Sloboda je dolaskom Mladena Žižovića i pobjedom protiv Željezničara koliko-toliko izašla iz rezultatske krize, te polako plovi ka mirnoj luci spasa.
Junak Slobodine pobjede ponovo je bio golman Adnan Golubović, koji je i ovaj puta ukrotio penal, i na taj način svojoj ekipi obezbijedio psihološku prednost koja je na kraju krunisana pobjedom.
No, sada konačno kada ekipu više ne drma rezultatska kriza, došlo je vrijeme da se u javnosti konačno iznesu stvari koje predsjednik Elmir Šećerbegović vješto gura pod tepih nešto duže od petnaest mjeseci.
Njegovim dolaskom na čelo kluba, na preporuku Udruženja Veterana FK Sloboda i uposlenika koji su činili u Skupštini kluba bio je na istoj prezentovan kompletan projekat vođenja i rukovođenja kluba.
Njegovi najbliži saradnici bili su Rizah Mešković na mjestu sportskog direktora (napustio klub zbog još uvijek nerazjašnjenih okolnosti), baš kao i Meškovićev sin Amir inače poslovni partner Šećerbegovića mlađeg u firmi Source Code koji je na konferenciji za medije predstavljen direktorom razvoja poslovanja FK Sloboda.
Nakon izvjesnog vremena Meškovići, otac i sin najbliži saradnici Šećerbegovića malog, digli su sidro u strogoj tišini. Bolje upućeni izvori tvrde da je Šećerbegović u javnosti predstavljao samo masku, dok se iza kompletnog projekta FK Sloboda trebala pitati porodica Mešković koja je svoje poslovne veze iz inostranstva trebala iskoristiti kao privatni kapital koji se trebao uvući u Rudarsku 2.
Navodno, cijeli koncept je narušen pojavom virusa COVID 19, te su Meškovići uzeli izlaznu kartu, a njihov klaun Elmir Šećerbegović ostao je na vjetrometini i ruku spasa našao u zagrljaju uspješnih tuzlanskih poduzetnika koji su se društveno i odgovorno uključili u spas tuzlanske svetinje.
Iz dobro obavještenih izbora, porodica Mešković je također očekivala da će njihovim stopama krenuti i njihov dojučerašnji poslušnik, ali je tu mogućnost odbio, jer je željan medijske pažnje i vladavine u fotelji prvog čovjeka kluba.
Početkom ove godine, sasvim slučajno je Elmir Šećerbegović izlobirao još jednu funkciju, te uz pomoć Azmira Husića izabran za predsjednika Kantonalnog saveza TK-a, ali se odrekao mnogih svojih bliskih saradnika iz Veterana FK Sloboda i prijatelja kluba uz čiju pomoć je došao na čelo FK Sloboda i vješto poljubio ruku prvog čovjeka ekipe Tuzla City, iako je njegov otac Dževad Šećerbegović proslavljeni igrač Slobode, sada sasvim slučajno direktor JU stadion Tušanj koji je sa pomenutim Husićem bio u dugogodišnjem sukobu.
(Nastavit će se)