Domaći proizvođači hrane i drugih egzistencijalnih proizvoda su doslovno spasili građane od nestašica i povećali tržišno učešće.
Pandemija korona virusa mjesecima je paralizirala veći dio svijeta. Zbog straha od širenja zaraze, brojne industrije su u potpunosti obustavljene, a iako dolazi do globalnog otvaranja, mnoge zemlje očekuju daljnji pad proizvodnje, neke bržim, a druge usporenijim tempom. Kako svaki poremećaji na tržištu, bez obzira o kojoj grani se radi, ima u konačnici posljedice po krajnjeg kupca, tako utjecaj pada proizvodnje neće zaobići ni građane regije, navode sagovornici Al Jazeere.
Pad ponude određenih proizvoda u uvjetima jednake ili povećane tražnje obično vodi povećanju njihovih cijena, te se to može očekivati (a dijelom se već dogodilo ili događa) i u Bosni i Hercegovini, kao i ostalim državama regije, kaže ekonomski analitičar Igor Gavran.
Međutim, dodaje, takav razvoj događaja nije automatski i garantiran, već zavisi i od drugih okolnosti, poput konkurencije alternativnih proizvoda iste ili slične namjene, ranije akumuliranih zaliha, promjene prioriteta ili preferencija potrošača i tako dalje.
U slučaju hrane i drugih egzistencijalnih proizvoda, primjerice, svjedočili smo drastičnom povećanju tražnje i stvaranju zaliha u određenom periodu, uz smanjenje ponude uvoznih proizvoda i preorijentaciju tražnje za luksuznih na one najosnovnije, kaže Gavran.
Promjena cijena je dijelom bila ograničena odlukama vlasti i inspekcijskim nadzorom, pa tržište nije uvijek reagiralo na očekivani način, ali sada vidimo paralelno i povećanje ponude odnosno povratak na tržište uvoznih proizvoda i povećanje cijena nekih ali i pad tražnje zbog ranije stvorenih zaliha i pada prihoda odnosno raspoloživog dohotka građana. On se osvrnuo i na luksuzne proizvode, poput elektronike i vozila, te kazao da pad proizvodnje nije doveo do drastičnog pada ponude jer je i tražnja bila minimalna a prodaja mnogih nemoguća zbog zatvaranja prodajnih objekata i prekinutih kanala distribucije.
Posljedice po građane
Ono što je najbitnije za građane regije jeste da nema prostora za održiv rast cijena, s obzirom na manju tražnju i posljedice krize na zaposlenost i primanja građana, tako da su vjerovatnije akcijske ponude za oslobađanje zaliha i dalje poteškoće u poslovanju ovih proizvođača, navodi ekonomski analitičar.
To, naravno, posljedično ima efekta i na domaće izvoznike koji su dobavljači velikih koncerna automobilske industrije, kao i nekih drugih privrednih grana.
Gavran govori da se u narednom periodu očekuje stabilizacija ponude u svim segmentima, s obzirom na obnovu privredne aktivnosti širom svijeta, dok su povećanja cijena očekivana u kontekstu pokušaja poslovnih subjekata da nadoknade gubitke iz perioda neaktivnosti, ali naglašava da ne mogu biti održiva zbog smanjene potrošačke moći.
“Rezultat bi mogao biti dalje siromašenje i prodavaca i kupaca, jer jedni neće moći pokriti svoje gubitke zbog smanjenog plasmana robe, a drugi će čak i uz smanjene kupovine trošiti veći dio raspoloživog dohotka jer se dohodak u međuvremenu smanjio”.
Prema njegovom mišljenju, najbolja prilika da se ovakva situacija prevlada je podrška vlasti domaćim proizvođačima da prevladaju negativne efekte krize, što će im omogućiti da potrošačima ponude povoljnije cijene i pokrenuti pozitivan ciklus oporavka kada opet potrošači preferencijom domaćeg dodatno pomognu i domaćoj privredi i samima sebi.
Profesor doktor Damir Novotny, ekonomski analitičar iz Hrvatske, dodaje da će aktuelna pandemija osim kratkoročnih poremećaja u nabavnim lancima globaliziranih industrijskih sektora vrlo vjerovatno pokrenuti određene strukturne promjene.
“Evropska unija tako na primjer razmišlja o poticanju ulaganja u farmaceutsku industriju, koja je izrazito globalizirana, kako bi skratila nabavne lance lijekova i medicinskih potrepština. Veliki dio roba široke potrošnje, osobito koje proizvode razno intenzivne industrije, se do pandemije proizvodio u azijskim zemljama s nižim troškovima, a sada se razmišlja o vraćanju tih proizvodnji u EU”.
Cijena hrane
Sve to bi moglo utjecati na rast cijena roba široke potrošnje, kaže profesor Novotny, te dodaje da proizvodnja hrane nije u toj mjeri globalizirana kao neprehrambeni proizvodi široke potrošnje. U prehrambenom sektoru, štoviše, može se očekivati rast potražnje za lokalnim proizvodima, što može kratkoročno povećati cijene u onim zemljama koje ne proizvode dovoljno hrane za svoje potrebe, kao što su to Hrvatska i BiH. Međutim, dodaje, povećana potražnja za domaćim prehrambenim proizvodima, koji imaju jasno porijeklo u neposrednoj blizini potrošača, može pokrenuti investicije u tom sektoru i stvoriti nova radna mjesta.
