Ucjene, prijetnje, hapšenja, istraga, klimavi mandat glavnog državnog odvjetnika, medijsko-poslovno-pravosudni skandal… Sve je to proizašlo iz Lože, službenog, ali tajnog glasila masonskog udruženja Veliki Orijent Hrvatske, piše Index.hr.
Podsjetimo, protekle sedmice su zbog sumnje na pokušaj iznude uhapšeni i osumnjičeni Mark Cigoj, Vuk Radić i Marija Dekanić iz sedmičnika 7Dnevno. Prijavio ih je oftalmolog i šef masonske družine Nikica Gabrić, tvrdeći da su od njega tražili da potroši 200 hiljada kuna u 7Dnevno da ne objave seriju tekstova o njegovom masonskom društvu. U sve se upleo glavni državni advokat Dražen Jelenić, i sam bivši član Gabrićevog društva, a sada druge odmetnute masonske lože te je krenulo javno prepucavanje između njega i Gabrića o tome tko je od koga i zašto tražio kakve usluge u cijelom slučaju. Ukratko, muškarci u pregačama su se posvađali i počupali kao piljarice.
Loža br. 1 iz 6018. godine
Index je u posjedu časopis Loža od kojeg je krenuo cijeli skandal i – moramo reći da smo očekivali više od tajnog društva koje smatra da se nalazimo u 6020. A.L (godina istinske svjetlosti op. aut.), što je zapravo 2020. po službenom računanju plus 4.000 godina od nastanka svijeta po izračunu koji se pripisuje biskupu Usheru i Isaacu Newtonu te bi trebalo okupljati najmoćnije i najuspješnije članove društva koji iz nekog razloga uživaju u djetinjastim ritualima, nošenju obredne odjeće i ukrašenih, ali beskorisnih mačeva. I koji se vole nazivati braćom. Časopis je datiran u 6018. godinu, što znači da je dvije godine star. Nema impressuma, nakladnika ni broja pod kojim bi bio zaveden u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.
Časopis ima ravno 100 stranica, dvojezičan je i dvostran. S jedne strane se čita hrvatski tekst, a kada se okrene naopačke od kraja se može čitati identičan test na engleskom. Prijelom i oprema teksta su amaterski, fotografije nabacane i sve odaje dojam zbrzanog uratka koji je netko povjerio nekom od braće, a ovaj malom od susjeda “koji zna s konpjutorima”. Valja napomenuti da je časopis tajan, odnosno nije namijenjen za javnu distribuciju, nego tek internu – među masonima.
Crne leptir-mašne
Fotografije su, pak, urnebesne. Na njima se može vidjeti masonsko društvo u ukrašenoj odjeći, kako drže desnice u rukavicama podignute pod brade, na stolu su svijećnjaci, šestar, kutomjer i lubanja, u pozadini paravan sa svevidećim okom i nekakvom mazarijom obrubljenom lažnim kamenim stupovima. Dojam upotpunjuje jeftini konfekcijski tapison kakav se može naći u desecima uredskih prostora diljem Zagreba, a namjeravanu mističnost potpuno uništava grubo bijelo neonsko svjetlo primjereno zubarskoj čekaonici. No društvu s fotografija to očito nije pretjerano smetalo da se užive u nasljednike vitezova templara ili biblijskoga kralja Salomona. Po njihovim samozadovoljnim licima nad crnim leptir-mašnama, nemoguće je ne zaključiti koliko su uvjereni u svoju važnost, veličinu i ozbiljnost.
Ponosno i hrabro krenuli na put do Beograda
Takvi su i tekstovi u tom prvom, a po saznanjima Index.hr, i jedinom broju časopisa Loža. Pretenciozni i visokoparni, a zapravo šuplji, loše domišljeni i još lošije napisani.
“Vratiti Svjetlost u Orijent Zagreb, značilo je krenuti put Beograda. Dostojanstveno i hrabro, ponosno i s jasnim ciljem, krenuli smo nas dvadesetorica na povijesni put i u Beogradu osnovali prvu Ložu, koju sam nazvao Loža ‘Ban Josip Jelačić’, te postao Starješina iste”, piše Zoran Vojnić Tunić, Utemeljitelj i Prvi Veliki Majstor Velikog Orijenta Hrvatske o svom pothvatu iz 6017. A.L. Opis odlaska u Beograd, kamo većina Hrvata odlazi da bi se za sitni novac odala tulumarenju na splavovima, Vojnić Tunić samo što ne opisuje kao polazak Prstenove družine prema Mordoru. Zamislite, krenuli su “dostojanstveno i hrabro, ponosno i s jasnim ciljem” na autocestu koja se nekada zvala Autoput bratstva i jedinstva i na putovanje koje traje manje od četiri sata. Mistika do balčaka masonskoga bodeža.
