Bosna i Hercegovina je u sferi energetike žrtva geopolitičkih okolnosti, evropsko-kineskog konteksta i dugogodišnjih unutrašnjih slabosti u sferi provođenja neminovne energetske tranzicije koju forsira Evropska unija. Pritom se misli na postojeći portfolio elektroprivrednih preduzeća sa velikim udjelom proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva koje treba dugoročno supstituirati obnovljivim izvorima energije.
U skladu sa energetskom tranzicijom, EU do 2050. godine planira obustaviti proizvodnja struje iz fosilnih goriva. I kada u jednom trenutku kineski predsjednik Xi Jinping najavi povlačenje kineskih investicija u projektima termoelektrana na ugalj, u Bosni i Hercegovini svi pomisle na strateški i kapitalni projekt Blok 7 Termoelektrane u Tuzli, koji je zapao u ćorsokak i prije nego je Jinping, a radi se o utjecajnom i ozbiljnom lideru moćne zemlje, obznanio svoj očigledni ustupak „zelenim politikama“ EU u njenim tranzicijskim naporima ka dekarbonizaciji energetske sfere.
Izjave ‘pod ručnom’
Posljednjih mjeseci intenzivirane medijske, političke, socijalne i ekonomske turbulencije zbog gotovo potpuno izvjesnog gašenja projekta Bloka 7, a nakon jedne rečenice kineskog vođe, dodatno su osnažene i pokrenule su „getribu“ crnih scenarija kada je riječ o neminovnom skoku cijena električne energije zbog neizbježnog uvoza struje i vrlo vjerovatnom gubitku posla za hiljade rudara.
Podsjetimo, projekt izgradnje Bloka 7 TE Tuzla koji pamti četiri federalne vlade i četiri generalna direktora Elektroprivrede Bosne i Hercegovine (EP BiH) i koji je sa početnih 760 miliona konvertibilnih maraka (380 miliona eura) dogurao do 1,5 milijardi konvertibilnih maraka (750 miliona eura), dospio je u slijepu ulicu nakon što je kineski konzorcij China Gezhuba Group Co Ltd izgubio američku kompaniju General Electric kao podizvođača, kako je regulirano ugovorom između partnera.
„EP BiH kao nosilac projekta u ime entiteta Federacija BiH ne pristaje na kineske alternative u vezi opreme, nego u ovom trenutku priprema prijedlog ekspertnih rješenja u vezi izlaska iz aktuelnog problema koji će se naći na stolu Vlade Federacije BiH i pred zastupnicima Parlamenta“, neovisno o ovom dokumentu Izet Žigić, predsjednik Nadzornog odbora EP BiH komentira izjavu kineskog predsjednika o prekidu podrške izgradnju termoelektrana na ugalj u inostranstvu. Apostrofira i „detalj“ da Xi Jinping nije odredio vremenski rok okončanja finansiranja.
„Još uvijek ne znamo tačno šta je kineski predsjednik smatrao pod svojom izjavom i sada očekujemo tačno pojašnjenje. Naš projekt je ugovoren i faktički započet s kineskom stranom, a da li njegova izjava znači stavljanje van snage postojećih ugovora, mislim da odgovor nema ni naša diplomatija“, izjavio je Žigić.
Očigledno, splet okolnosti mijenjaju narative, pa iz EP BiH od „realiziranja projekta po svaku cijenu kako bi se održala energetska stabilnost naše zemlje“ imamo blagu pokajničku samokritiku „posipanja pepelom“.
„Nažalost, sve je dugo trajalo, okolnosti su se izmijenile, ali mi nemamo alternativu. Svi koji su za ili protiv, neka kažu drugo rješenje i mi ćemo ga prihvatiti“, izjavio je generalni direktor EP BiH, Admir Andelija koji svojom službenom retorikom ostavlja tračak nade da bi projekt Bloka 7, ako ga „pronosaju vile“, ipak mogao ostati u životu.