Profesor Novotny govori i da je već sada vidljivo da bi domaćem sektoru proizvodnje hrane situacija sa pandemijom mogla koristiti.
“Mali poljoprivrednici, koji su se vrlo brzo prilagodili i počeli prodavati svoje proizvode putem interneta, mogli bi dugoročno od ovog trenda imati koristi”.
On je podsjetio da je Hrvatska do sada imala visok novo potrošačkih cijena, osobito hrane, te da se može očekivati pad cijena.
“Već sada vidimo takav trend kod svježeg mesa – domaći proizvođači, navikli na potražnju za svježim mesom od strane turističkog sektora, spuštaju cijene kako bi prodali svoje zalihe. Vlada pomaže u otkupu viškova mesa, te u tom smislu brani proizvođače od pada cijena”.
Ekonomski stručnjak iz Hrvatske je dodao da bi moglo doći kratkoročno do porasta cijena u zemljama jugoistočne Evrope kod onih proizvoda koji se ne proizvode lokalno.
Cijene nisu jedno što brinu građane, nego i kako će se pandemija odraziti na njihova primanja, ali i radna mjesta generalno.
Prihodi radnika
Gavran podsjeća da je negativan utjecaj pandemije u većini sektora već odavno vidljiv, kako širom svijeta tako i lokalno.
“Najdrastičniji uticaj na radnike je svakako gubitak radnih mjesta koji je ogroman broj njih već doživio, a nešto blaži ali svejedno težak udarac su smanjenja plaća. Čak i oni koji imaju sreću raditi u sektorima i kompanijama koje su nastavile poslovati pozitivno, pa čak ostvariti i neke pomake u periodu krize, teško da mogu očekivati povećanje primanja jer cijelo tržište je narušeno i ukupni pad ekonomske aktivnosti i kupovne moći negativno posljedično utiču na gotovo sve subjekte”, kaže ekonomski stručnjak.
Stanje u domaćim izvoznim sektorima, uključujući i položaj njihovih radnika, najvećim dijelom će odrediti situacija na njihovim izvoznim tržištima, kaže, te dodaje da je ohrabrujući najavljeni obim podrške privredi u Evropskoj uniji, koja je i vodeće izvozno tržište za regiju, jer bi to trebalo pozitivno djelovati na tražnju za bh. i drugim lokalnim proizvodima, ali napominje da mnogo manje razloga za optimizam daju minimalne mjere podrške domaćih vlasti i izostanak dugoročnih planova i mjera kojima bi se privredi pomoglo u oporavku.
“Zbog toga, nažalost, nemam ni pretjeranog optimizma da će se položaj većine radnika u Bosni i Hercegovini uskoro popraviti, ali bi u izvoznim sektorima ipak moglo biti pozitivnih pomaka u narednom periodu”.
Dodatni negativan efekt ovakvog stanja može biti i ubrzanje odavno prisutnog trenda iseljavanja radno sposobnog stanovništva iz BiH, koje vlada i u ostalim zemljama regije, jer ukoliko se ima paralelno izostanak oporavka domaće privrede i uspješno pokretanje privrede u državama u koje se naši građani svakako najčešće iseljavaju (naprimjer Njemačkoj), to za mnoge može biti presudan motiv za odlazak, smatra Gavran.
Dobra prilika
Ipak, pandemija uz sve probleme koje je izazvala, može imati i određene pozitivne efekte po regiju.
I pored mnogo negativnih i obeshrabrujućih efekata i trendova kojima svjedočimo, Gavran ističe da je svaka kriza istovremeno i prilika i da mnoge domaće i regionalne kompanije mogu da je iskoriste za dalji razvoj i ekspanziju.
U vrijeme otežanog uvoza, domaći proizvođači hrane i drugih egzistencijalnih proizvoda su doslovno spasili građane od nestašica i povećali tržišno učešće i ne smije se dozvoliti da sada ponovno budu potisnuti stranom robom nakon što su se dokazali sposobnim zadovoljiti potrebe građana, smatra.
Također, iskustvo ove krize je potaklo mnoge svjetske kompanije da revidiraju svoje aktuelne pravce snabdijevanja i pretjeranu ovisnost o pojedinim udaljenim tržištima, uključujući i kinesko, te ulože u proizvodnju bliže matičnoj državi ili pronađu odgovarajuće dobavljače koji takve proizvode mogu ponuditi pod povoljnim uvjetima. S druge strane, i sami kineski proizvođači mogu pronaći interes u pokretanju proizvodnje bliže kupcima, a u oba ova scenarija bh. i drugi regionalni proizvođači mogu biti atraktivni partneri, dok vlasti trebaju prepoznati priliku i ponuditi povoljne uvjete ulaganja i poslovanja, smatra ekonomski analitičar.
“Naravno, ostvarenje ovakvih prilika bi posljedično riješilo i dio prethodno opisanih problema kreiranjem novih i očuvanjem postojećih privrednih kapaciteta i radnih mjesta, a time i domaće tražnje i potrošnje domaćih proizvoda”, kaže Gavran.