Pravosudni laici, a i većina stručnjaka u ovoj oblasti do sada su živjeli u uvjerenju da je krivično odgovoran i onaj koji svjesno daje mito kako bi iz toga stekao određenu nezakonitu korist. U sudskoj praksi Bosne i Hercegovine zabilježen je slučaj koji ih razuvjerava. Davaoci mita dobili su status – oštećene stranke.
Izvjesna Z.M. osuđena je na zatvorsku kaznu zbog višestrukih prevara. Neosporno, ona je od više osoba uzimala novac uz obećanje da će im zauzvrat pomoći u ostvarivanju raznih „pogodnosti“ od zapošljavanja, preko dobijanja prijevremene ili invalidske penzije do bankovnih kredita.
Dvanaest takvih obećanja nije ispunila niti je davaocima vratila novac ili je to učinila u manjem procentu preuzete sume. Nakon što je krivično procesuirana, prvostepeni sud je pored zatvorske kazne presudio da mora vratiti novac davaocima mita, koji su pored statusa svjedoka tako priznati kao oštećeni u ovom postupku.
Drugostepeni sud je presudu potvrdio, a Ustavni sud nije uvažio apelaciju odbrane osuđene kojom je ukazano da davaoci mita nisu od tužilaštva dobili imunitet u zamjenu za svjedočenje niti su tokom davanja iskaza dodatno upozoreni da svjedočenjem optužuju sami sebe, sukladno zakonskim propisima.
„Ustavni sud podsjeća da je tužilaštvo jedino isključivo nadležno (princip akuzatornosti) za pokretanje i provođenje krivičnog postupka, a Tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju jasno navelo da se ne može raditi o krivičnom djelu davanja dara ili drugog oblika koristi, već samo o krivičnom djelu prijevara, što je i zaključak redovnog suda“, navedeno je u odluci Ustavnog suda BiH.
Nedavno je u Hrvatskoj zabilježen slučaj da je davalac mita optužen, a potom sporazumom o priznanju krivnje oslobođen, što je bio preduslov da bude svjedok protiv primatelja mita.
U ovdašnjem slučaju tužilac je vjerovatno u želji da navedena Z.M. bude osuđena, zanemario mogućnost da svjedoke optuži ili da ih sporazumom o priznanju krivnje i sticanjem imunitetskog statusa uvede kao svjedoke. Ovako su statusom oštećenih dobili mogućnost da presudom prevarantici dobiju svoj novac, bez posljedica za njih.
Hipotetički, sada svi koji budu nezadovoljni „uslugom“ za dato mito, mogu prijaviti primaoca mita i tražiti povrat svog novca bez posljedica što su izvršili blaže, ali ipak krivično djelo.
Amnestiranje onih koji su davali mito za razne uzvratne nezakonite usluge teško da će uticati na smanjenje korupcije u Bosni i Hercegovini. Znajući ovdašnji „skliski pravosudni teren“, ovakvim presudama, čini se, biće još više motivisani i oni koji su do sada ako ništa drugo, iole strahovali od mogućnosti da budu optuženi za davanje mita.
Izvor: zurnal.info/Autor: A.Gutić