Novinari u BiH s pravom očekuju da državne institucije stvore uslove za sigurno okruženje kako bi svoj posao mogli raditi bez straha za bezbjednost ili ekonomsku egzistenciju.
Međutim, isto tako javnost ima pravo da od novinara očekuje profesionalnost u njihovom radu i da znaju da su vijesti koje čitaju, slušaju ili gledaju provjerene i da se mogu osloniti na njihovu tačnost i pouzdanost.
Savjet za štampu BiH, iako kao tijelo nema ovlaštenja da kažnjava, suspenduje ili zatvara medije, u svom sastavu ima predstavnike medijskih izdavača, novinara i građana te ima mogućnost da svojim djelovanjem utiče na što kvalitetniji i profesionalniji rad medija u cijeloj zemlji.
Da bi proces samoregulacije, kojim se rukovodi Savjet za štampu BiH, bio uspješan nije dovoljno da samo novinari vode računa o kvalitetu rada svojih kolega, već je važno da javnost kroz žalbe na netačno i neprofesionalno izvještavanje ukaže na neregularnosti, kako bi one bile ispravljene.
U Savjetu za štampu BiH kažu da je njihov moto “Građani i novinari zajedno u borbi za istinu”, te zato pozivaju javnost da se aktivno uključi u podizanje profesionalnih standarda.
“Ulaganjem prigovora na netačne, neprofesionalne ili nepotpuno objavljene sadržaje u štampi i online medijima, na sadržaje koji krše Kodeks za štampu i online medije u BiH, građani ostvaruju jedno od svojih osnovnih ljudskih prava – pravo na brzu, pravovremenu i tačnu informaciju, svoje pravo na istinu”, naglašavaju oni.
Osim toga, bitno je napomenuti da ukazivanje na neprofesionalnost pojedinaca pomaže novinarskoj zajednici jer na taj način oni štite svoje pravo na slobodno iznošenje istine, u skladu sa zagarantovanom slobodom medija.
Siniša Vukelić, član Upravnog odbora Udruženja novinara “Bh. novinari”, kaže za “Nezavisne” da novinari koji krše kodeks i šire lažne i neprovjerene informacije nisu članovu Savjeta za štampu. To predstavlja veliki problem…
“Javnost očekuje od Savjeta za štampu da sankcioniše one koji šire lažne vijesti, a nisu upoznati da on nema ta ovlaštenja. Tu se uglavnom radi o portalima bez adresa i odgovornih osoba koje biste mogli nazvati, tužiti ili zatražiti demantij”, kaže Vukelić.
Ističe da poseban problem predstavlja činjenica kada ozbiljni mediji, a posebno javni servisi, preuzimaju neprovjerene informacije s nepotpisanih portala i onda te informacije plasiraju u svojim emisijama, a nakon pritiska javnosti se pravdaju da nisu autori, već da su ih samo prenijeli.
“Uglavnom se tu radi o tekstovima i prilozima u kojima se neprovjerenim navodima blate politički protivnici, a da mi pritom ne znamo ko su ljudi koji pišu i plaćaju da se objavljuju takve stvari”, kaže Vukelić.
Naglašava da bi ovim stvarima trebalo da se bave istražni organi, ali da oni to ne čine jer su sami dio sistema u okviru kojeg takvi kvazimediji funkcionišu. Jedini način da se nešto promijeni su, kako naglašava, evropske integracije, ali sumnja da će sa sadašnjim strukturama na vlasti istinska promjena biti moguća jer tvrdi da sadašnjim vlastima nije u interesu da se ovakvi mediji uklone.
Evropska komisija je u jedan od 14 ključnih prioriteta koje BiH mora da ispuni stavila i pitanje medija. U 12. preporuci je naglašeno da medijima mora biti garantovano pravo na slobodno izražavanje, a slični stavovi izneseni su i u posljednjem izvještaju Evropske komisije o napretku zapadnog Balkana, u dijelu koji se odnosi na BiH.
Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju na svojoj stranici je objavila Vodič o bezbjednosti novinara, a jedno poglavlje posvećeno je i odgovornosti samih novinara, koje treba da obezbijedi samoregulišuće tijelo koje treba da uspostave sami novinari upravo na način kako je to i riješeno u BiH.
“Najbolji način koji mi preporučujemo za održavanje etičkih i profesionalnih standarda u medijima su savjeti novinara. Njihova uloga je da sprovode dogovoreni kodeks ponašanja, koji obično treba da sadrži etičke smjernice”, kažu u OEBS-u.
Piše: Dejan Šajinović