Novinar i pisac Viktor Ivančić ocijenio je da ponovno prizivanje Herceg-Bosne služi vraćanju ratnih strasti u politički život Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Govorio je i o nacionalizmu, odnosu Zagreba prema BiH, veličanju Franje Tuđmana i stanju u hrvatskim medijima.
Osnivač i nekadašnji urednik Feral Tribunea te kolumnista sedmičnika Novosti Viktor Ivančić iznio je ove stavove u intervjuu koji je za Radiosarajevo.ba vodila novinarka Tamara Nikčević.
Nacionalizam kao političko gorivo
Ivančić smatra da hrvatske nacionaliste Novosti ne iritiraju prvenstveno zbog toga što su list srpske nacionalne manjine, nego zato što ne prihvataju nacionalističku podjelu u kojoj se suprotstavljaju dva jednako isključiva tabora.
Prema njegovim riječima, nacionalizmu je potreban protivnik koji predstavlja njegovu „zrcalnu sliku“ s drugim etničkim predznakom. Problem nastaje kada se pojavi medij koji odbacuje takva pravila i kritizira nacionalizam bez stvaranja suprotnog nacionalističkog narativa.
„Ne znam što bi bio važniji zadatak novinarstva od potkopavanja vladajućih ideoloških narativa“, rekao je Ivančić.
Govoreći o antisrpskim grafitima, prijetnjama i prekidima kulturnih događaja u Hrvatskoj, Ivančić je ocijenio da vlast godinama stvara atmosferu u kojoj takvo ponašanje postaje normalizirano. Smatra da političke elite prvo proizvode ambijent koji motivira nasilje, a zatim se ograđuju od neposrednih počinilaca.
Kritizirao je i odnos hrvatske parlamentarne ljevice prema prvom predsjedniku Hrvatske Franji Tuđmanu. Prema njegovoj ocjeni, državnost se u hrvatskoj politici sve češće predstavlja kao svetinja, zbog čega se i njenom „tvorcu“ pripisuju gotovo religijske osobine.
Ivančić smatra da takav odnos potiskuje činjenice i historiju pretvara u zbirku nacionalnih mitova. Posebno je izdvojio sadašnjeg predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, nekadašnjeg predsjednika SDP-a, kojeg je opisao kao jednog od najizraženijih zagovornika politike i naslijeđa Franje Tuđmana.
Za stanje na hrvatskoj desnici Ivančić prvenstveno krivi HDZ, a Domovinski pokret vidi kao njegovo otvorenije i radikalnije krilo.
„DP je HDZ bez šminke“, poručio je, navodeći da Domovinski pokret proizvodi šovinističku buku, dok HDZ kroz državne institucije provodi dugoročniju kulturnu i političku politiku.
Domovinski pokret, predvođen Ivanom Penavom, početkom juna predstavio je deklaraciju kojom traži uspostavljanje posebne hrvatske izborne jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine. Stranka je najavila da bi, ukoliko taj prijedlog ne bude prihvaćen, podržala vraćanje statusa Herceg-Bosne.
Ivančić takvu inicijativu vidi kao pokušaj vraćanja rata u politički život.
„Herceg-Bosna kao ratna tvorevina – ili bolje: ratno-zločinačka tvorevina – čini im se dobrim predloškom za buđenje srdžbe koja će biti politički upotrebljiva“, rekao je.
Dodao je da se iza govora o Herceg-Bosni nalaze logori Heliodrom i Dretelj te politika nasilnog razdvajanja stanovništva.
Haški tribunal nije Herceg-Bosnu u presudi doslovno nazvao „ratno-zločinačkom tvorevinom“. Međutim, pravosnažno je potvrdio da su Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Osuđeni su za teška kršenja Ženevskih konvencija, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući ubistva, progone, prisilno premještanje, deportacije, nezakonito zatočenje, nečovječno postupanje i napade na civile.
Bosna, rat i mediji
Govoreći o hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću, Ivančić je ocijenio da on samo igra ulogu umjerenog političara koji pokušava obuzdati Domovinski pokret.
Prema njegovom tumačenju, Domovinski pokret iznosi radikalne zahtjeve, nakon čega Plenković nudi navodno kompromisno rješenje. Na taj način, smatra Ivančić, obje strane dobijaju političku korist i jačaju vlastiti imidž među različitim dijelovima biračkog tijela.
Ivančić ne vidi suštinsku razliku između odnosa Plenkovića i predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića prema Bosni i Hercegovini. Smatra da se politika obojice zasniva na navodnoj brizi za „Hrvate u BiH“, koji se koriste za političke obračune unutar Hrvatske.
Prema njegovim riječima, Zagreb se prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini često odnosi kao prema zajednici kojoj pripada „prirodno skrbništvo“ Hrvatske. Takav odnos opisao je kao tutorski i zasnovan na ideji da nacionalna pripadnost mora obuhvatiti kompletan politički identitet čovjeka.
Ivančić smatra da je samo postojanje višenacionalne Bosne i Hercegovine izvor nelagode nacionalističkim politikama u susjedstvu. Zbog toga se, prema njegovim riječima, u hrvatskom političkom i medijskom prostoru stalno ponavlja tvrdnja da je BiH „nefunkcionalna država“.
Istovremeno je kritizirao i Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda. Ivančić smatra da postoji proturječnost između Komšićevog zagovaranja građanske države i njegovog političkog djelovanja u instituciji zasnovanoj na nacionalnom ključu.
Osvrnuo se i na mogućnost zakonske zaštite hrvatske Deklaracije o Domovinskom ratu. Ivančić je upozorio da bi kriminaliziranje stavova koji odstupaju od zvaničnog državnog narativa predstavljalo ozbiljan udar na slobodu govora i historijsko istraživanje.
„Domovinski rat je završen na način da ne bude ostavljen u prošlosti, odnosno da i trideset godina nakon njegovog okončanja možemo loviti dezertere“, rekao je Ivančić.
Govoreći o poređenjima Plenkovića s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, Ivančić je ocijenio da oba modela vlasti obilježavaju kontrola institucija i poistovjećivanje države s vladajućom strankom.
Razliku vidi u tome što se Vučić suočava s masovnim protivljenjem građana na ulicama, dok Plenković u Hrvatskoj nema sličan pritisak.
Ivančić je posebno kritizirao način na koji Hrvatska radiotelevizija prati aktivnosti premijera. Ocijenio je da se centralne informativne emisije pretvaraju u svakodnevno praćenje Plenkovićevog rasporeda, dok kritičko novinarstvo ostaje na marginama.
Prema njegovim riječima, politička klasa živi u neprekidnom medijskom „reality showu“, predstavljenom kao redovno novinarsko izvještavanje. Smatra da takav pristup dodatno narušava profesionalne standarde.
Na pitanje o umjetnoj inteligenciji Ivančić je priznao da ne koristi savremene digitalne alate i da se ne smatra kompetentnim za procjenu njihovog utjecaja na novinarstvo.
Ipak, poručio je da tehnološki razvoj mora imati granicu iza koje težnja savršenstvu počinje ugrožavati čovjeka.
„Ljudskost je ono što bi novinarstvo trebalo zastupati“, zaključio je Ivančić.