U Federaciji Bosne i Hercegovine, gdje je prosječna plaća tek neznatno premašila hiljadu maraka i kao takva radnicima u relanom sektoru tek misaona imenica, a najveći broj penzionera preživljava s penzijom manjom od 400 maraka, podaci o novcu potrošenom u kladionicama zvuče gotovo nevjerovatno. Prema podacima Porezne uprave u prošloj su godini građani Federacije u kladionicama potrošili gotovo milijardu i šest stotina miliona maraka.
Iako je nemali broj ekonomskih stručnjaka skeptično negirao mogućnost potrošnje tolikog iznosa u kladionicama, zvanični podaci Porezne uprave su neumoljivi. A prema tim podacima, na području Federacije je registrovano 12 pravnih osoba koje obavljaju djelatnost priređivanja igara na sreću – klađenjem, sa 2.119 uplatnih mjesta.
„One su u 2021. ostvarile ukupan promet od 1.598.112.128 KM. To su uplate koje su izvršili igrači po osnovu različitih vrsta klađenja“, navodi Adis Durak, šef Odsjeka za inspekcijski nadzor pri Poreznoj upravi FBiH Kantonalni porezni ured Novi Travnik.
Drugim riječima, u kladionicama je prošle godine ostavljeno skoro pola milijarde više od budžeta najbogatijeg Kantona Sarajevo. Najviše novca u kladionicama su ostavili stanovnici Tuzlanskog, pa Hercegovačko-neretvanskog, potom Sarajevskog, a zatim Srednjobosanskog kantona, koji je godinama na posljednjem mjestu po visini prosječne plaće, a čiji su stanovnici prošle godine na klađenje dali iznos kantonalnog budžeta.
„U Srednjobosanskom kantonu registrovane su 323 kladionice, koje su ostvarile promet u 2021. godini od 217.270.885 KM. Najveći promet ostvaren je na području općine Travnik – 42.667.526 KM“, ističe Durak.
Uz Travnik, u klađenju ne zaostaju ni Novi Travnik te Vitez i Bugojno, dok su na posljednjem mjestu Kreševo i Fojnica. Stručnjaci tvrde da je patološko kockanje bolest ovisnosti, koja više nije samo problem pojedinaca i njihovih porodica nego i društva, jer su posljedice nesagledive.
„Ovo sada nema pravila. U kladionice idu maloljetni, idu osobe starije životne dobi. Spol više ne igra ulogu ni dobna granica, pa čak ni obrazovanje“, naglašava socijalna radnica Mirjana Mehičić.
Prema aktuelnim zakonskim propisima, za razliku od osnovnih životnih namirnica, lijekova ili aparata za medicinsku dijagnostiku, PDV se ne plaća na uplate po osnovu klađenja. Pa ako već vlast nije u mogućnosti osigurati nova radna mjesta, veće plaće i penzije, može na ovakav način, ali i dodjelom budžetsklih sredstava podržavati kladionice da bismo, barem na trenutak, živjeli iluziju boljeg života. No, za naše pristajanje na to, kao i na dužničko ropstvo zbog klađenja, odgovornost snosimo sami.