Nekada su je smatrali svjetionikom ljudskih prava, principijelnom aktivistkinjom koja se odrekla slobode kako bi izazvala nemilosrdne vojne generale koji su vodili Mijanmar desetljećima.
Godine 1991. Aung San Suu Kyi je dobila Nobelovu nagradu za mir, dok je još bila u kućnom pritvoru, i slavljena je kao “izvanredni primjer moći nemoćnih“.
Kod kuće, u Mijanmaru, uživa ogromnu popularnost kod budističke većine, no na međunarodnoj sceni je njen ugled zbog sudbine manjinskih Rohinja, koje su žrtve progona i zločina, doveo do pada koji je malo ko mogao predvidjeti.
Suu Kyi je provela skoro 15 godina u pritvoru, između 1989. i 2010. godine.
Njena lična borba da dovede demokratiju u Mijanmar (također poznat kao Burma), koji je bio pod vojnom upravom, učinila ju je međunarodnim simbolom mirnog otpora opresiji.
Ustav joj brani da postane predsjednica
U novembru 2015. godine je predvodila Nacionalnu ligu za demokratiju (NLD) do uvjerljive pobjede na izborima, koji su bili prvi put otvoreni nakon 25 godina.
Mijanmarski Ustav joj brani da postane predsjednica, jer ima djecu koja su strani državljani.
No, Suu Kyi, sada 75-godišnjakinja, smatrana je kao de facto lider, sa zvaničnom titulom državne vijećnice i predsjednikom Winom Myintom kao bliskim saradnikom.
Kćerka je mijanmarskog heroja borbe za nezavisnost, generala Aunga Sana, koji je ubijen kada je imala samo dvije godine, netom pred dobijanje nezavisnosti Mijanmara od britanske kolonijalnu uprave 1948. godine.
U Indiju je otišla s majkom Daw Khin Kyi 1960. godine, kada joj je majka postavljena za ambasadoricu Mijanmara u New Delhiju.
Četiri godine kasnije je otišla na britanski univerzitet Oxford, gdje je studirala filozofiju, politiku i ekonomiju, gdje je upoznala i supruga, akademika Michaela Arisa.
Studenti, javni radnici i svećenici na ulicama
Nakon perioda života i rada u Japanu i Butanu, vratila se u Veliku Britaniju i dobila dvoje djece, no Mijanmar joj nije nikada bio van pažnje.
Kada se vratila u Rangoon (sada Yangon) 1988. godine, kako bi se brinula o bolesnoj majci, Mijanmar je potresala velika politička kriza.
Hiljade studenata, javnih radnika i svećenika je na ulicama tražilo demokatske reforme.
“Nisam mogla, kao kćer svoga oca, ostati nedirnuta dešavanjima“, istakla je Suu Kyi 26. augusta 1988. godine i povela pobunu protiv tadašnjeg diktatora, generala Nea Wina.
Inspirirana nenasilnim kampanjama američkog prvaka ljudskih prava Martina Luthera Kinga i indijskog Mahatme Gandhija, organizirala je skupove i putovala širom države kako bi pozivala na mirne demokratske reforme i slobodne izbore.
Česta hapšenja, oslobađanja, kućna izolacija
Vojska je brutalno odgovorila na demonstracije te preuzela vlast pučem 18. septembra 1988. godine, a Suu Kyi je završila u kućnom pritvoru naredne godine.
Potom je vojska, u maju 1990. godine, organizirala izbore, na kojima je NLD uvjerljivo pobijedio, ali hunta nije pristala na predaju vlasti.
Suu Kyi je narednih šest godina bila u kućnom pritvoru, do oslobađanja jula 1995. godine.
U kućnom pritvoru je završila opet u septembru 2000. godine, kada je pokušala otići u grad Mandalay, uprkos zabrani putovanja.
Bezuvjetno je oslobođena u maju 2002. godine, da bi tek godinu kasnije ponovo uhapšena, nakon sukoba njenih pristalica i grupe koje je podržavala vlast.
Kasnije joj je dozvoljeno da se vrati kući, ali samo da bi ponovo bila u kućnom pritvoru.
Tada se mogla susretati s drugim liderima NLD-a i odabranim diplomatama, no u prvim godinama je bila često u samici.
Strah da napusti Mijanmar i povratak u politiku
Nije joj bilo dozvoljeno da se viđa sa sinovima ili mužem, koji je preminuo od tumora u martu 1999. godine.
Vojne vlasti su joj ponudile da ode u Veliku Britaniju, kada je bio jako bolestan, ali nije pristala, jer je strahovala da joj neće biti dozvoljen povratak u Mijanmar.
Nije učestvovala na prvim izborima nakon dva desetljeća, održanim 7. novembra 2010. godine, ali je šest dana kasnije puštena iz kućnog pritvora.
Njen sin Kim je prvi put posjetio tada, nakon 10 godina.
Kako je nova državna vlast pokrenula proces reformi, Suu Kyi i njena stranka su se vratili u politiku i osvojili 43 od 45 zastupničkih mjesta na izborima aprila 2012. godine.
Tada je položila zakletvu kao zastupnica i čelnica opozicije.
Tog maja je napustila Mijanmar po prvi put u 24 godine, što je bio signal njenog povjerenja u nove lidere da će joj dozvoliti povratak.
Mijanmar se suočava s optužbama za genocid
Od kako je postala državna vijećnica, vodstvo Suu Kyi je označeno odnosom prema manjinskim muslimanima Rohinjama.
Hiljade njih je 2017. godine pobjeglo u susjedni Bangladeš, zbog vojne akcije do koje je došlo nakon smrtonosnih napada na policiju u državi Rakhine.
Mijanmar se sada suočava s optužbama za genocid na Međunarodnom sudu pravde (ICJ), dok Međunarodni krivični sud (ICC) istražuje ovu državu zbog mogućih zločina protiv čovječnosti.
Oni koji su prije podržavai Suu Kyi na međunarodnoj sceni sada je optužuju da nije uradila ništa kako bi spriječila silovanja, ubistva i mogući genocid, odbivši da osudi djelovanje i dalje moćne vojske ili prizna sva zlodjela.
Budista bez malo suosjećanja prema Rohinjama
Neki su je smatrali pragmatičnom političarkom, no njena odbrana djelovanja vojske na saslušanju pred ICJ-em u Hagu smatra se novom prekretnicom, koja je anulirala ono malo što je ostalo od njene međunarodne reputacije.
No, kod kuće i dalje uživa velike simpatije kod budista, koji imaju malo suosjećanja prema Rohinjama.
Od kako su na vlasti Suu Kyi i njena stranka NLD na udaru su kritika i zbog progona novinara i aktivista uz pomoć zakona iz vremena kolonije.
Malo je napretka u određenim segmentima društva, ali vojska i dalje kontrolira četvrtinu zastupničkih mjesta i neka ministarstva, kao što su odbrana, unutrašnji poslovi ili granice.
Država se ujedno suočava s ogromnim posljedicama pandemije korona virusa.