Pat pozicija
Ekonomski analitičar Admir Čavalić smatra da najava Xi Jinpinga potpuno mijenja postojeće odnose i perspektive u vezi izgradnje Bloka 7.
„Međutim, još uvijek je nejasno šta ista podrazumijeva – da li prestanak investiranja u postojeću ili novu infrastrukturu, odnosno raskidanje aktuelnih ugovornih odnosa ili pak odustajanje od budućih. Dosta je nejasnoća tako da je sada nemoguće napraviti jasnu poveznicu, ali svakako da ova najava potpuno mijenja postojeću paradigmu kineske izgradnje termoelektrana širom svijeta“, kaže Čavalić. Dodaje kako je odustajanje podizvođača „General Electrica“ vjerovatno dio indirektnih pritisaka EU u pravcu nepodržavanja „prljavih“ energija, a sada i najveća konkretna barijera za realizaciju projekta Blok 7.
„Trenutno se nalazimo u pat poziciji (Bosna i Hercegovina – Kina), gdje niko neće da preuzme odgovornost i povuče određeni potez. To stvara neizvjesnost, povećava rizike i u konačnici vodi propasti projekta. Ukoliko se to desi, onda je opravdano tražiti političku, ali i bilo koju drugu odgovornost svih onih koji su bili uključeni u ovaj projekat, koji je, moguće, u startu bio osuđen na propast“, ističe Čavalić.
Ekonomski analitičar Damir Bećirović mišljenja je da je projekt izgradnje Bloka 7 od samog početka bio postavljen pogrešno, a odustajanje General Electrica kao podizvođača veže za američko-kineske odnose, a manje kao pritisak EU.
„Evropska unija ima puno drugih mehanizama na raspolaganju kao npr. povećanje cijene emisija CO2 iz termoelektrana koja je vrtoglavo narasla u posljednjih pet godina. EU danas vrši pritisak na našu zemlju i kroz druge oblasti, a ne samo direktno kroz energetiku. To im nije teško kada uzmemo u obzir ukupnu situaciju u Bosni i Hercegovini, tj. ekonomsku rascjepkanost, a pogotovo energetsku neuvezanost i fragmentiranost“, kaže Bećirović.
Iz Vlade Federacije BiH, tačnije federalnog Ministarstva energije, rudarstva i industrije, imamo očekivanu opreznost i rezerviranost u skladu sa kojom resorni ministar Nermin Džindić izjavljuje da je za izjavu predsjednika Kine čuo iz medija i da će sačekati njeno zvanično očitovanje.
„Ako odluka bude ovakva kakvu smo čuli iz medija, onda treba sjesti i razmisliti koji su pravci da se ovaj projekt prekine na regularan, zakonit i jedini ispravan način“, kazao je Džindić i potvrdio navode predsjednika Nadzornog odbora Elektroprivrede Bosne i Hercegovine o materijalu koji ovo javno preduzeće priprema za parlamentarnu raspravu.
Parlament Federacije BiH je taj koji će dati konačnu riječ u vezi ugovora sa strateškim partnerom iz Kine.
Zastupnik Irfan Čengić (SDP) koji je Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH uputio zahtjev za Informaciju o zastoju i problemima u izgradnji Termobloka 7 na svom „političkom“ Facebook profilu napisao je kako se ovim projektom loše upravljalo.
„Resorni ministar je rekao da će biti ‘izazov’ osigurati električnu energiju ako propadne projekt Termobloka 7, to je zaista blago rečeno. Jer ukoliko ovaj projekt propadne, hiljade rudara će ostati bez posla, Bosna i Hercegovina će biti zavisna od uvoza električne energije, a računi za struju građanima će biti višestruko veći. Trenutno ‘Elektroprivreda Bosne i Hercegovine’ građanima prodaje struju ispod proizvodne cijene, što sa uvoznom strujom neće biti održivo“, objavio je Čengić. Naglasio je kako bi čak i uz izgradnju Bloka 7 upitno bilo koliko dugo bi Vlada i Elektroprivreda Bosne i Hercegovine moći držati cijenu električne energije zbog potpisanih međunarodnih obaveza.
