao što je TB-2 nisu prepoznati kao ofanzivni sistemi i ne postoji zakonska prepreka za njihovu nabavku“, kaže Radić. Naime, dronovi nisu vazduhoplovna oruđa poput ofanzivnih aviona ili helikoptera, niti koriste klasičnu avio-municiju.
Pantsir-S1 protiv Bayraktara TB-2
Ministar odbrane Srbije Miloš Vučević ocjenjuje da se KSS naoružava „moćnim sistemima“ što je „kršenje“ Rezolucije 1.244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i Kumanovskog sporazuma“. „Osim dronova, dobili su i haubice, minibacače, protivoklopne sisteme“, upozorava Vučević, uz konstataciju da se oružje KSS-a ipak ne može porediti sa potencijalima Vojske Srbije (VS). VS je prošle godine oborila komercijalni dron u blizini garnizona VS Raška, ali nije navedeno kome je dron pripadao.
Aleksandar Radić potvrđuje da su kosovski Bayraktari „ozbiljan izazov” za VS, jer se mogu koristiti za granične izviđačke letove iz vazdušnog prostora koji je u nadležnosti KFOR-a. „U potencijalnom radikalnom scenariju postoji odgovor na taj dron – Pantsir-S1E. Vojska Srbije ima jednu bateriju sa šest borbenih mašina tog artiljerijsko-raketnog sistema PVO (protiv-vazdušne odbrane) prilagođenog za borbu protiv dronova“, kaže Radić za DW.
Zapadnobalkanske države ne moraju čekati Zapad?
Srbija je PVO sisteme Pantsir-S1 kupila od Rusije, a ruski Pantsiri su u Ukrajini djelovali protiv Bayraktara TB-2. Radić kaže „efikasno”, ali vojni analitičar iz Sarajeva Nedžad Ahatović tvrdi da je ruska vojska Bayraktare „prizemljila” prvenstveno elektronskim ometanjem. „Ne vjerujem da će Ruska Federacija u skorije vrijeme bilo kome otkriti tu tehnologiju“, kaže Ahatović.
Sarajevski vojni analitičar smatra da je Kosovo kupovinom turskih dronova „dobilo oružje od strateške važnosti za odvraćanje od agresije“. „To je poruka da i ‘slabe’ regionalne države mogu ojačati svoju poziciju nezavisno od volje Zapada, što nije nužno usmjereno protiv zapadnih interesa“, kaže Ahatović za DW. A interes Zapada na Balkanu je, podsjeća Ahatović, odvraćanje od ruskog uticaja.
Pomama za turskim dronom
Mnoge države spremne su izdvojiti milione kako bi se domogle trenutno najtraženijeg borbenog drona – Bayraktara TB-2. Ahatović smatra da su turski dronovi potrebni i Oružanim snagama BiH. „Kao i na Kosovu, taktičke bespilotne letjelice bi i u BiH bile sredstvo za strateško odvraćanje od raznih oblika ugrožavanja sigurnosti, a za regiju bi najbolje bilo da turski Bayraktari istovremeno dođu u Srbiju i u BiH“, kaže sagovornik DW-a.
Zašto je Bayraktar toliko tražen? Turska bespilotna letjelica stekla je slavu na svim ratištima na kojima je upotrijebljena. Turci su je koristili još 2015. godine u pograničnim napadima (prema Siriji) na pripadnike Kurdistanske radničke partije koju je Ankara proglasila „terorističkom organizacijom“. Potom su djelovali i protiv terorista ISIL-a (tzv. Islamska država), ali i Asadove (Bashar al-Assad) vojske u Siriji. Bayraktari su, kako je o tome pisao i Jutarnji list, pred Tripolijem porazili i „samoproglašenog“ maršala Kalifu Haftara iz Benghazija koji je na glavni grad Libije krenuo uz podršku ruskih plaćenika iz Wagner grupe.
Turska računa na globalno tržište i uticaj
Bayraktari su se najbolje pokazali u posljednjem Azerbejdžansko-Armenskom ratu oko Nagorno-Karabakha 2020. godine. „Kada je Azerbejdžan slomio otpor Armenije u Nagorno-Karabakhu, učinio je to uz pomoć Bayraktara koji su za 40 dana postigli ono za šta se Azerbejdžan proteklih 30 godina borio na brdima planinske enklave“, kaže Ahatović.
Bayraktari su taktičke bespilotne letjelice koje mogu ostati u zraku od 26 do 34 sata. Pokreću ih benzinski motori sa kojima mogu razviti brzinu od 220 km/h i nositi do 200 kg ubojnog tereta. „Njihova prednost je preciznost, ubojitost, brzi odgovor na potencijalne prijetnje i, što je navažnije, neutralisanje neprijateljske žive sile i materijalno-tehničkih sredstava uz minimalne vlastite gubitke“, kaže Ahatović. On napominje da je Turska svoje dronove razvila tek nakon što su zapadni saveznici odbili isporučiti Ankari tehnologiju iz te oblasti, uključujući moderne američke bespilotne letjelice Rapier.
Najmanje 15 država kupilo je turske dronove, a među njima su i neke NATO članice. Prva država NATO-a i Evropske unije koja je nabavila Bayraktare je Poljska (24 letjelice). Prošle godine tri turska drona kupila je i Albanija. Najavljeno je i da će jedna fabrika za proizvodnju ovih letjelica do 2025. godine biti izgrađena u Ukrajini.
Piše: Samir Huseinović / DW