Otkako je u Bosni i Hercegovini proglašeno vanredno stanje uzrokovano pandemijom koronavirusa, ne jenjava potražnja za zaštitnom medicinskom opremom, prije svega za zaštitnim maskama i odijelima. Kako je riječ o opremi koja se brzo troši, većina zdravstvenih ustanova izrazila je potrebu za njenom nabavkom u većim količinama i u kratkom vremenu.
Pregovarački postupak
Iz tog razloga uvedene su olakšice za nabavku medicinske opreme. No, odmah su uočene brojne zloupotrebe i pokušaji da se krizna situacija iskoristi za ostvarivanje vlastitih interesa. Tako su brojne firme koje nemaju ama baš nikakve veze sa medicinskom opremom, sklapale ugovore za njenu nabavku. Klinički centar Univerziteta u Sarajevu sa generalnom direktoricom Sebijom Izetbegović na čelu angažovao je firmu Cubicus, koja je registrovana kao preduzeće za proizvodnju namještaja, za nabavku 40 respiratora putem pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci. Cubicus ih nije uspio nabaviti, a novac je vraćen.
– Zbog nastupanja više sile, došlo je do nemogućnosti ispunjavanja ovog ugovora. Zatvaranje granica, aerodroma, teški protok robe i svakodnevna ograničenja doveli su do nemogućnosti ispunjenja preuzete obaveze, naveo je Denis Đulalić, direktor Cubicusa, u obavijesti o raskidu ugovora, dodajući da će biti vraćen uplaćeni avans od 3.065.400 KM.
Đenan Salčin, direktor Agencije za javne nabavke BiH, kaže za Oslobođenje da se u instituciji na čijem je čelu susreću sa dosta ovakvih primjera.
– Zvali su naši lokalni ponuđači koji su bili nemoćni, jer nisu mogli nabaviti respiratore. Ustvari, mogli su nabaviti ono što su imali na svojim lagerima, i to su bile male količine, dok je potražnja zdravstvenih ustanova bila veća. Pretpostavljam da i druge firme koje se formalno ne bave nabavkom respiratora, pokušavaju kroz svoje kontakte i veze doći do mogućnosti da ih nabave. I ne samo to već i maske, zaštitna odijela… Koliko sam upoznat, da bi se uvezao respirator, mora se imati dozvola Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH. Znači, te firme mogu ih formalno nabaviti, ali ih ne mogu uvesti. U Agenciji za lijekove i medicinska sredstva kažu da je to osjetljiva kategorija i mora se proći određena procedura. Većina nabavki respiratora nije realizovana, pojašnjava Salčin.
I to nije sve. Salčin ističe da su kroz monitoring Agencije za javne nabavke BiH vidjeli da su bolnice nabavljale zaštitna odijela od firme koja se bavi proizvodnjom voća. Upitan da li ima saznanja da je firma FH Srebrena malina iz Srebrenice angažovana za nabavku respiratora, Salčin odgovara: “Znam za neku drugu stvar koju sada istražujemo, gdje je jedna zdravstvena ustanova u FBiH od te firme kupila zaštitna odijela. Ta firma je registrovana za tu djelatnost, a za zaštitna odijela ne podliježu nekoj dozvoli od Agencije za lijekove. Sada je pitanje po kojoj cijeni i to je predmet našeg monitoringa, našeg zajedničkog rada sa tužilaštvima.”
Dodaje kako “nije problem što je neko nabavio odijela od neke firme koja se generalno ne bavi tim, ali je sada pitanje od koga ste to nabavili i po kojoj cijeni”.
– Ako se nabavlja oprema, svaki ugovorni organ mora sačiniti odluku, donijeti rješenje i poslati Agenciji za javne nabavke na kraju svakog mjeseca. Tek sada slijedi faza ispitivanja da se to utvrdi, kaže Salčin, uz poruku da će svaka nabavka biti ispitana te da u Agenciji za javne nabavke dnevno obrađuju više od 15 slučajeva.
S druge, pak, strane Fikret Hodžić, novinar i direktor Srebrene maline, preduzeća za preradu i konzerviranje voća i povrća, negira da je potpisao bilo kakav ugovor o nabavci zaštitnih odijela i respiratora.
Pomoć državi
– Ne znam koliko je vaša informacija provjerena i ko vam je dao, ali bojim se da niste na pravoj adresi. Stvarno mi je to smiješno i nemojte me pogrešno shvatiti. Ja sam bio uključen u neke razgovore o nabavci nekih stvari, jer su moji kontakti poprilično veliki, a imam ih i u Kini. Međutim, na tome se sve završilo. Sve što je u mojoj mogućnosti da pomognem svojoj zemlji, ja stojim na raspolaganju. Nisam potpisao ugovor sa državom da nabavljam nekakva odijela, ali jesam bio u komunikaciji da se proba pomoći, naći kanal kojim će se uspostaviti komunikacija o nabavci nekih stvari. Nisu u pitanju odijela, ali ništa od toga nije realizovano, kaže Hodžić za Oslobođenje.
Kako god, ne treba zanemariti činjenicu da od pokretanja privatnog biznisa Hodžić uživa veliku podršku vlasti. Kada je prije tri godine počela s radom hladnjača malina, Hodžića su među prvim hvalili federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić i Ramiz Salkić, potpredsjednik RS-a.
– Uvjeren sam da će ovo biti podstrek za mnoge privrednike iz Srebrenice i Podrinja i cijelog entiteta da se okrenu svojim mjestima i rodnim grudama. I da pomognu ljudima koji žive u ovakvim mjestima. Bez ekonomije i ulaganja u ove prostore, teško je da ćemo opstati ovdje da živimo, ne samo mi koji smo sada tu, nego i buduće generacije, rekao je Salkić.
Uslijedili su brojni podsticaji iz budžeta federalnog ministarstva.
Piše: Amela Lončarić, Oslobođenje
https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/teme/bolnice-zastitna-odijela-kupovale-od-vocara-a-preko-firmi-za-proizvodnju-namjestaja-pokusavale-nabaviti-respiratore-550422