Na današnji dan, prije godinu, preminuo je u 77. godini Fahrudin Avdičević, jedno od najvećih imena u istoriji FK Slobode.
Jula prošle godine operisan je u UKC Tuzla, ugrađene su mu premosnice i pacemaker, ali srce nije izdržalo.
Slobodu pratim više od 50 godina i s punim pravom kažem da je, kao nogometaš, dao najviše od svih koji su nosili “crveno-crni” dres. Rodom iz Bijeljine, a Slobodu i Tuzlu volio je kao malo ko. Može se reći da je cijeli život posvetio klubu u kojem je rekorder sa 825 nastupa, skoro duplo više od onih koji slijede, a nazivamo ih “legendama”.
Fenomenalni centarhalf Slobode i nekoliko puta reprezentativac Jugoslavije, jedan je od najofanzivnijih odbrambenih igrača kojeg pamte sportski hroničari, sa 17 postignutih golova u jednoj sezoni, četiri manje od legendarnog Ronalda Koemana, koji je igrajući za PSV 1987/1988 postigao 21 pogodak, podatak je koji nije poznat većini ljubitelja nogometa.
U vrijeme kada je bio u punoj snazi, bio je na meti velikih jugoslovenskih klubova, ali nije pao u zamku “svjetlosti velegrada”, ostao je u Slobodi i bio joj je vjeran do posljednjeg dana.
Na Tušnju je i poslije igračke karijere obavljao niz odgovornih dužnosti: bio je trener, direktor kluba i član drugih klupskih organa. Ključnu ulogu, zajedno sa ove godine preminulim dr. Antom Raosom, te Bahrijom Tanovićem, Fikom Suljetovićem i još nekim pojedincima, imao je u očuvanju Slobode tokom “gutavih vremena”, kada se poslije rata javio apetit nacionalista da unište klub, a promoviraju neke druge “nogometne veličine”.
Prošle godine, tokom komemoracije povodom srmti Avdičevića, u sali Narodnog pozorišta dugododišnji član rukovodstva kluba i član UO RSD Sloboda, Bahrija Tanović, naglasio je da je „od 1919. godine, kada je Sloboda osnovana, kroz klub prodefilovao veliki broj igrača, ali da je malo ko od njih ostavio traga kao Avdičević“.
– Svojevremeno su splitski Hajduk i beogradski Partizan nudili pravo bogatstvo kako bi ga doveli u svoje redove, ali je on ostao vjeran svojoj Slobodi, u kojoj je, iako je defanzivac, u nekim sezonama bio prvi strijelac ekipe – podsjetio je tada Tanović.
Avdičević je sahranjen na mezarju Goli Brijeg u Tuzli i za očekivati je bilo da će se danas tamo, među ostalima, pojaviti i predstavnici Slobode i RSD Slobode, možda neko iz Grada. Nažalost, niko, osim porodice Avdičević!
Štaviše, oni koji brinu da iz Slobode odu pozitivne vijesti iz javnost, danas nisu napisali ni riječ o godišnjici odlaska njihovog najvećem imena. Ni na službenoj stranici Slobode ni slova!
Žalosno je i može se samo pretpostaviti kakav osjećaj su imali članovi porodice Avdičević kada su danas posjetili mezar velikog Fake, onako usamljeni, shrvani bolom, zaboravljeni. I od kluba i od Grada!
Pa zar je bilo tako teško otići na mezar, ostaviti barem jedan cvjetić i pokloniti se istinskoj legendi!?
Sukladno običajima kojima sam naučen, danas sam za prijatelja Faku i legendu Slobode, uime kolega koje poštujem i redakcije kojoj pripadam, upalio svijeću i odšutio koju minutu. Kako se osjećaju oni koji nisu smjeli zaboraviti godišnjicu?
(Miroslav Petrović)