Aleksandar Vučić rođen je 1970. u Beogradu u porodici srednje klase, završio je Zemunsku gimnaziju, a već kao tinejdžer priključio se Delijama, navijačima Crvene zvezde. Vučić često ističe da je bio prisutan i na čuvenoj utakmici na Maksimiru 1990. godine između Dinama i Crvene zvezde kada je došlo do velikih nereda i sukoba Bad Blue Boysa s milicijom, a mnogi ovu utakmicu zapravo uzimaju za neformalni početak Domovinskog rata i svega što će se u devedesetima događati na području bivše države, piše Dnevno.hr.
Vučić je za vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini radio od 1992. do 1993. kao novinar na propagandističkom televizijskom kanala “Channel S” bosanskih Srba u Palama.
Svoju sklonost nacionalizmu nikad nije skrivao pa ne čudi da njegova politička karijera započinje 1993. godine kada kao mladi pravnik pristupa Srpskoj radikalnoj stranci (SRS), s čije liste biva izabran za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Jedno vrijeme dokazivao se kao zapaženi autor u stranačkom časopisu “Velika Srbija”, a onda biva izabran za generalnog sekretara stranke 1994., Tu dužnost generalnog sekretara SRS-a je obnašao do 2008. godine.
Vučić je ulaskom u radikale povukao ključni potez u svojoj karijeri. Od Vojislava Šešelja upijao je kako se odnositi prema novinarima i političkim protivnicima te mu brzo postaje desna ruka. Iz tog perioda Vučića se najviše pamti po govoru u Glini iz 1995. godine.
”Ništa više nema od vijesti u Krajini. Kao da je to inostranstvo, kao da je to u Hrvatskoj… E, neće moći! Nikada srpska krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska. Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku! Ukoliko srpski radikali pobijede i poraze predsjednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi, i tu odstupanja biti neće”, govorio je Vučić tada, svega nekoliko mjeseci prije Oluje. Pamti se i po istupu u Skupštini Srbije u kojem je pozvao da se “za svakog ubijenog Srbina ubije sto muslimana”.
Šešeljeva škola
Pod Šešeljevim skutima karijeru je započeo i Tomislav Nikolić. Nakon Šešeljevog odlaska u Haag, Nikolić i Vučić odlučili su se za raskid s radikalnim politikama SRS-a te 2008. osnivaju Srpsku naprednu stranku. Nikolić, kao stariji i iskusniji političar, preuzima ulogu predsjednika stranke, dok Vučić kao glavni sekretar postaje najvažniji operativac. Zajednički uspjeh dolazi 2012., kada Tomislav Nikolić pobjeđuje na predsjedničkim izborima i postaje predsjednik Srbije, dok Vučić iz pozadine vodi stranku i konsolidira vlast u parlamentu. Njihov uspon bio je rezultat kompromisa i savezništva, ali ubrzo su se počele nazirati razlike u ambicijama dvojice političara.
Kad je Nikolić preuzeo predsjedničku funkciju, njegov utjecaj unutar SNS-a počinje slabiti. Vučić koristi priliku da konsolidira moć unutar stranke, a 2014. godine preuzima premijersku poziciju, postajući ključna figura u srpskoj politici. Tada dolazi do prvih neslaganja – Nikolić, koji je SNS-u posvetio svoju političku karijeru, odjednom se nalazi marginaliziranim u odnosu na sve moćnijeg Vučića.
Odluka da prepusti Vučiću vodstvo stranke 2012. bila je za Nikolića čin lojalnosti, ali pokazala se kao presudna greška u njegovoj političkoj karijeri. U trenutku kada je Nikolić počeo razmatrati ponovno kandidiranje za predsjednika 2017. godine, Vučić je odlučio stati na kraj mogućoj prijetnji, kandidiravši se samostalno za tu funkciju te je na izborima ostvario uvjerljivu pobjedu, dok je Nikolić ostao bez stranačke i političke podrške.
Toma Grobar i Aleksandar Vučić (Foto: Wikipedia)
Ništa negativno
Nakon što je postao predsjednik Srbije, Vučić je odlučio osigurati da nikada ne bude u sličnoj situaciji kao njegov bivši mentor. Kao predsjednik, Vučić je premijersku funkciju prepuštao političkim saveznicima, ali uvijek pod uvjetima koji mu omogućuju nadzor nad radom vlade i stranke, kao što je bilo za vrijeme vlasti lojalne Ane Brnabić, bivše premijerke.
Danas se Vučić ne slaže s ocjenom po kojoj je Vojislav Šešelj njegov politički otac, ali tvrdi kako neće reći nijednu ružnu riječ o Šešelju.
“Ne sramim se ničega što sam naučio od njega, a radio sam dugo s njim. Lošu riječ ni o kome s kim sam radio nećete čuti, neću ni o njemu, osim loše riječi o nečijoj politici. On je moj kum, dolazio je kod mene na ručkove, kao i ja kod njega. Krstio mi je sina”, rekao je Vučić prije nekoliko godina za srpske medije.