Urnebesni self-help na masonski način
“Slušajući ljude oko sebe čini mi se kako ih većina vjeruje da im se milijardu stvari treba poklopiti kako bi oni bili sretni. Upravo suprotno takvom promišljanju, sretni ljudi žive u okolnostima u kojima se trenutno nalaze i tome prilagođavaju svoj stav. Svaki dan ima iskru radosti i mali paketić sreće, samo ako se dovoljno zagledamo u njega”, piše, pak, Hrvoje Kolarić, Veliki majstor Velike lože Stup Ljepote. Ako vam se čini da su rečenice posuđene iz nekog self-help priručnika ili da ste čuli kako ih izgovara samozvana guruica Ana Bučević, na sasvim ste dobrom tragu. U neugodno blentav tekst Veliki Majstor Kolarić uspio je utrpati i sirotog Malog princa kojeg se dohvati svatko tko se želi prikazati produhovljenim.
Među masonima je samo princ malen, sve ostalo je Veliko
“Za naš zajednički uspjeh imajmo na umu misao Antoinea de Sainta Exuperyja iz Malog princa, koji kaže da ako hoćeš sagraditi brod, nemoj tjerati ljude u šumu da sasijeku stabla i pile grede. Umjesto toga nauči ih da vole more. Oči su slijepe – treba tražiti srcem”, nadrobio je Kolarić, a nama se čini da je 200 hiljada kuna, koliko je navodno tražila ekipa iz 7Dnevno, mala cijena da takav sramotni tekst ne ugleda svjetlo dana.
I sam masonski poglavica Nikica Gabrić, Veliki majstor Velikog Orijenta Hrvatske (masoni su očito opsjednuti veličinom, što bi se u amaterskoj psihologiji moglo proglasiti kompenziranjem nekog stvarnog ili umišljenog nedostatka) si je dao truda i napisao tekst za Ložu. Gabrić koji je ponosni nositelj 33. stupnja škotskog reda i nosi titulu Suvereni Veliki Generalni Inspektor, nema malenih inspektora među masonima, pozabavio se jednim pitanjem u tekstu naslova Jesmo li sami u svemiru?. Iz njegova teksta koji je kao i svi drugi ukrašen fotografijom autora u punoj masonskoj opravi i s čekićem u rukama, izdvajamo samo nekoliko rečenica.
Razlike među cvijećem i zrnca pijeska u Sahari
“Zemlja kao planet u samoj našoj galaksiji predstavlja manje od zrnca pijeska u Sahari ili kapi vode u Tihom oceanu, a čovjek pojedinac tek je atom u tom zrncu pijeska. Upravo ljudska potreba da svoju malenkost prikaže važnijom nego što jest, dovela je do umjetnih podjela u ljudskoj rasi. Ta potreba pojedinca da sebi i drugima dokaže svoju važnost te nekritički osvrt na vlastiti značaj i vrijednost, pogonila je mnoge pojedince da umjesto sličnosti s drugim ljudima baš suprotno – ističu razlike. (…) Vrhunaravna je zadaća znanosti i religija upravo da svojom suradnjom amplificiraju prosvjećivanje svih ljudskih bića da smo na planetu Zemlji svi Božja djeca bez obzira na razlike među nama i da su te razlike upravo bogatstvo koje nam je Bog podario, kao što razlike među cvijećem doprinose ljepoti cijeloga vrta, tako i razlike među ljudima doprinose ljepoti i bogatstvu našeg zajedničkog zemaljskog vrta”, zapisao je Gabrić koji je nekada imao i političkih ambicija koje narod ipak nije prepoznao.
Šteta što su ove njegove misli ostale rezervirane samo za braću u pregačama, umjesto da njihova bezvremenska ljepota bude na korist svakog građanina Hrvatske, Europe i svijeta. Velike Hrvatske, Velike Europe i Velikog svijeta, da ne bude zabune.