Na ovoj temi i politika pokušava da profitira, pa opoziciona Naša stranka koja je bila protiv ovog projekta traži sada odgovore od federalne vlasti da preuzme odgovornost zato što je „sprženo 233 miliona konvertibilnih maraka u nepostojećem Bloku 7 TE Tuzla“.
„Radi se o ugovoru vrijednom milijardu i 763 miliona konvertibilnih maraka. To je novac poreskih obveznika koje su njihovi predstavnici bili olako spremni potrošiti, a sada kada je projekt u krizi, nisu spremni da taj novac brane. Naša stranka je od početka bila protiv ugovora sa kineskim konzorcijem Gezhouba. Razlozi su bili problematičan 15-godišnji historijat projekta, elaboracija Evropske energetske zajednice o štetnosti projekta, kršenje zakona EU i sumnja u objektivnu procjenu projekta“, kažu u ovoj političkoj stranci.
Nije kraj svijeta, ali…
Dvojbe i nedoumice oko neminovnosti povećanja cijene električne energije dobijaju pogonsku snagu raspletom situacije sa Blokom 7. Na pitanje kako će se moguće eutaniziranje ovog projekta generalno odraziti na energetski sektor u Bosni i Hercegovini, na rudarstvo i cijenu struje, Admir Čavalić kaže:
„Izostanak modernizacije energetskog sektora u Bosni i Hercegovini, ali i pritisak zelenih politika neminovno vodi povećanju cijene električne energije i to za fizička lica, prije svega, što se godinama izbjegavalo kao dio politike kupovine socijalnog mira. Sada već imamo posljedice dugogodišnjih strukturnih problema u rudnicima, a pitanje je šta će tek biti za par godina. Bojim se da se sve ovo trebalo planirati, anticipirati ranije, a ne sada kada su stvari izgledne. Proizvodnja električne energije predstavlja bitan faktor domaće ekonomije, direktno i indirektno, tako da su ekonomske štete neminovne ukoliko se ne uradi nešto po pitanju unapređenja energetske perspektive, pri čemu mislim, prije svega, na modernizaciju postrojenja na ugalj ili pak prelazak na alternativne izvore“.
Njegov kolega Damir Bećirović smatra da odustajanje od Bloka 7 ne bio kraj svijeta ukoliko se uđe u proces revitalizacije postojećih blokova u TE Tuzla i TE Kakanj.
„Ključni problemi energetskog sektora su rudnici tj. njihovo uništavanje od strane katastrofalnih upravljačkih struktura, a sve uz odobravanje političkih opcija koje su bile na vlasti. Zbog toga danas imamo situaciju da su rudnici najveći dužnici u Federaciji BiH, dok su vlasnici privatnih firmi koje su uposlene u rudnicima multimilioneri. Rudnici su korišteni i kao poligoni za stranačka zapošljavanja, što je dovelo do toga da imate ogroman broj uposlenih u administraciji kao i vrlo loš profil uposlenih u proizvodnji“, ističe Bećirević. Naglašava i kako osnovni cilj i energetske politike mora biti sanacija rudnika, jer se samo na taj način može obezbjediti određeni stepen energetske neovisnosti kao i dalji rad termoelektrana.
Bećirevićeve stavove potvrđuje i svježa analiza Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije o stanju u rudnicima u sastavu Koncerna EP BiH, posebno Rudnika uglja Kreka.
„Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije konstatovalo je da su, nažalost, rudnici u sastavu Koncerna u prvih sedam mjeseci proizveli 360 hiljada tona uglja manje od plana ili 86 posto od plana. Većina ovog podbačaja u proizvodnji odnosi se na Rudnik uglja Kreka, koji je u prvih sedam mjeseci isporučio 740 hiljada tona ili 270 hiljada tona manje uglja od plana, odnosno 71 posto planskog iznosa. U finansijskom iznosu izostao je planirani prihod od gotovo 12 miliona konvertibilnih maraka. Ovakvo stanje dodatno je produbilo finansijsku dubiozu i povećao gubitak rudnika, navodi se u saopćenju Džindićevog resora.
Sistemske promjene
Stanje na depoima termoelektrana u sastavu Javnog preduzeća Elektroprivreda Bosne i Hercegovine daleko je od planskih i bilansnih, što značajno ugrožava rad termoelektrana pa Džindićevo ministarstvo apelira na preuzete obaveze svih aktera u procesu restrukturiranja rudnika.
Ekonomski stručnjak Bećirević dotiče se i politike gašenja termoelektrana u zemljama EU, fokusira se na njenu neujednačenost pa i nedosljednost i šlampavost, jer primjerice, u nekim članicama EU ne postoji nikakav plan za gašenje termoelektrana na ugalj.
„Najveća članica EU Njemačka ima okvirni cilj za gašenje termoelektrana do 2038. godine, ali i dalje proizvode skoro 150 miliona tona lignita godišnje, dok ostatak kaloričnih vrsta uglja uvoze, prvenstveno iz Rusije. Tako da sigurno ni zemlje članice EU neće uspjeti ‘ugasiti’ svoje termoelektrane do 2030. godine kako je predviđeno Pariškim sporazumom“, objašnjava Bećirović.
Istovremeno, ako ponovo uzme Njemačku za primjer, navodi kako su sve glasniji protesti rudarskog sindikata iz koga smatraju da projekt prelaska na obnovljive izvore, tzv. Energiewende (energetski preobražaj), predstavlja prijetnju po energetsku stabilnost.
„Kroz projekt Energiewende je izdvojeno 40 milijardi eura za dijelove Njemačke u kojima se nalaze rudnici da bi se što lakše došlo do energetske tranzicije i da bi uticaj na povećanje broja nezaposlenih bio što manji. To je dio koji se u našoj situaciji mora puno bolje razraditi i gdje očekujemo pomoć EU“, dodaje Bećirović.
Apostrofira i ekološka rješenja u tom smislu koja se moraju realizirati na postrojenjima za odsumporavanje u TE Tuzla i TE Kakanj.
„Energija iz termoelektrana nam je još uvijek prijeko potrebna i zbog toga su ne samo poželjne nego neophodne sistemske promjene. Značajan broj tih sistemskih korekcija ne ovise od osoba koje rade u energetskom sektoru, nego od spremnosti države da se obračuna sa političkom i pravosudnom korupcijom. Nažalost, takva odlučnost i spremnost se još uvijek ne nazire“, zaključuje.
Cijeloj priči o Bloku 7 u svjetlu Jinpingove najave „gašenja svjetla“ za „kineske“ termoelektrane na ugalj u inostranstvu treba dodati vrlo rigorozne stavove Energetske zajednice EU čiji Sekretarijat, preciznije njegov direktor Janez Kopač, Blok 7 u Tuzli označava ekonomskom katastrofom za Bosnu i Hercegovinu zbog taksi za CO2 koje su u vrijeme priče o izgradnji ovog termoenergetskog objekta bile oko sedam eura po toni i trebale su se uvesti u Bosna i Hercegovina tek 2035. godine. No, uslijed promijenjenih okolnosti ove takse će u Bosni i Hercegovini doći mnogo ranije i po znatno većoj cijeni. U EP BiH su po riječima predsjednika NO Izeta Žigića svjesni da ove takse mogu itekako biti opterećujuće za projekt Bloka 7 koji je, kako stvari stoje, dospio u duboki pravni, politički, ekonomski i ekološki glib.
Midhat Dedić/AJB