Moskva će lično Miloradu Dodiku zamjeriti poklon koji je predao ruskom šefu diplomatije Sergeju Lavrovu, jer nije provjerio ikonu koju daje.
Ipak, mnogo veći problem koji je Dodik napravio je na međunarodnom polju – upalio je svjetlo i ukazao na moguću direktnu vezu ratnih plaćenika i državnog vrha RS-a.
Član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik poklonio je Lavrovu prije nekoliko dana, 14. decembra u Istočnom Sarajevu, omalenu pozlaćenu ikonu Svetog Nikole. Problem je što na njenoj pozadini stoji pečat koji svjedoči o vlasništvu Ukrajine. Oglasile su se ukrajinske vlasti i saopštile da su analizirale ikonu i zaključak je da se radi o predmetu u vlasništvu Ukrajine. Dodatni problem je napravio tvit Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), koji su, pohvalivši se Dodikovim poklonom, u opisu ikone napisali: “Nađena u Lugansku.”
To je, praktično, sporni dio teritorije Ukrajine za koju tamošnje vlasti tvrde da je Rusi otimaju. I, naravno, prostor gdje je bilo srpskih plaćenika i dobrovoljaca. Uporedo sa skandalom, Dodik se razbolio. U bolnici je i, prema posljednjim informacijama, pozitivan je na koronavirus. Međutim, pojašnjenje oko ikone danima nije dao ni njegov kabinet, što je dodatno rasplamsalo špekulacije da je ikona, zapravo, ukradena u Ukrajini, piše beogradski “Blic”.
Prvi na listi sumnjivih su dobrovoljci i plaćenici. A to neminovno vodi ka vezi državnog vrha – Dodika i “pasa rata”. Od samog početka “slučaja ikona”, nju je i pratila sumnja da su je iz Ukrajine iznijeli Srbi koji su tamo ratovali.
Ko su srpski plaćenici?
Preciznog podataka koliko se Srba plaćenika ili dobrovoljaca nalazi na teritoriji Ukrajine nema. U jednom trenutku se špekulisalo o njih 300. Ima i onih koji su u Ukrajini osnovali porodice i tamo ostali. Po onome što se zna, podijeljeni su u nekoliko jedinica – Međunarodne brigade, Sedma brigada, Uralska jedinica, Prva slovenska jedinica, jedinica Režanj i ozloglašeni plaćenici iz Wagnera koji su ratovali i u Siriji.
Prema pojedinim navodima, put u Donjeck preko Moskve plaća im ruska organizacija “Kosovski front”. U sukobu u istočnoj Ukrajini dogodilo se i da Srbi pucaju na Srbe, jer ih je bilo na obje strane – proruskih snaga samoproglašenih republika Donjecka i Luganska, ali i na račun Kijeva. Prema neprovjerenim informacijama, ima i onih koji su plaćeni i do 10.000 dolara mjesečno.
Ukrajinske vlasti do sada su u nekoliko navrata objavile da ima srpskih plaćenika. Srbija je međutim, rijetka država koja je u svoj krivični zakon unijela kažnjivost ovakve vrste ratovanja i dio je procesuiran. Republika Srpska i dalje je siva zona.
Iskakanje iz protokola
I dok se misterija rasplamsava, malo ko uzima u obzir scenarij po kome ikona jeste ukrajinska, ali nije kradena, već je, kao i mnoge druge ikone, jednostavno, ko zna kada, donesena na ove prostore kao poklon, kupovina… Činjenica je da je dugo šutanje onih koji bi trebalo da razjasne slučaj, dodatno doprinijelo tezi da su za ikonu vezane “mutne stvari”.
Inače, državnici jedni drugima u većini slučajeva poklanjaju manje-više simbolične stvari sa prostora s kojih dolaze ili iz takozvanog državnog fundusa. Postoje protokoli koji jasno definišu šta se poklanja. Dodik je “iskočio” i iz ovog pravila.
Ukoliko se uzme u obzir međunarodni apspekt priče, ali i politička konotacija da je predstavniku Rusije poklonio nešto ukrajinsko, pa još neprovjereno, činjenica je da je Dodik napravio pravi skandal.
Poslije nekoliko dana bez ijedne izjave, jučer se oglasio Dodikov kabinet. U saopštenju se navodi da ikona Svetog Nikole, koju je Dodik poklonio, “nije ukradena i spada u red porodičnih osveštanih ikona”.
Žig na ikoni stavljen prije 1930. godine
Na žigu koji svjedoči da je ikona vlasništvo Ukrajine, stoji: „Ukrajinski SSR Nacionalni komitet obrazovanja Ukrajine, Odsjek regionalna komisija za zaštitu kulturnog naslijeđa“. Riječ je, kako navode u ukrajinskom Ministarstvu kulture, o pečatu – Odeske regionalne komisije za zaštitu spomenika materijalne kulture i prirode. Osnovana je 1926. godine u Odeskom historijsko-arheološkom muzeju i u periodu od 1926. do 1930. godine ova komisija je otkrila i sastavila popise spomenika kulture u svim okruzima, u granicama svoje odgovornosti stavila pod zaštitu države, što predstavlja veliki problem i demantira navode iz Dodikovog kabineta.